INTERVJU: AAKASH ODEDRA

'Svi smo rođeni plesači, ali odrastanjem odustajemo od plesa'

05.06.2013 u 08:00

Bionic
Reading

Mlada zvijezda u usponu britanske suvremene scene, plesač kathaka, Aakash Odedra svojom solo predstavom 'Rising', koju su za njega koreografirali svjetski poznati umjetnici Sidi Larbi Cherkaoui, Russell Maliphant i Akram Khan, zatvara ovogodišnji festival, 30. Tjedan suvremenog plesa

Aakash Odedra učio je od renomiranih plesača poput Chitraleka Bolara i Nilima Devia u Velikoj Britaniji i Asha Joglekara te Chhaya Kanvateha u Indiji. Bavi se kathakom, klasičnim plesom sjevernog dijela Indije koji veliku važnost pridaje izražajnosti, ekspresiji kroz mimiku lica i geste ruku. Riječ kathak dolazi od riječi katha, odnosno priča, budući da svaki pokret ima svoje značenje i u davnim se vremenima koristio za pripovijedanje raznih priča.

Svojom predstavom 'Rising' u kojoj će izvesti tri sola - ' In The Shadow Of Man', 'Cut' i 'Constellation', Odedra zatvara ovogodišnji 30. Tjedan suvremenog plesa.

'U djelu naslovljenom In The Shadow Of Man koreograf Akram Khan istražuje ono 'animalno' u ljudima. Naime, on oduvijek osjeća jaku povezanost s 'animalitetom' indijske plesne tradicije. Majstorima kathaka životinje su česta inspiracija te se njihov repertoar nerijetko zasniva na osobinama, pokretima i ritmu neke životinje.

Za djelo Cut, Russell Maliphant inspiraciju nalazi u elementima i dinamici plesova kathak i bharat natyam. Namjera mu je oblikovati svijet u kojem je svjetlost rezana kako bi se istaknuo pokret i stvarao sadržajni svijet koji tako ostvaruje svoj logičan tijek i formu.

Posljednje djelo, koje potpisuje Sidi Larbi Cherkaoui, Constellation, najmističnije je od ova tri djela te sadrži manje Odedrovih karakterističnih kretnji, a više odražava koncepcijski rad Cherkaoua: konstelacija koja se sastoji od obrazaca zvukova i svjetala unutar čijeg se središta nalazi Odedra poput 'astralnog tijela koje generira vlastite ritmove i svjetlost', stoji u najavi predstave.

Recite nam nešto o svom plesnom putu, što Vas je inspiriralo da se počnete baviti plesom?
Pisanje i čitanje bili su mi jako zahtjevni tijekom školovanja, a uvijek sam imao nešto 'za reći' i izraziti. Nisam se osjećao 'zatupljenim' ili nešto slično. Tek kasnije dijagnosticirana mi je disleksija. Otkrio sam da je pokret najbolja metoda za moje izražavanje i komunikaciju. Ponekad ne znate što je ono što vas pokreće, pogotovo ako ste oduvijek imali to 'nešto' duboko internalizirano. Vjerojatno sam plesao još u kolijevci prije nego što sam naučio hodati, budući da sve bebe jako dobro reagiraju na glazbu. Mislim da smo svi mi rođeni plesači, samo neki odrastanjem odustaju od plesa.

Gdje ste pronašli inspiraciju za jedinstvenu fuziju suvremenog plesa i tradicionalne plesne tehnike kathaka?

Kao plesač uvijek sam inspiriran drukčijim formama pokreta. Obično smo 'prizemljeni' u jednom stilu koji kasnije proglasimo vlastitim. Za mene je umjetnost odvođenje svakog koraka malo dalje do promjene forme. Postoji toliko divnih umjetnika koji su treniranjem postigli savršenstvo u nekoj tehnici, a onda su 'razbili' zacrtane granice. Kumiben i Akram primjeri su autora koji su ispred svog vremena.

Kako će ovaj put u Vašoj izvedbenoj verziji izgledati kathak i jeste li bili u napasti dorađivati koreografiju?

To zapravo nije moja verzija, već verzija koja proizlazi iz prirodnog kretanja mog tijela. Ja sam 'perolaka' plesna kategorija, a ruke i noge djeluju izduženo u pokretu. Ovo tijelo kojim sam blagoslovljen postaje nova verzija suvremenog kathaka. Ono se kreće u određenom ritmu, a moja verzija razvija se iz toga. Neki su primijetili da sam jedan od rijetkih plesača kathaka koji skače. Ne u mjeri u kojoj skaču plesači baleta, ali u treningu kathaka oglašavanje zvona služi tome da se primirimo i vratimo na pod pa se ponekad čine čudnima ti moji iznenadi i učestali plesni skokovi.

Predstava 'Rising', kombinira južnoazijske pokrete s apstraktnom prezentacijom suvremenog plesa. Opišite nam kako je tekla suradnja s velikim koreografskim imenima današnjice, Sidijem Larbi Cherkaouijem, Russellom Maliphantom i Akramom Khanom?
Sa svakim od njih je bilo jako specifično i drukčije. Akram poznaje kathak, ali u svojoj me koreografiji odveo najdalje od samog originala. Kao mentor, želio je da napustim svoju ugodnu plesnu rutinu i dobro usvojenu formu. Stalno me izazivao. Larbijev radni proces za mene je najviše postigao u smislu prihvaćanja mojih unutarnjih tenzija iz kojih se rađa pokret. On me najviše angažirao da se krećem i s njim je trening bio zbilja intenzivan. Russell je najviše koristio moje 'plesno uzbuđenje' i stalno ga poticao. Na predstavi je radio s dizajnerom rasvjete Michaelom Hullsom na razvijanju segmenta predstave koji u potpunosti kontekstualizira cjelinu uz pomoć svjetla.

Kakvo simboličko značenje za Vas nosi ime predstave 'Uzdizanje'?
Moj producent smislio je naziv. Teoretski, na početku je trebala postojati povezujuća nit, tema, koja u određenim trenucima spaja sva tri dijela. Međutim, u realnosti, to se nije dogodilo, svi koreografi promotrili su me i 'iščitali' na drukčiji način i koncipirali svoje odvojene dijelove. Naslov je trebao označavati stadij u mojoj karijeri, kasnije su mi objasnili.

Možete li nas provesti kroz svoj doživljaj sva tri dijela: In The Shadow Of Man, Cut i Constellation?
Prvi, 'In The Shadow Of Man' ima animalnu, sirovu kvalitetu. 'Cut' tematizira 'svjetlosne' astralne svjetove i prostor između njih. 'Constellation' isijava mistikom i duhovnošću. Moj je najdraži dio podizanje zavjese na prvoj izvedbi i osjećaj zadovoljstva što su se sve vježbe i probe isplatile.

Kad biste mogli birati, s kojim biste suvremenim autorima voljeli surađivati u budućnosti?
Volio bih raditi s koreografima poput Hofesha Shechtera i Crystal Pite. Još sam na početku i preda mnom je dugo plesno istraživanje.