Rođena je u Velikoj Gorici 1937. godine, 22. veljače. Diplomirala 1960. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (O. Postružnik). Bila je suradnica Majstorske radionice K. Hegedušića (1960–62).

Isprva je dramatičnim ritmovima linija i zvučnim akordima boja gradila apstraktne kompozicije (Razdor zvuka, 1984), potom je u ciklusu Zemlja upotrebljavala zagasite tonove, a u kompoziciji su se nazirali dijelovi krajolika i vegetacije. Bavila se emajlom, tapiserijom i kostimografijom.

Bila je poznata i u javnom životu, velika intelektualka. No, posljednjih se godina, dakle, najviše bavila ostavštinom Ede Murtića, njezine velike ljubavi, navodi Jutarnji list.

U intervjuu kojeg je dala za tjednik Globus govorila je o životu sa slikarom: 'Često su me pitali jesam li se uz Edu slikarski osjećala sputano. Ne! Niti bih radila drukčije da njega nije bilo. Dosta smo se razlikovali u stvaralačkom smislu, a ja nisam imala nikakvu potrebu tražiti pomoć, bila sam samostalna i sigurna u svoj posao, nisam radila kompromise, a uvijek sam bila bolje koncentrirana ako mi se ništa ne govori. Dok ne bih bila sasvim sobom zadovoljna, ne bih nikoga pozivala, nije mi trebao savjet kako da nešto razriješim, nego doživljaj promatrača. Znate, ne volim razgovore o prošlosti, volim sadašnjost, ono u čemu jesam, uvijek mi je ljepše i važnije ono “danas”, nego ono “jučer”. Ali ipak ću vam nešto ispričati: udala sam se na drugoj godini fakulteta, Edo je već bio slikarsko ime, ali dok nisam diplomirala, ništa mu nisam htjela pokazala pa ni svoj diplomski rad, nije mi to nikad trebalo. Htjela sam biti totalno samostalna'.