KNJIGA O GEJ REVOLUCIJI

Zašto homoseksualci paradiraju?

  • Autor: Gordan Duhaček
  • Zadnja izmjena 07.06.2011 14:15
  • Objavljeno 07.06.2011 u 12:56
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Pobuna u njujorškom klubu Stonewall u ljeto 1969, zbog sustavnog policijskog ugnjetavanja, predstavlja početak suvremenog pokreta za prava gejeva i lezbijki. Knjiga američkog povjesničara Davida Cartera 'Stonewall – pobuna koja je rasplamsala gej revoluciju' u izdanju Zagreb Pridea najiscrpniji je prikaz višednevnih nereda u Greenwich Villageu, koji su bili početak globalne promjene negativne društvene paradigme o homoseksualnosti

Otkad se u Hrvatskoj održava zagrebačka Povorka ponosa, a tome ima već deset godina, mnogi se i dalje pitaju jedno te isto pitanje: zašto ti pederi paradiraju? Nevjerica zbog same ideje da jedna skupina građana izlazi na ulice prosvjedovati zbog bilo čega, pa i diskriminacije na temelju seksualnosti, indikativan je podatak o hrvatskom društvu, koje se u posljednje dvije-tri godine tek okušava u razvijanju demokracije kada je riječ o javnim prosvjedima.

Dok je u Berlinu ili Parizu najnormalnija stvar izaći na ulicu i protestirati protiv neke odluke vlade, dok je posve uobičajeno ići u štrajk ako su povrijeđena radna prava, u Zagrebu je na to spreman tek manji broj ljudi, no prosvjedi u Varšavskoj, kao i oni antivladini, pokazali su da se demokratski prostor u Hrvatskoj ipak proširuje. Naravno, Zagreb Pride je poseban slučaj, jer ako je Hrvatima sve jasnije da nije sramota izaći na ulice, još uvijek teško prihvaćaju da to čine i LGBT osobe.

Neke nedoumice oko toga zašto pederi paradiraju mogla bi razjasniti i knjiga 'Stonewall - pobuna koja je rasplamsala gej revoluciju', autora Davida Cartera, koju je s engleskog preveo i objavio Zagreb Pride. Značenje Stonewalla nedovoljno je poznato u Hrvatskoj, no u njemu se krije odgovor na pitanje o paradiranju. Prva Povorka ponosa u svijetu održana je 1970. godine u New Yorku, kao obilježavanje pobune u njujorškom kvartu Greenwich Village godinu dana ranije, u kojem su homoseksualci kolektivno ustali protiv sustavnog policijskog ugnjetavanja. Ključno mjesto radnje je Stonewall Inn, gej klub u Ulici Christopher, koji je inače vodila njujorška mafija, jer tada je homoseksualnost bila još zakonski kriminalizirana pojava u Americi. Činjenicu da je gej klub vodila mafija treba gledati kao znak vremena, u kojem druge opcije nije bilo, no baš je pobuna u Stonewallu otvorila bezbroj mogućnosti za gejeve i lezbijke.

U noći s 27. na 28. lipnja 1969. LGBT osobe, koji su se do policijske racije bezbrižno zabavljale u Stonewall Innu, prvi put su se pobunile protiv nasilja i policijske brutalnosti i uznemiravanja. Pobuna se ubrzo prelila na obližnju ulicu, gdje je više stotina ljudi počelo spontano prosvjedovati. Ubrzo je postala nasilna, prerasla u pravi mali ustanak. David Carter u svojoj knjizi 'Stonewall – pobuna koja je rasplamsala gej revoluciju' tom događaju pristupa s pedantnošću povjesničara koji želi saznati i potvrditi svaki detalj, ali i sa senzibilitetom romanopisca koji jednostavno želi ispričati nevjerojatno zanimljivu priču. 'Stonewall' je zato podijeljen u tri cjeline.

Prva analitički opisuje društveni položaj homoseksualnosti u godinama nakon Drugog svjetskog rata, kada se pojavilo i prvo društvo za promicanje prava homoseksualaca, Mattachine. Također, San Francisco je tada započeo svoj put prema gej Meki kakav danas jest, i to zahvaljujući liberalnoj atmosferi u gradu, kao i angažmanu svećenika Katoličke crkve! Zvuči nevjerojatno, no među prvima koji su se zauzeli javno za prava gejeva bili su neki svećenici iz San Francisca, koji su i pomagali gej dječacima koji su živjeli na ulicama grada. Većina njih je pobjegla od kuće ili su ih roditelji izbacili jer su saznali da su homoseksualci, a svećenici su smatrali da je njihova kršćanska dužnost pomoći onima koji su u nevolji.

San Francisco je zapravo i doživio uličnu gej pobunu, no ona nije izazvala prevelik interes medija, koji su u slučaju Stonewalla odigrali važnu ulogu. Carter svoju knjigu ispunjava mnoštvom informativnih detalja i tumačenja te se u prvom dijelu također bavi 'postavljanjem scene' za kasniju pobunu. Carter uspijeva s povijesnim i esejističkim tekstom kombinirati narativnu ne-fikciju, i to tako što pripovijeda i priče nekoliko desetina likova. To je zasigurno najveća umjetnička vrijednost ove publicističke knjige, jer Carter uspješno oživljava i čini jedinstvenima stvarne osobe, ulične prostitutke, dječake koji su pobjegli od kuće, pionirske gej aktiviste, lokalne mafijaše i policajce te još mnoge s tadašnje gej scene u New Yorku.

Narativ knjige zapravo je kombinacija brojnih životnih priča, a taj pristup najbolje dolazi do izražaja u središnjem dijelu 'Stonewalla', detaljnom opisu višednevnih nereda koji su zavladali u Greenwich Villageu tog ljeta 1969. U Carterovoj prozi to je jedna nevjerojatno uzbudljiva akcijska scena koja je prerasla u povijesni događaj, čega su bili svjesni svi sudionici kad je završio. Situacija tog vremena prikazana je i iz policijske perspektive, u čijem je opisu posla bilo maltretiranje homoseksualaca, i to kroz likove inspektora koji je proveo raciju u Stonewall Innu, te jednog od policajaca s kojima je Carter razgovarao. U epskom i razuđenom opisu pobune Carter ima priliku koristiti se svim informacijama koje je sakupio tijekom svojeg desetogodišnjeg istraživanja i pripremanja za pisanje, te iz intervjua s mnogim sudionicima pobune, što rezultira bogatstvom detalja, ali nikad nauštrb progresije priče i narativne napetosti. Carter dekonstruira mit o tome da je pobunu izazvala tuga zbog smrti Judy Garland (?!), otkriva da je borba jedne lezbijke s policajcima potaknula mnoge na prvi čin otpora te da su važnu ulogu odigrali i neki ljevičarski aktivisti. S druge strane, autor ne izbjegava ni mračne strane njujorške gej scene, poput ucjena, prostitucije, povezanosti s mafijom.

Knjigu završava dio koji se bavi posljedicama Stonewalla, među kojima je eksplozija gej aktivizma te organiziranje obilježavanja pobune godinu dana kasnije, kada je više tisuća gej Njujorčana marširalo od Villagea do Central Parka. Izlazak na ulice oslobodio je mnoge gejeve i lezbijke, koji su u roku od nekoliko godina prešli put od toga da se smatraju bolesnima do toga da se ponose svojim identitetom, konstatira Carter u esejistički smirenom i pomalo nostalgično intoniranom kraju.

Predgovor hrvatskom izdanju napisao je gej povjesničar Franko Dota, koji objašnjava važnost Stonewalla i u hrvatskom kontekstu, ali napominje i da taj događaj vjerojatno ne bi bio moguć bez seksualne revolucije šezdesetih: 'LGBT povijest nije izdvojena ili nezavisna od širih društvenih zbivanja i opće povijesti. Postoje razdoblja u kojima aktivnosti gejeva i lezbijki imaju potencijal da usmjeravaju šire društvene tokove. Istodobno, LGBT iskustvo nužno jest dio sveukupnog historijskog i kulturnog iskustva čovječanstva, a šezdesete godine dvadesetog stoljeća nedvojbeno jesu suštinski utjecale na historiju seksualnosti i rodova u cjelini – od normi oblačenja, rodnog izražavanja, zakonske regulacije braka, razvoda i pobačaja, prava žena, društvenih i pravnih normi o kontracepciji, planiranju obitelji, seksualnih običaja u javnim i privatnim prostorima. Zbog toga se o Stonewallu može govoriti i kao o 'queer odvjetku' većeg historijskog fenomena: seksualne revolucije šezdesetih.'

Knjiga 'Stonewall – pobuna koja je rasplamsala gej revoluciju' je prvo knjiško izdanje Zagreb Pridea, u kojem se očito razmišljalo i o domaćem kontekstu borbe za ravnopravnost LGBT zajednice, pa je uključen i rječnik pojmova koji se koriste na gej sceni, a široj javnosti možda nisu poznati. Tako možete saznati što je to fina gospođa, što je čajnik-tetka, ormaruša ili faćkalište. U svakom slučaju, zabavan jezični dodatak, koji bi se naročito trebao svidjeti hrvatskim jezičnim puristima, jer pokazuje da domaća gej zajednica smišlja nove riječi i tako obogaćuje hrvatski jezik.

'Stonewall – pobuna koja je rasplamsala gej revoluciju' bit će predstavljena večeras, 7. lipnja, u Književnom klubu Booksa (Martićeva 14d) u 19 sati. Knjigu će predstaviti urednik Franko Dota te dvojica profesora Filozofskog fakulteta, povjesničar Tvrtko Jakovina i etnolog Tomislav Pletenac

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi