Jedan od najutjecajnijih redatelja u povijesti filma u fokusu je svibanjske retrospektive koja će prikazati svih sedam njegovih dugometražnih filmova, od antiratne drame 'Ivanovo djetinjstvo' do duhovne oporuke u filmu 'Žrtva'.
U vremenima ubrzanog konzumiranja sadržaja, filmovi Andreja Tarkovskog djeluju poput otpora – hipnotički spori, poetski duboki i misaono zahtjevni, njegovi kadrovi ne traže gledatelja, nego ga, ako je spreman, transformiraju. U sklopu programa Tuškanac u gostima, tijekom svibnja u zagrebačkom Histrionskom domu (Ilica 90) prikazuje se retrospektiva svih sedam dugometražnih filmova ovog velikana svjetske kinematografije.
vezane vijesti
Program otvara Ivanovo djetinjstvo (1962.), potresna drama o dječaku kojem je rat ukrao sve – djetinjstvo, radost, sigurnost – ostavivši mu tek gorčinu i samouništenje. Već u ovom prvijencu prisutne su teme koje će obilježiti čitav opus Tarkovskoga: snovi, sjećanje, žrtva, i vječna potraga za smislom.
Slijedi monumentalni Andrej Rubljov (1966.), koji prati život slavnog ikonopisca kroz ratne i duhovne lomove srednjovjekovne Rusije. Svojevremeno cenzuriran, zbog svoje se univerzalne poruke danas smatra jednim od najznačajnijih filmova svih vremena.
U Solarisu (1972.), adaptaciji romana Stanisława Lema, Tarkovski se udaljava od znanstvene fantastike kao žanra i koristi svemir kao pozornicu za unutarnje dileme i traume. Film je svojevrsni filozofski odgovor Kubrickovoj Odiseji u svemiru, koju je Tarkovski, iako ga je cijenio, smatrao emocionalno ispraznim filmom.
Svoj najosobniji film, Zrcalo (1975.), redatelj je složio kao fragmentarni mozaik sjećanja, obiteljskih slika i pjesničkih vizija. Kroz prisutnost njegove majke, supruge i stihova njegova oca, uglednog pjesnika Arsenija Tarkovskog, ovaj film postaje i svojevrsna autobiografija duše, intimno filmsko svjedočanstvo o pamćenju, identitetu i protoku vremena.
Potom dolazi Stalker (1979.), filozofska bajka o putovanju kroz Zonu – prostor u kojem se ispunjavaju želje. Film, sniman u industrijskim ruševinama, s atmosferom napuštenosti i čežnje, često se interpretira i kao vizija svijeta nakon ideoloških brodoloma.
Nostalgija (1983.), prvi film Andreja Tarkovskog snimljen izvan Sovjetskog Saveza, prati ruskog pjesnika koji, istražujući život skladatelja Sosnovskog u Italiji, proživljava duboku nostalgiju za domovinom i bori se s unutarnjim sukobima. Na scenariju je surađivao i poznati talijanski pjesnik Tonino Guerra.
Retrospektivu zatvara Žrtva (1986.), redateljev posljednji film i duhovna oporuka njegovu sinu. Radnja prati intelektualca Alexandera koji se, suočen s prijetnjom nuklearnog rata, zavjetuje Bogu da će žrtvovati sve što voli ako svijet bude spašen. Film je sniman u Švedskoj, a Tarkovski je angažirao stalne Bergmanove suradnike: glumca Erlanda Josephsona, snimatelja Svena Nykvista i scenografkinju Annu Asp.
Obilježeni dugim, hipnotičkim kadrovima, simbolikom prirodnih elemenata poput vode, vatre i vjetra, lirskim ritmom i duboko intimnim temama, filmovi Andreja Tarkovskog djeluju poput "skulptura u vremenu" – ne nude gotove odgovore, već pozivaju na introspekciju.
Ulaznice su dostupne na blagajni sat vremena prije projekcije te online putem ulaznice.hr. Detaljan raspored dostupan je na mrežnim stranicama kina Tuškanac.
