Iako često (s razlogom) negodujem zbog toga što HTV propušta otkupiti neke od najpopularnijih i najkvalitetnijih svjetskih serija, red je pohvaliti ih kada ipak zagrabe u to golemo vrelo. Istinabog, serija 'Njemačka 83' sa svoje je matične njemačke TV kuće do HTV-a putovala skoro tri godine (iako je zanimljivo napomenuto da je serija prvo emitirana u Americi, a tek onda u Njemačkoj), ali bolje ikad nego nikad. U vrijeme torrenata i streaming servisa zadrška od tri godine nekim gledateljima možda djeluje kao da je sad već vrijeme za nostalgičnu reprizu nečega što su već odavno pogledali, no nisu svi gledatelji HTV-a iz te generacije niti takvih navika. 

'Njemačka 83' inače je vrlo zanimljiva serija i po onome što se zbiva u njoj i po tome na kakav je odjek naišla. Priča je to o mladiću iz bivše Demokratske Republike Njemačke (istočne) kojeg regrutiraju za špijuna u Zapadnoj Njemačkoj. Vrijeme radnje je, kako i naslov govori, 1983., hladnoratovske tenzije između istočnog i zapadnog bloka su na vrhuncu, političke spletke, pozadinske muljaže, prebjezi i šverc sve češći. Mladog Martina Raucha, pograničnog stražara, njemačka tajna služba regrutira i šalje kao špijuna na Zapad, gdje Martin postaje Moritz Stamm, pobočnik izvjesnom general-majoru i doušnik Stasija. Martin nema nikakvog prethodnog iskustva niti sa špijunažom niti s politikom, a usput je i vrlo loše pripremljen pa se slabo snalazi i na Zapadu jer, osim u klasične špijunske i političke nevolje, uspijeva ostati zbunjen i nad naručivanjem u restoranu. No ako vam ovaj kratak opis djeluje kao ekspozicija za komediju, varate se. 'Njemačka 83' nije komedija, to je špijunska drama, ali umnogome orijentirana na osobni doživljaj Zapada u očima neiskusnog špijuna.

Mnogi su 'Njemačku 83' nazivali 'prvom pravom njemačkom serijom', misleći pritom na to da je to prva televizijska serija kojom je neka njemačka televizija počela hvatati korak s visokokvalitetnom svjetskom produkcijom TV-serija. Iako nije riječ o tako velebnom pothvatu kao što je, primjerice, 'Babylon Berlin', definitivno jest riječ o seriji koja se može svrstati, ako već ne u A-ligu, a onda barem u visoku B-ligu aktualne svjetske produkcije. Svojim humaniziranjem Stasijevih agenata možda na trenutke podsjeća na fenomenalan film 'Život drugih', iako su protagonisti potpuno drugačijeg pedigrea i motivacije, a u nekim trenucima 'Njemačka 83' može prizvati i odjeke američke serije 'Amerikanci', ponajviše atmosferom dubinskih laži i krize identiteta koju izaziva dugotrajan život pod tuđim imenom. 

Interesantno je, međutim, da serija, unatoč tome što su je u Americi, Engleskoj, Irskoj i drugim državama gdje je prikazivana - hvalili, nije baš naišla na pozitivan odjek u Njemačkoj. Nije je baš voljela ni publika, a skloni joj nisu bili ni kritičari. Jedan od razloga vjerojatno treba tražiti u nedostatku koji se lako primjećuje već nakon gledanja prve ili prvih nekoliko epizoda - serija je malo banalna ili, bolje rečeno, prvoloptaška. Osim samog Martina, čiji je lik portretiran slojevito i plastično - za što je definitivno zaslužan i izvrstan mladi glumac koji ga glumi, Jonas Nay - gotovo su svi drugi likovi i situacije prikazani prejednostavno, crno-bijelo i bez naročite razrade pozadine. Prema priči koju nam servira serija, ispada da je svaka budala u Istočnoj Njemačkoj mogla postati međunarodni špijun samo zato što mu je tetka radila na nekoj utjecajnoj poziciji, a način na koji se odvijaju špijunske i političke igre među višim 'funkcionerima' u Martinovoj okolini ponekad je toliko karikiran da djeluje crtićki i neuvjerljivo. Nijemci, posebice oni koji su proživjeli to povijesno razdoblje, nekako nisu htjeli 'popušiti' tu foru.

No 'Njemačka 83' nije samo to - ona je i studija ličnosti mladog čovjeka koji je prisiljen odrastati u totalno abnormalnim okolnostima, ali ipak odrasta, razvija se, pada na nos i uči iz pogrešaka, samo što njegove pogreške mogu njega ili nekoga drugoga skratiti za glavu. 'Njemačka 83' je i priča o razlikama između istočnog i zapadnog bloka na popularno-kulturnoj razini glazbe, odjeće i svakodnevnog života. Iako se ponekad neke u njoj prikazane situacije mogu činiti suviše banalnima, kao što su one kada se kao glazbeni komentar u pozadini razmjene telefonskih brojeva pojavi pjesma 'Call me' grupe Blondie ili kada se za vrijeme koketiranja u baru začuje 'Modern Love' Davida Bowiea, ali mislim da će domaći gledatelji ipak uživati u ovoj uzbudljivoj, napetoj i zabavnoj seriji i da se neće, kao Nijemci, osjećati kao da im netko prodaje 'bureke' o vlastitoj prošlosti.