IVICA PRTENJAČA

'Ovo je prostor krize, ljudi su nam takvi'

  • Autor: Gordan Duhaček
  • Zadnja izmjena 13.11.2014 13:40
  • Objavljeno 13.11.2014 u 10:40
Ivica Prtenjača VBZ

Ivica Prtenjača VBZ

Izvor: Pixsell / Autor: Igor Kralj/PIXSELL

Pjesnik Ivica Prtenjača dobitnik je nagrade VBZ-Tisak Media za najbolji neobjavljeni roman u 2014. Riječ je o knjizi pod naslovom 'Brdo', o kojoj Prtenjača govori u intervjuu za tportal.hr

Sto tisuća kuna za najbolji neobjavljeni roman ove godine na natječaju VBZ-Tisak Media otišlo je u ruke Ivice Prtenjače za poetski roman 'Brdo'.

Prtenjača je poznati hrvatski pjesnik čija je zbirka pjesama 'Okrutnost' bila i kritičarski i čitateljski hit (da, u Hrvatskoj postoje ljudi koji čitaju poeziju!), ali je u javnosti bio prisutan i kao novinski kolumnist te književni promotor, vjerojatno najbolji kojeg je hrvatska kulturna scena imala u ovom mileniju.

Sada se uvijek skromni i Ivica Prtenjača, kao literat usmjeren na čaroliju trenutka i veličinu malog, može pohvaliti i književnom nagradom za roman, no iako mu je drago zbog jednoglasne odluke žirija, slava mu nije udarila u glavu. Profesionalno određuje sve zahtjeve za intervjue, raduje se činjenici da je njegov roman dostupan na kioscima diljem Hrvatske i objašnjava, kao u odgovoru na naše prvo pitanje, zašto je napisao roman o urbanom intelektualcu koji je u egzistencijalnoj krizi.

Glavni lik Vašeg nagrađenog romana 'Brdo' opisan je kao urbani intelektualac u egzistencijalnoj krizi. Riječ je o liku kakav nije nepoznat u hrvatskoj i svjetskoj književnosti. Po čemu je Prtenjačin intelektualac u krizi drugačiji od ostalih?

Možda samo po tome što se odlučuje pokrenuti, promijeniti se. On u tom smislu odskače od prosjeka, u isto vrijeme njemu se događa jedan vrlo tragičan susret, jedno suočenje, to ga mijenja i tjera na akciju. On je ustvari vrlo vitalan, biofilan i to ga spašava.

Što Vam znači nagrada VBZ-Tisak Media za najbolji neobjavljeni roman?

Znači mi mnogo, najviše mi znači jednoglasna odluka žirija, pa onda, naravno, i objava knjige. Drago mi je da nagrada opstaje; to u ovim vremenima doista nije lako, također, ta ideja slanja pod šifrom također je vrlo zavodljiva i rekao bih dobra, tu radi samo tekst. Ili ne radi.

'Brdo' se distribuira širom kioska diljem Hrvatske. Kakve reakcije čitatelja očekujete?

Vjerujem u dobar odaziv, neki su ljudi već pročitali knjigu, ima i prvih kritika, zasad je sve jako dobro, ali nekako to više i nije moja stvar, knjiga sada pripada čitateljima, ne meni.


Koliko je 'Brdo' odraz sada već šestogodišnje ekonomske krize u Hrvatskoj? Ona se čini kao katalizator cijele priče…

Kriza? Pa koliko ja znam, kriza traje od osamstodevedeset i prve kad mi se rodio pradjed, otkad postoji moje sjećanje na najstarijeg svog pretka. Bio je zadnjih godina svog života posve slijep, ali je zbog životnog iskustva i urođene pameti koju imaju neki otporni ljudi, sve vidio. I on je stalno govorio da je kriza. I jest, ovo je prostor krize, ljudi su nam takvi.

Kakvu to transformaciju proživljava Vaš glavni lik u 'Brdu'; što saznaje o sebi i svijetu nakon bijega iz grada?

Banalno: pronalazi razlog za život, nekog novog sebe, čovjeka koji se spasio. U svemu tome on mnogo pomaže ljudima, peče kruh, čuva ih.
Zbog čega se odlazak u prirodu, na otok, u izolaciju često koristi kao narativ suočavanja sa samim sobom? Priroda kao da još uvijek ima u sebi nešto mitsko, što se ne može okusiti ili doseći u ubrzanom gradskom životu…

Kakva je priroda u 'Brdu', kakvo je uostalom to brdo?

Mediteransko brdo, sedamsto metara nad morem, pitomo i divlje istovremeno, prava priroda puna mirisa, bilja i životinja. I, naravno, ljudi, turista. Priroda vraća na bazične stvari, jesti, piti, spavati, osigurati si te osnove, potom, hodati, trčati, kretati se, to je za ovu knjigu jako važno, to kretanje brdom, svakodnevni obilasci.

Iako se 'Brdo' čita poput romana, riječ je o tekstu u kojemu se vidi i Vaš pjesnički talent. Kako je nastala ova prozna rečenica; je li stil knjige namjerno izražajan ili je došao 'iz srca'?

Pisao sam tako da bih u tome mogao uživati. Ja sam, kad je literatura u pitanju, priličan hedonist, želim uživati, jezik je u tom smislu poput neke fontane užitka. Ili sreće. Ili samospoznaje. A do spoznaje je dovoljno po nekim knjigama samo osam koraka. Šalim se, naravno, u ovoj knjizi ti suvremeni proroci ne prolaze baš najbolje.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi