Osamdesetdvogodišnja Alice Munro, majstorica kratke priče i običnih života malih ljudi, zbog svojeg slabog zdravlja nije mogla otputovati u Stockholm na dodjelu Nobelove nagrade za književnost, koju je kao tek trinaesta žena dobila u stogodišnjoj povijesti najvažnije svjetske literarne nagrade.

Na svoj karakteristično skroman način, Munro je primila predstavnike Švedske akademije u svojem domu u kanadskom gradu Victoriji te snimila polusatni intervju sjedeći u pletenoj stolici.

U razgovoru sa Stefanom Asbergom Munro je kazala da je osjećala ogromnu žudnju za pisanjem priča, a prisjetila se i kako je kao djevojčica počela otkrivati književnost. U pitanju je opušten i ne pretjerano formalan intervju koji savršeno svjedoči o tome zašto je Munro omiljena, ali i netipična spisateljica, koja je u provincijskim životima malih ljudi pronašla velike priče, od kojih je nastala literatura nobelovskog kalibra.