Među finalistima tportalovog projekta Vizionar godine u sektoru kulture je i Seid Serdarević, vlasnik i glavni urednik izdavačke kuće Frakture te osnivač Festivala svjetske književnosti, koji se već 20 godina bori za bolji status knjige u Hrvata
Rođen je 1970. u Njemačkoj, a 1994. godine diplomirao je komparativnu književnost i češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao lektor hrvatskog jezika na Sveučilištu u Bambergu između 1996. i 1998., nakon čega se ponovno vraća u Hrvatsku, da bi se zaposlio kao urednik u izdavačkoj kući HENA COM i pisao o književnosti za niz časopisa.
vezane vijesti
-
![Seid Serdarević odlikovan za doprinos u suradnji Hrvatske i Španjolske]()
Seid Serdarević odlikovan za doprinos u suradnji Hrvatske i Španjolske
-
!['Žena bez imena' u izdanju Frakture donosi maestralnu priču o ženskom stvaralaštvu i prešućenoj povijesti]()
'Žena bez imena' u izdanju Frakture donosi maestralnu priču o ženskom stvaralaštvu i prešućenoj povijesti
-
![Toni Juričić: Na književnoj sceni postoji boom mladih autora, a nova generacija je dosegla kvalitetu koju mora priznati i publika]()
Toni Juričić: Na književnoj sceni postoji boom mladih autora, a nova generacija je dosegla kvalitetu koju mora priznati i publika
Zajedno sa suprugom Sibilom Serdarević 2002. je osnovao izdavačku kuću Fraktura, koja je u idućih dvadeset godina postala vodeća u svom polju. Broj osvojenih nagrada njihovih izdanja je gotovo nemoguće pobrojati, ali za potrebe ovog portreta vrijedi izdvojiti tri nagrade tportala za najbolji hrvatski roman: "Zemlja bez sutona" Marije Andrijašević, "Lisica" Dubravke Ugrešić i "Vrijeme laži" Sibile Petlevski. Od samog početka Fraktura stavlja naglasak na kvalitetnu (svjetsku i domaću) prozu i publicistiku, u čijem nastanku sudjeluju renomirani radnici u kulturi. Odmah po osnivanju kuće, Serdarević izdaje sabrana djela Mirku Kovaču, što je i danas jedan od njegovih važnijih poslova. Kako bi Fraktura opstala na tržištu, Serdarević je pronašao delikatan balans između izdavanja bestselera (autora popust Stiega Larssona ili Carlosa Ruiza Zafóna ranije, Sally Rooney nedavno) i onoga što se ne prodaje toliko, ali donosi simbolički kapital izdavaču. Neumorno objavljuje i probrane domaće autore, često i debitante, a zapažena je bila i Frakturina pjesnička biblioteka Fraktali koja je još jednom dokazala da se u Hrvatskoj poezija piše, čita - ali i kupuje.
Važna godina za Frakturu bila je i 2013., kada je utemeljen Festival svjetske književnosti. Festival se u proteklih desetak godina etablirao kao jedan od zanimljivijih u Zagrebu i šire. Osim svih važnijih domaćih pisaca, festival je točka na kojoj se domaćoj publici, često i po prvi puta, predstavljaju iznimni strani autori. Primjerice, na posljednjem su izdanju gostovali dobitnica nagrade "Booker" Bernardine Evaristo i ugledni njemački pisac Karl-Markus Gauß, a ranijih godina nobelovka Svetlana Aleksijevič i ponajbolji španjolski autor Javier Cercas.
Međutim, Serdarević se nije zaustavio na tome; ovaj izdavač neprestano vidi priliku za poboljšanje svojih proizvoda i nakladničke djelatosti. Tako je nedavno, i to u jeku pandemije, u doba kada su knjižare uglavnom propadale ili životarile, pokrenuo dva smiona projekta: otvorio je bogato opremljenu knjižaru u centru Zagreba - u kojoj često dočekuje domaće i strane pisce te ih predstavlja našoj publici - ali i utemeljio paralelnu izdavačku kuću Bodoni, specijaliziranu za klasike u luksuznim izdanjima i slikovnice. Knjižara je u nešto više od dvije godine poslovanja postala jedna od ključnih točaka kulture u Zagrebu, a Bodoni je objavio, između ostaloga, i novi prijevod velikog romana "Zločin i kazna" Fedora Mihajloviča Dostojevskog (u prijevodu Tatjane Radmilo) - prvi nakon punih 50 godina.
Velika književna djela bi se morala nanovo prevoditi svakih 30-50 godina - prvenstveno zbog jezika koji se mijenja - a velike kulture odavno imaju taj običaj. No, takvi pothvati nisu uvijek tržišno isplativi, pa često u Hrvatskoj vapimo za "novim" prijevodima književnih klasika. S Bodonijem i Seidom Serdarevićem, čini se da kreću promjene i na tom planu.
drugi o serdareviću
Magdalena Vodopija, direktorica književnog festivala 'Sa(n)jam knjige u Istri'
U slučaju Seida Serdarevića nagrada Vizionar godine mogla bi se slobodno zvati - Vizionar desetljeća.
Poznajem Seida Serdarevića više od 20 godina, još iz vremena kada je u glavi stvarao sada već legendarnu Frakturu. Pamtim što mi je tada govorio i što je snivao, a snovi mladog Seida bili su neobično jasno strukturirani i, eto, ostvarili su se gotovo u zarez. Kada sam ga upoznala, bilo mi je jasno da će, samo ako izdrži, biti izvrstan izdavač jer ima urednički nerv i talent, široko znanje, želju da stalno uči, nevjerojatnu radnu energiju i impuls ka iskoraku iz provincijalizirane nakladničke scene.
Nerijetko ćete među izdavačima čuti: Seid je njemački tip. Uvijek kada netko to izgovori, pomislim: baš divno što nije razbarušen i "šarmantan" (što navodno nije njemački). Istina je, Seid je stvarno "njemački tip", ali na način da bi mogao konkurirati i na slavnom njemačkom tržištu knjiga i da svoje ideje strpljivo, temeljito i "njemački precizno" realizira. On ne stvara ništa na prečac i sve što radi, pokaže se kasnije, dio je jedne šire slike i većeg, dugoročnijeg plana.
Sada je, vjerujem, već jasno da iza svega stoji veliki rad, kreativna, iznenađujuća strategija, inovativno strukturiranje. Seid je majstor strukture i zato njegovi projekti imaju dugovječnost i godinama nepomućenu kulturološku razinu, zato se tako dobro isprepliću i čine cjelinu koja je sve šira i raznovrsnija. Dakle, kada se prisjetim zadnjeg desetljeća u Seidovom radu, nije mi pretjerano reći – to jeste bio vizionarski pohod u nemogućim okolnostima naših vječnih izdavačkih kriza.
Frakturu, koja se izvorno bavila uglavnom književnošću i to prijevodnom, Seid Serdarević proširuje s odabranim, ponajboljim hrvatskim i regionalnim autorima i novim bibliotekama i žanrovima. Također, značajna je i profilirana publicistika koju objavljuje. Ipak, najhrabrijim i istinski vizionarskim potezom smatram pokretanje nakladničkog niza posvećenog poeziji koji je u orbitu izbacio sjajne pjesnikinje i pobio predrasudu da se poezija ne čita. Naime, jedno vrijeme su knjige iz te biblioteke bile na samom vrhu najprodavanijih u Hrvatskoj. Seid Serdarević radi ne samo sadržajno dobre, već i lijepo oblikovane knjige, a knjige poezije jedne su od najljepših. Majstor je odabrao maestra - Danijela Žeželja - da ih oblikuje.
Serdarević je postavio je Frakturu na izdavačku kartu Europe. O tome svjedoči nagrada Londonskog sajma knjiga i niz Frakturinih uspješnih nastupa na Frankfurtskom sajmu knjiga. Jedan je od rijetkih hrvatskih izdavača koji ne samo prate, već i ravnopravno sudjeluju u novim tokovima europske i svjetske nakladničke scene. Djeluje ne samo kao urednik svojim hrvatskim autorima, već im je i uspješan agent za inozemna tržišta. Za mnoge, važne prijevode hrvatskih autora na strane jezike možemo zahvaliti - Seidu Serdareviću.
Također, jedan je od najboljih promotora knjige u Hrvatskoj. Dugo pratim njegove načine promocija i razaznajem raznovrsne, ponekad gotovo nevidljive kanale koje pritom koristi. Posebno mi je drag jedan vrlo vidljiv program – Razotkrivanja - koji je kontinuirano prikazivao najveća svjetska autorska imena i najznačjnije domaće autore.
Iz Razotkrivanja je i nastao Festival svjetske književnosti koji se u prvom izdanju pokazao ozbiljnim i profiliranim. S godinama je postao i nezaobilazan. Nakon Sajma knjiga i autora – Sa(n)jam knjige u Istri, najveći broj velikih, svjetski poznatih autora, gostovao je upravo na Frakturinom festivalu. Bez obzira što luta prostorima Zagreba (najljepši je bio u neprežaljenom Kinu Europa), što su ga, ponekad i bukvalno, protresli i potres i korona, Festival svjetske književnosti traje i ima sve brojniju publiku.
Iskreno, meni je najemotivniji i nahrabriji trenutak tog festivala bio kada je Seid Serdarević doveo u Zagreb nobelovku Svetlanu Aleksijevič i to usred pandemije virusa covid-19. Tada mi se učinilo da svijeta kakvog smo poznavali do 2020. godine, možda opet bude.
Sa iskustvom koje imam, a ono je i knjižarsko, glasno i slobodno mogu reći: ludost je u ovom vremenu otvarati knjižaru. Naravno, Seid Serdarević je napravio dvostruku, divnu ludost: otvorio je knjižaru usred epidemije koronavirusa, ali nije samo u lijepom prostoru izložio lijepe knjige; on je odmah počeo organizirati razne događaje za pet, deset ljudi, koliko se već smjelo prema epidemološkim mjerama. Uz tu očaravajuću ludost, u Seidu Serdareviću je bilo i puno snage, puno istinske želje da se stvori jedno posebno mjesto knjige. Taj je napor, činilo se, zaokružio njegovu veliku priču oko knjige. Samo što ništa nije onako kao što se čini...
Poslije i pored svega, Seid Serdarević utemeljuje novu izdavačku kuću, naziva je Bodoni i ona je za mene izdavački događaj 2022. godine. Seid opet zatvara, na poseban način, svoj krug knjige. Donosi klasike u novom prijevodu, pravi svoj – naravno odličan - izbor suvremenih klasika, osniva biblioteku ekskluzivnih slikovnica. U vremenu u kojem nam prijete krizom nad krizama, a "štednja" postaje sveta (i) hrvatska riječ, Seid Serdarević izlazi s raskošnim Bodonijem, stvarajući onu vrstu knjiga koje ne uzbuđuju samo izborom autora i naslova. Knjige su to koje mirišu, tiskane na najfinijem papiru, šivane, tvrdo ukoričene i u polukutiji zaštićene od lomova i ispadanja stranica, s elegantnom trakom za označavanje, zlatnim rezom u prijelomu, umjetničkim ilustracijama na ovitku i u sadržaju. Dakle takve da nas vraćaju u vrijeme kada se knjiga doživljavala kao dragocjenost, a dragocjenosti, treba li reći, dugo traju.
Ipak, osnivanje nakladničke kuće Bodoni nije samo vizionarski potez. On je u ovom vremenu itekako subverzivan i itekako prkosan! I kao takav neopohodan.
Tko su kulturnjaci nominirani za nagradu Vizionar godine?
Izbor kandidata za nagradu Vizionar godine u kulturi nije bio sasvim lagan zadatak. Lista nominiranih kulturnjaka bila je opsežna; predlagani su pojedinci koji svojim vizionarskim doprinosima mijenjaju način na koji razmišljamo o kulturi, kao i oni koji proizvode umjetnička djela što Hrvatsku globalno pozicioniraju. Izbor je na koncu sužen na pet kandidata, od kojih je jedan, zapravo, naš poznati producentski dvojac, a nominirani kandidati za Vizionara godine u kulturi su: filmski i TV producenti Nebojša Taraba & Miodrag Sila, redatelj Juraj Lerotić, izdavač Seid Serdarević, pjesnikinja i dramatičarka Monika Herceg te Željko Belinić, neumorni promotor domaće književnosti i začetnik projekta Čovjek-časopis. Glavni tportalov žiri glasovat će o kandidatima te izabrati pobjednike u svih pet kategorija (pored kulture, traže se vizionari u sektorima gospodarstvo, tehnologija, društvo i sport), kao i krovnoga vizionara za 2022. godinu. Proglašenje dobitnika održat će se na konferenciji 9. veljače 2023.
