U posljednje vrijeme svjetiljke sve više postaju dekorativan element u uređenju interijera i nisu više tijela koja 'samo' pružaju rasvjetu. Naravno, ako volite lampe s karakterom, a takve nastaju u vještim rukama glazbenika Alena Marina.

'Prošle godine, za vrijeme pandemijskog lockdowna, proveo sam nekih mjesec dana u kući roditelja u Vinkovcima. Nije trebalo proći puno vremena u tim i takvim okolnostima da bih se uvjerio u to da me životni tempo koji se sastoji od povremenog kuhanja, čitanja, gledanja televizije i šetnji ne može zadovoljiti. Drugim riječima, nije trebalo dugo da me dokolica pokrene. U svojoj 'bivšoj sobi' pronašao sam svoje i kazete mlađeg brata, a koje su čamile ondje zaboravljene tridesetak godina. Već sam otprije vidio na internetu lampe koje ljudi izrađuju od raznoraznih predmeta, pa tako i od kazeta i ploča, i odlučio se i sam pozabaviti izradom nečeg sličnog. Rođak mi je dao uništene gramofonske ploče iz poplavljenog podruma. Imao sam na raspolaganju očevu skromnu radionicu i tako započeo', opisuje na početku priče simpatični roker.

Priznaje da je bio iznenađen pozitivnim reakcijama jer, kaže, nije imao nikakva očekivanja.

'Bilo mi je važno da ja budem zadovoljan. A kad sam odlučio pokazati svoj rad, iznenadile su me reakcije, ali i njihova količina', iskren je glazbenik.

Pitamo ga kako ih je naučio raditi - je li gledao neke tutorijale ili mu je netko pokazao kako se to radi i koliko otprilike traje izrada jedne svjetiljke.

'Potražio sam tutorijale na internetu, jer da nisam, ne bih vam sad odgovarao na pitanja. Nisam imao iskustva s obradom i spajanjem raznih materijala, a za neke alate nisam ni znao da postoje. U takvim poslovima bitni su i praksa i iskustvo, a ja to nisam imao. Puno materijala sam i upropastio učeći, ali tako to ide. Izrada lampe ovisi o modelu, a može trajati dan, dva, tri', objašnjava Alen.

Kad smo se dotakli materijala, rekao nam je u stihu što sve koristi za izradu.

'Klasika - plastika. Ima i drveta i metala. I pokoji vijak i mala matica. Malo stolarije, ponekad bravarije za stare novotarije. U posljednje vrijeme i drvotokarenje, još mi samo fali varenje. Što se više stari, više mi se vari. Čini se da će mi starenje obilježiti varenje. Nadam se i tokarenje. Izrađujem od otpada ono što vam se dopada. Cirkular i brusilice, glodalice, bušilice i razne druge pilice. Navojne cijevi i matice za provlačenje električne žice. Pištolje za silikon da prorade žarulje', govori nam i navodi da prilikom izrade nije potrebna inspiracija, nego umješnost, vještina.

'Ponekad je izazov iznaći način da riješiš neki problem u nastajanju nekog projekta jer se često događa da se između ideje i realizacije nalazi ogromna provalija koju treba nekako premostiti. A pitanje same inspiracije stvar je koncentracije. Treba samo svakodnevno promatrati svijet oko sebe', smatra.

Zanimalo nas je gdje nabavlja tolike kazete i ploče.

'Isprva su mi prijatelji i poznanici davali materijal nakon što bi našli vremena prevrnuti podrume i šupe. Nakon nekog vremena ta se opcija potrošila, pa sam se okrenuo oglasima, jer sajmovi nisu radili. S oglasima je bio problem taj što ljudi prodaju sadržaj na tim medijima koji ima svoju cijenu i ja to poštujem, ali je za moje planove preskupo i neisplativo. Meni treba otpad. Audiokazete su mi važni i prelijepi predmeti vrlo kul dizajna koje je razvoj tehnologije izbacio iz igre, ako izuzmemo mali broj tape freakova. Moja je misija da ih spašavam i da im dam novu svrhu. Srećom, nabasao sam na dobrog dobavljača koji pronalazi stare kazete i ploče i za sada stvar tako funkcionira', sretan je Marin.

On je imao puno omiljenih kazeta i ploča.

'Glazbena ponuda je nikad raznolikija i šarolikija i trudim se pratiti sve mada je to nemoguća misija. Zadnje što sam slušao, a da mi se jako svidjelo, zadnji je album Mayalesa, 'Domovina'', kaže Marin, a koji je u skladnom braku s glumicom Goranom Marin, s kojom odgaja kćeri Hedu i Piju.

Govorio je i o tome tko su mu najčešći kupci i gdje se mogu kupiti njegove svjetiljke.

'Imam stranicu Lamps by Alen Marin na Facebooku sa solidnim brojem pratitelja, i uglavnom sam ih prodavao prijateljima, poznanicima i polupoznanicima. Nisam imao ni vremena ni potrebe ozbiljnije se pozabaviti prodajom jer ono što proizvedem vrlo brzo proslijedim dalje. Ljubaznošću Vedrana Menige i zaposlenika prodavaonice ploča Pozitivan ritam, izložio sam nekoliko primjeraka, tako da koristim dućan kao svojevrstan showroom i ovom prilikom im zahvaljujem na tome. Inače, lampe nisu skupe i do sada sam uspijevao pokriti troškove materijala i najma prostora radionice, što me zadovoljava na ovoj hobističkoj razini', ističe i dodaje kako je jako dobar osjećaj znati da njegovi radovi krase brojne domove.

Dotakli smo se s Alenom i neizbježne teme - pandemije i toga kako podnosi neredovito sviranje.

'Vidite i sami kako. Našao sam si posla. Inače sam stoik i nastojim da mi je čaša polupuna. Situacija je teška na globalnoj razini i uvjeren sam da očajavanjem nad takvim stanjem neću ništa promijeniti na bolje. Rad je Kojotima reduciran u skladu s epidemiološkim mjerama, što znači da je minimaliziran. Uspijevamo i nastupati tu i tamo, ali sve je to držanje glave iznad vode. Drugačije nije ni s izdavanjem novih pjesama. Onemogućeno je promoviranje nastupima i izdavanje novih pjesama bilo bi ne bacanje u vjetar, nego bacanje na dno mora u betonskom kaputu. Ali kao što vjerojatno znate, imamo iskustva s dugim pauzama pa nema prevelike drame. Po informacijama i dezinformacijama kojima raspolažemo, da se naslutiti da pandemija mic po mic jenjava, tako da optimistično gledamo naprijed', naglašava.

Osim izrade svjetiljki i glazbe, ima i druge, mnogobrojne interese.

'Lijepo zvuči to mnogobrojni, ali ako to podrazumijeva činjenicu da sam zaposlen u Zagrebačkom kazalištu mladih kao tehničar rasvjete, onda da. Ponekad radim dizajn svjetla za kazališne predstave, a s godinama sam skupio dosta rasvjetne i tonske opreme i sada mogu odraditi i pristojniju produkciju. Većina toga postavljena je u relativno novom, perspektivnom i nagrađivanom Kunst Teatru na zagrebačkoj Trešnjevci i ponosan sam na to ako je moj doprinos utkan u barem jedan promil njihovih uspjeha. Uz Kojote, sve su to djelatnosti koje podrazumijevaju okupljanja, a ona su zabranjena u tolikoj mjeri da se može reći samo to da nisu zabranjena. Izrada lampi samotnjačka je djelatnost i ne postoje takva ograničenja', pojašnjava.

Posebnom vrijednošću u cijeloj ovoj priči smatra svoje otkrivanje vještina i zanata koje prije nije naročito doživljavao.

'Odnosi se to na obradu drveta i sve što ona donosi. I konačan rezultat i sam proces obrade i mirisi i zvuci… Drvo je čudo. Mislim da sam tek sad potpuno 'provalio' ljepotu Pinokija. Volio bih naučiti i variti, to mi je neostvarena želja. A najviše me oduševilo drvotokarenje i poznanstvo s majstorom Milanom iz Nove Kapele jer s nevjerojatnom lakoćom na tokarskom stroju izrađuje prekrasne predmete koji mame na milovanje i imaju gotovo pa terapeutska svojstva na dodir', otkrio nam je.

Što se tiče lampi i planova, kaže da budući da imaju svoju publiku, nema izbora nego nastaviti s radom i njihovom izradom.