Generacijske razlike možda nigdje nisu toliko očite kao kada je riječ o novcu.

Ono što su pripadnici baby boom generacije i generacije X desetljećima smatrali uobičajenim dijelom mjesečnog budžeta, milenijalci, a osobito generacija Z, sve češće doživljavaju kao potpuno nepotreban trošak.

Dio razloga svakako leži u rastu troškova života. Mlađe generacije raspolažu drukčijim financijskim mogućnostima, ali promijenili su se i tehnologija, životni stil te prioriteti. Rezultat? Neke stvari za koje su njihovi roditelji bez puno razmišljanja izdvajali novac danas jednostavno više nisu na popisu.

YourTango izdvojio je osam takvih primjera.

1. Skupe rate za automobil

Posjedovanje dobrog automobila nekoć je bilo jedan od prepoznatljivih simbola financijske stabilnosti i uspjeha, no generacija Z prema automobilima ima znatno pragmatičniji odnos.

Mladi čine najmanji udio kupaca luksuznih automobila, što je dijelom posljedica njihovih primanja, ali i promjene odnosa prema vlasništvu. Dio mladih čak odgađa polaganje vozačkog ispita ili ga uopće ne polaže, osobito ako žive u gradovima u kojima automobil nije nužan.

A oni koji ga kupuju sve češće traže načine da zaobiđu tradicionalne modele kupnje i dodatne troškove povezane s njima.

2. Pretplata na tiskane novine

Starije generacije i dalje su najvjerniji potrošači tiskanih medija. Mlađi također pokazuju određeni obnovljeni interes za tiskana izdanja, osobito kao svojevrsni predah od ekrana, no rijetko ih doživljavaju kao nešto na što treba svakog mjeseca plaćati pretplatu.

Novine će možda povremeno kupiti na kiosku, ali svakodnevno praćenje vijesti uglavnom je preseljeno na mobitele i računala.

3. Kemijsko čišćenje

Promijenila se i poslovna garderoba. Generacija Z odrasla je u vremenu znatno opuštenijih uredskih dress codeova, rada od kuće i odjeće koja više ne zahtijeva toliko profesionalnog održavanja.

Zato mnogi mladi gotovo nikada ne odlaze u kemijsku čistionicu. Za dio starijih zaposlenika, naviknutih na odijela, sakoe i formalnije poslovne standarde, takav je trošak desetljećima bio potpuno uobičajen.

4. Poštanske marke

Računi, poruke, dokumenti i čestitke sve su više digitalni pa pripadnici mlađih generacija vrlo rijetko imaju potrebu odlaziti u poštu.

Dok dio starijih ljudi još uvijek koristi klasičnu poštu za slanje računa, čestitki ili drugih pošiljaka, generacija Z većinu tih stvari obavlja putem interneta. Kutijica puna poštanskih maraka zato je nešto što ćete puno prije pronaći u kućanstvu njihovih roditelja ili baka i djedova.

5. Kabelska televizija

Ovdje je generacijski jaz posebno očit. Boomeri i generacija X odrasli su uz televizijske kanale, a kasnije i pakete koji su objedinjavali televiziju, internet i telefon.

Generacija Z puno je sklonija streaming servisima koji joj omogućuju da sama bira što će i kada gledati. Iako upravo mladi mogu potrošiti poprilične iznose na nekoliko streaming pretplata, tradicionalna kabelska televizija za mnoge jednostavno više nema dovoljno smisla.

6. Godišnje naknade za kreditne kartice

Mlađi potrošači manje su skloni kreditnim karticama koje naplaćuju godišnju članarinu. Generacija Z češće bira jednostavnije opcije bez dodatnih naknada, a važnije joj može biti izgraditi dobru kreditnu povijest nego plaćati karticu zbog putnih pogodnosti, bodova ili drugih nagrada.

Stariji potrošači češće su spremni platiti godišnju naknadu ako procijene da će kroz različite pogodnosti dugoročno dobiti više nego što su uložili.

7. Naknade na bankomatima

Gotovina sve više postaje rezervna opcija za mlađe generacije. Plaćanje karticom, mobitelom ili digitalnim novčanikom toliko je jednostavno da mnogi rijetko imaju potrebu podizati novac na bankomatu.

A ako već moraju do gotovine, još manje žele platiti dodatnu naknadu samo zato što koriste određeni bankomat.

Starije generacije i dalje češće koriste gotovinu, a neki je namjerno biraju kao način lakšeg kontroliranja potrošnje.

8. Autopraonice

Još jedan trošak usko je povezan s promijenjenim odnosom prema automobilima. Starije generacije koje više ulažu u vozila često redovito plaćaju pranje i održavanje, a ponegdje postoje čak i mjesečne pretplate na autopraonice.

Mlađim ljudima, osobito onima koji nemaju automobil ili ga ne smatraju važnim statusnim simbolom, takav trošak nije prioritet.

I upravo je to možda zajednički nazivnik cijelog popisa. Ne radi se samo o tome da mlađi žele uštedjeti. Promijenilo se ono na što su spremni trošiti. Usluge povezane s tradicionalnim načinom života gube na važnosti, dok se veći naglasak stavlja na fleksibilnost, digitalne usluge i iskustva.