Ne biraju prvo boju zida prve

Dizajneri upozoravaju da je najveća početnička zamka – krenuti od kante boje. Oni boju zida ostavljaju za kraj jer je paleta nijansi praktički beskonačna i puno ju je lakše uskladiti s namještajem i tekstilom koji već imate, nego obrnuto. Umjesto da sobu 'vežete' uz pogrešnu plavu ili sivu, prvo biraju tepih, zavjese, posteljinu, kauč, pa tek onda traže ton koji sve to smiruje i povezuje.

Uz to, o boji razmišljaju kroz ambijent i doba dana: svjetlije, 'budnije' nijanse za prostore u kojima se živi preko dana (kuhinja, dnevni boravak), a toplije i prigušenije za spavaće sobe i kutke u kojima se opuštate navečer. U praksi, to znači da u malim, slabije osvijetljenim stanovima kakvih je puno u hrvatskim gradovima, tamni tonovi na svim zidovima mogu lako ugušiti prostor, dok dobro pogođena svijetla nijansa radi suprotno – otvara ga i smiruje.

Ne pune stan prolaznim trendovima

Profesionalci kod sebe doma gotovo nikad neće kupiti sofu samo zato što je 'it' na Instagramu ove sezone. Veće, skupe komade, kauč, blagovaonski stol, ormare, drže u mirnijim, provjerenim linijama i bojama, a trendove unose kroz sitnice koje lako mijenjaju: jastučiće, lampe, vaze, dekice, posteljinu. Umjesto da svaki put krenete od nule, dovoljno je povremeno osvježiti upravo te male, jeftinije elemente.

Ne zatrpavaju svaki kutak

Još jedna stvar koju dizajneri ne rade u vlastitim domovima jest – pretrpavanje. I najljepši komadi izgube smisao ako ih je previše. Kao dobar test uzimaju dva kriterija: možete li se normalno kretati bez sudaranja s rubovima i izgleda li soba kaotično čim uđete.

Posebno paze na mjeru kod uzoraka i tamnih boja: previše različitih printova ili puno tamnih površina u malom stanu lako povuče prostor prema dojmu težine i umora. U praksi to često znači samo jedno: imati manje stvari na vidljivim površinama i ne miješati previše različitih uzoraka i boja u jednoj prostoriji.

Ne zaboravljaju funkciju zbog izgleda

Kod odabira namještaja, dizajneri prvo pitaju: tko koristi ovo i kako? Tek onda gledaju estetiku. Recimo, kod sofe ih zanima je li dovoljno udobna za svakodnevno sjedenje, ima li dobar oslonac za leđa, stane li cijela obitelj i može li se navlaka lako čistiti – pogotovo ako u kući ima djece ili kućnih ljubimaca.

Tek kad su funkcija i trajnost zadovoljeni, kreću u biranje boje, tkanine i stila. To je naročito važno u manjim stanovima tipičnim za veće hrvatske gradove sa skupim kvadratima, gdje svaki komad mora 'raditi' za vas – umjesto da bude još jedan lijepi, ali neupotrebljivi komad koji zatrpava kvadrate.

Ne zadovoljavaju se osnovnom rasvjetom

Umjesto da se oslone na jednu stropnu lampu po prostoriji, dizajneri rasvjetu doživljavaju kao ključan dio atmosfere. U svojim domovima kombiniraju više izvora: plafonjeru ili luster, podne i stolne lampe, zidne lampe, pa čak i decentne led trake ili svjećice.

Često biraju zanimljive, 'karakterne' rasvjetne komade – u kuhinji luster ili u kupaonici mali, elegantni luster, viseću lampu umjesto klasične noćne lampe pored kreveta i slično. Kod nas to može biti jednostavan način da stan iz 'kataloškog' podignete na osobniju razinu, čak i ako je ostatak namještaja prilično osnovan.

Ne uređuju kako 'bi trebalo', nego kako im stvarno paše

I možda najvažnije: dizajneri ne pokušavaju ponoviti katalog ili dnevni boravak influencera koji je dobio najviše lajkova. Svjesni su pravila, ali ih kod kuće i oni svjesno krše ako im ne služe. Umjesto da ih blokira ideja što je 'ispravno', pitaju se – što meni ovdje stvarno treba, što mi je ugodno, što će me veseliti svaki dan?

To znači da je sasvim u redu imati 'previše' biljaka, policu s knjigama u kuhinji ili stolac koji je možda stilski čudan, ali vam je najudobniji na svijetu. U hrvatskim stanovima, gdje se često miješaju naslijeđeni komadi, novi namještaj i Ikeini komadi, opušteniji pristup najčešće daje najbolje rezultate. I da, možda nije idealan za Instagram, ali je savršen za svakodnevni život.