ROMAN REZERVNI ŽIVOT

Priča o jednom vremenu i mjestu koje je bilo veliko, a onda se raspalo

17.11.2016 u 11:48

Bionic
Reading

Književni festival "Europea u dvorištu" ugostio je u srijedu u Zagrebu nagrađivanu makedonsku spisateljicu Lidiju Dimkovsku, dobitnicu nagrade Europske unije za književnost, koja je u razgovoru s hrvatskim čitateljima predstavila svoj nagrađeni roman "Rezervni život", intimnu i političku alegoriju povijesti prostora bivše Jugoslavije ispričanu kroz sudbinu sijamskih blizanki.

Roman je objavila Naklada Ljevak, a preveo Borislav Pavlovski. O njemu i autorici uvodno je u Cafeu U dvorištu, na trećoj ovogodišnjoj Europeinoj tribini govorila književnica Ivana Bodrožić.

Istaknula je kako je sudeći po reakcijama kritike i publike, te nagradama koje je dobila, Dimkovska nesumnjivo najsnažniji kreativni glas među makedonskim piscima novije generacije.

"Dimkovska je jedno čudo iz Makedonije koje je došlo u Zagreb, nagrađivana, sjajna i izuzetno uspješna spisateljica i prevoditeljica koja je počela kao pjesnikinja - poeziju piše oduvijek, od kako zna za sebe", kazala je Bodrožić.

"Njezin roman 'Rezervni život' s jedne strane ima jednostavnu narativnu liniju koja prati sudbinu dviju djevojčica, sijamskih blizanki, čija priča započinje u njihovoj desetoj godini u maloj stambenoj četvrti u Skopju, gdje su malo je reći atrakcija, a samo na toj razini taj je roman jedna studija ljudske prirode", ocijenila je.

S druge strane njihov san da se jednoga dana razdvoje koincidira s vremenom i prostorom u kojemu žive, a to je naslućivanje raspada bivše Jugoslavije, što je itekako obilježilo ne samo njihove živote nego i čitave generacije, dodala je.

Na vrlo zanimljivoj tribini s Dimkovskom naslovljenoj "Karakterizacija lika: drugačiji", na roman se osvrnuo i prevoditelj Pavlovski, predstojnik Katedre za makedonski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Kazao je kako je riječ o "zastrašujuće velikom romanu, realističkoj prozi visokog jezično-stilskog registra, osmišljene vrlo bogate fabulativne linije i štivu koje se neprestano valja prema čitatelju i zahtijeva punu koncentraciju".

"Rezervni život" (2012.) drugi je roman makedonske pjesnikinje, prozaistice i prevoditeljice Dimkovske (1971.), nakon romana "Skrivena kamera" (2004.). Za oba je nagrađena Nagradom Društva pisaca Makedonije, a "Rezervni život" donio joj je Europsku nagradu za književnost 2013. Roman je preveden na desetak jezika, a upravo je objavljen i u SAD-u.

Dimkovska je i dobitnica Europske nagrade za poeziju "Hubert Burda" i međunarodne nagrade "Tudor Arghezi". Poezija joj je prevedena na više od 20 jezika, a magazin "The American Poetry Review" posvetio joj je naslovnicu i posebni dodatak. Ove godine kandidatkinja je za europsku nagradu "Pjesnik slobode" koja se dodjeljuje u Poljskoj. Živi u Ljubljani kao slobodna umjetnica i prevoditeljica.

Kolektivna povijest ispričana kroz osobnu tragediju

Roman "Rezervni život" najavljen je kao osobna, politička i povijesna priča o potrazi za smislom u životu obilježenom teškom fizičkom deformacijom, u obiteljskom i društvenom okruženju ispunjenom otuđenošću, drugošću i (ne)prihvaćanjem.

Roman je to o sijamskim blizankama rođenim sa spojenim glavama, čija se osobna drama odvija u razdoblju od 1984. do 2012. između Skoplja i Londona, a u čijoj su pozadini prepoznatljiva, dramatična povijesna zbivanja.

Dimkovska je istaknula kako je roman napisala u jako kratkom razdoblju, samo tri mjeseca, ali ga je prije toga dugo nosila u sebi. Ideju za priču dobila je iz dokumentarca koji je gledala prilikom jednog posjeta Švedskoj, u kojemu su se dvije sijamske blizanke podvrgnule operaciji razdvajanja ali su pritom obje umrle.

"Naročito me bilo pogodilo to koliko je plakao njihov liječnik. Odlučila sam napisati nešto slično ali u makedonskom kontekstu, kontekstu koji je meni poznat, autentičan; željela sam ispričati priču o djevojkama, mojim vršnjakinjama, generaciji rođenoj u 70-im godinama prošloga stoljeća", pojasnila je autorica.

Ispričana s obiljem neobičnih, često bizarnih zapleta, s psihološkim analizama, specifičnim pogledom na ljubav, stvarnost i vrijeme u kojem živimo, priča o Srebri i Zlati dobila je velike pohvale kritike, koja je roman proglasila neobičnom i čudesnom knjigom punom snažnih, upečatljivih, grotesknih i ekscentričnih detalja, pisanom u dobroj staroj tradiciji romana i uz obilje crnog humora i oštre društvene opservacije.

Zlata i Srebra spojene su zajedničkom venom, a pripovjedački glas dan je Zlati. Time je dodatno naglašena individualnost sestara, a razlike među njima tim su izražajnije zbog njihove tjelesne povezanosti i sudbinske nemogućnosti razdvajanja. Razlikuju se karakterno, imaju drugačije želje i nade, nasuprot identičnosti njihovih izgleda, jednakom obrazovanju i životnim – obiteljskim i društvenopolitičkim okolnostima.

Dimkovska je napomenula kako joj nije bilo lako vjerodostojno ispričati priču o njima, jer je željela da sve bude autentično a nije imala nikakve izvore – u Makedoniji do tada nije zabilježen niti jedan takav slučaj, pa je bila prisiljena otići u London, gdje je provela mjesec dana istražujući.

"Pisanje je bilo najlakše, a istraživanje je bilo doista zanimljivo. Zadala sam si zadatak da se moram postaviti u njihovu kožu, što nije bilo nimalo lako", kazala je.

Okolina, pa čak i roditelji Srebre i Zlate, prema njima gaje brojne predrasude, a toj dimenziji romana pridodan je i snažan osjećaj dekompozicije koji Zlata proživljava nakon sudbonosne operacije razdvajanja, što je i svojevrsna metafora općeg rasapa na jednoj drugoj razini – raspada Jugoslavije, što je sveprisutna pozadina romana.

"Njihovo odvajanje nije bilo lako, jer ono nije samo fizičko, već i duhovno, psihološko, emotivno. Bio je doista izazov napisati tu priču, zamisliti je i u fizičkom i u psihološkom vremenu", napomenula je spisateljica.

Istaknula je da, kad je počela pričati tu priču, uopće nije imala na umu da će ona postati metafora odvajanja jugoslavenskih republika i pokrajina; u roman je nehotice došlo sve ono što je obilježilo generaciju koja je odrastala u vrijeme opisano u knjizi, "no, kada uvrstite priču u neko povijesno vrijeme i konkretno mjesto, ona tada prestaje biti intimna saga i dobiva jedan širi, društveni i politički kontekst".

"Ta je priča tako postala jedna stvarno velika priča, a nosila sam je u duši dugo godina i činilo mi se da je to priča mojih vršnjaka, priča o jednom vremenu i mjestu koje je bilo veliko, a onda se raspalo; priča o tome da smo svjedoci povijesti i onda kada to ne želimo", poručila je autorica.

Stižu Evie Wyld i Ben Blushi

Nakon što je hrvatskim čitateljima predstavila jednu od najistaknutijih suvremenih turskih spisateljica Ciler Ilhan i islandskog književnika Ofeigura Sigurdssona, dobitnike nagrade Europske unije za književnost 2011., Europea će u srijedu 7. prosinca U dvorište dovesti britansko-australsku književnicu Evie Wyld.

Wyld će predstaviti svoju knjigu "Sve ptice pjevaju" za koju je 2013. nagrađena nagradom Encore Award i Jerwood Fiction Uncovered Prize, a 2014. nagradom Miles Franklin Award i Nagradom EU za književnost.

Ciklus će u srijedu 14. prosinca zaključiti albanski autor Ben Blushi, dobitnik Europske nagrade za književnost 2014., koji će predstaviti nagrađeni roman "Otelo – crnac iz Vlore", proglašen jednim od najljepših i najprofinjenijih djela albanske književnosti.