Generacijske razlike nisu samo pitanje glazbe, mode ili tehnologije. One se vide i u sitnim društvenim navikama - od toga kako odbijamo poziv na druženje do načina na koji se odnosimo prema poslu, novcu i slobodnom vremenu.

YourTango izdvojio je devet stvari zbog kojih se pripadnici generacije X i milenijalci često osjećaju dužnima ispričati, dok pripadnici generacije Z u njima uglavnom ne vide ništa sporno.

Odbiti druženje bez grižnje savjesti

Mnogi koji su odrastali osamdesetih i devedesetih učeni su da se na pozive treba odazvati, da je pristojno pojaviti se i da odbijanje često traži dodatno objašnjenje.

Kod mlađih generacija granice su puno izraženije. Ako im se ne ide, ako su umorni ili jednostavno žele vrijeme za sebe, češće će reći 'ne' bez dodatne isprike.

Otići bez velikog pozdravljanja

Starijim generacijama može djelovati nepristojno napustiti zabavu ili okupljanje bez pozdrava s domaćinom i ostalima.

Mlađi češće biraju takozvani tihi odlazak - jednostavno odu, a poslije pošalju poruku zahvale. Njima je važnije izbjeći dodatnu društvenu obvezu nego ostati još deset minuta samo zato što se to očekuje.

Ne javiti se na telefon

Generacija Z znatno češće preferira poruke i digitalnu komunikaciju nego klasične telefonske razgovore.

Dok će se mnogi stariji nakon propuštenog poziva odmah ispričavati, mlađi često bez problema puste poziv na govornu poštu i odgovore kasnije porukom.

Uzeti slobodan dan bez osjećaja krivnje

Razlike su posebno vidljive na poslu.

Ljudi odrasli osamdesetih i devedesetih češće su odgajani uz ideju da se predanost poslu pokazuje dolaskom na posao i kada vam nije idealno te izbjegavanjem slobodnih dana kad god je to moguće.

Mlađi zaposlenici slobodno vrijeme češće doživljavaju kao pravo, a ne privilegiju. Ako im je potreban slobodan dan, manje su skloni tome da se zbog njega opravdavaju.

Odjenuti se udobno

Trenirke, tenisice, majice s kapuljačom i druga opuštena odjeća danas su normalan prizor i u situacijama u kojima bi se nekada očekivalo puno formalnije odijevanje.

Starije generacije često su odrastale uz jasnu poveznicu između lijepog odijevanja i poštovanja prema drugima. Mlađima je udobnost znatno važnija, a pravila odijevanja doživljavaju fleksibilnije.

Podijeliti račun u restoranu

Dijeljenje računa mladima je potpuno uobičajeno.

Aplikacije za brzo slanje novca dodatno su pojednostavnile praksu u kojoj svatko plaća svoj dio, dok su starije generacije češće navikle da jedna osoba preuzme cijeli račun ili da se oko toga barem vodi kratka rasprava.

Za mlađe tu najčešće nema neugode niti potrebe za isprikom.

Otkazati planove u posljednji trenutak

Ovo je jedna od navika oko kojih generacije vjerojatno najteže pronalaze zajednički jezik.

Mlađi češće stavljaju vlastito raspoloženje i odmor ispred već dogovorenih planova. Ako im se u posljednjem trenutku više ne ide, spremniji su otkazati.

Starije generacije takvo ponašanje češće doživljavaju kao nepouzdanost ili nepristojnost jer su odrastale uz pravilo da se jednom dana riječ mora održati.

Dati otkaz i brzo otići dalje

Generacija Z poznata je i po puno manjoj privrženosti jednom poslodavcu.

Ako posao ne odgovara njihovim očekivanjima, mlađi zaposlenici češće će otići i potražiti nešto drugo, umjesto da godinama ostanu zbog osjećaja lojalnosti.

Za starije generacije promjena posla nerijetko je bila znatno veća odluka, uz snažniji osjećaj obveze prema tvrtki.

Otvoreno govoriti o mentalnom zdravlju

Možda je najveća promjena odnos prema mentalnom zdravlju.

Mlađe generacije puno otvorenije govore o stresu, terapiji, iscrpljenosti i potrebi za pomoći.

Pripadnici starijih generacija češće su odrastali u okruženju u kojem se takve teme nisu iznosile javno, a pokazivanje emocionalnih problema moglo se doživjeti kao slabost.

Zato se danas mogu vidjeti dvije potpuno različite reakcije na istu situaciju - dok se netko stariji ispričava jer je pokazao emocije ili priznao da mu treba predah, mlađa osoba u tome ne vidi ništa što bi trebalo opravdavati. Generacijske razlike, naravno, ne vrijede jednako za svakoga. No jasno pokazuju koliko su se u nekoliko desetljeća promijenila očekivanja o pristojnosti, poslu, slobodnom vremenu i osobnim granicama.