Povodom izložbe 'GEFF 63–69: Od antifilma do crnog vala', koja je u Muzeju suvremene umjetnosti otvorena do 15. veljače, program Tuškanac u gostima u KIC-u donosi ciklus filmova iz bogate filmografije Genre Film Festivala i tzv. postgeffovskog razdoblja
Tuškanac u gostima tijekom veljače prikazuje izbor filmova povezanih s programima i/ili temeljnim konceptima Genre Film Festivala, koji je od 1963. do 1969. okupljao kinoamatere, underground i mainstream autore iz Jugoslavije i inozemstva sklone eksperimentiranju i otklonu od konvencionalne kinematografije.
Ciklus donosi šest dugometražnih filmova te blokove kratkog metra, a program u Kulturno informativnom centru (KIC) 1. veljače otvara crnovalovska Nevinost bez zaštite (1968.) ustrajnog geffovca Dušana Makavejeva, koji spaja pronađeni igrani film Dragoljuba Aleksića iz 1942. godine s dokumentarnim razgovorima s članovima ekipe.
vezane vijesti
Genre Film Festival (GEFF), koji se održavao od 1963. do 1969., okupljao je kinoamatere, underground i mainstream autore iz Jugoslavije i inozemstva, povezane sklonošću eksperimentu i radikalnom otklonu od konvencionalne kinematografije. Filmovi okupljeni u ovom ciklusu istražuju percepciju i vrijeme kao temeljne elemente filmskog iskustva, odnos tijela i pokreta, pojedinca i društva, kao i granice filmskog jezika i njegovih izražajnih sredstava. GEFF-ove fusnote odaju počast tim inovativnim i često radikalnim traganjima, pokazujući kako su ona proširila horizonte eksperimentalnog filma – ali i filma uopće.
Iz regionalne produkcije prikazuje se i San (1966.) Puriše Đorđevića, igrani film o mladenačkim snovima koje razara Drugi svjetski rat, u kojem uz Ljubišu Samardžića nastupa i zvijezda narodne glazbe Olivera Katarina. Program uključuje i adaptaciju romana H. G. Wellsa Vremenski stroj (The Time Machine, 1960.), s Rodom Taylorom u glavnoj ulozi, distopijsku priču o putovanju u budućnost i podjeli čovječanstva na pasivne Eloije i nasilne Morlocke. Taj je film trebao biti prikazan na petom, nikada održanom izdanju GEFF-a, koje je ostalo realizirano samo programski, na papiru.
Istraživačke otklone istočnoeuropske kinematografije na GEFF-u su, uz Věru Chytilovu i druge autore češkog novog vala, predstavljali i autori poput Ivana Passera, čiji se film Intimno osvjetljenje (1965.), često opisan kao "siva komedija", smatra jednim od ključnih ostvarenja tog razdoblja. Iz američkog undergrounda dolazi Flesh (1968.), prvi dugometražni film iz radionice Andyja Warhola u režiji Paula Morrisseyja, u kojemu debitiraju Warholove "superzvijezde" Jackie Curtis i Candy Darling, dok glavnu ulogu tumači Joe Dallesandro. U programu je i poetsko-etnografski dokumentarac Za nastavak svijeta (1963.) Michela Braulta i Pierrea Perraulta, o pokušaju obnove gotovo zaboravljene tradicije lova beluga kitova na kanadskom otoku Île-aux-Coudres.
Blokovi kratkometražnih filmova jednim su dijelom posvećeni povijesti eksperimentalnih festivala, među ostalim i dokumentarcu Exprmntl 4 Knokke Claudije van Alemann, te geffovskoj filmografiji kroz program Karnalne odiseje američke avangarde, s radovima Petera Chapellea, Brucea Connera, Eda Emshwillera i Carolee Schneemann. Drugi dio programa donosi suvremene ekstenzije geffovskih istraživanja iz slovenske i srpske kinematografije, u selekcijama Matevža Jermana i kuratora Grega de Cuira Jr.
Ulaz na sve projekcije kratkog metra je besplatan.
