Psihologinja Mirjana Krizmanić jedna je od najprodavanijih domaćih autorica. VBZ joj sljedeći tjedan objavljuje novi priručnik neobična naslova 'A sad radost i veselje'

'Ona je posvećena nesretnim sretnicima i bogatim siromasima, dakle ljudima koji imaju sve ili gotovo sve u životu, a cijelo vrijeme jadikuju. To su ljudi koji, kad im kažete da je lijep dan, vele: pusti, sutra će kiša. Kada im kažete da su im djeca dobra i pametna, oni vele tko zna kakva će biti snaha ili zet. Što god kazali, sve ima negativnu stranu, kao da je iza svega velika crna sjena. Oni ne znaju biti sretni. Ovo je priručnik za njih jer drugima idu na živce i teško mogu naći rame za plakanje', kazala je autorica.

'Oni kontaminiraju društvo jer i druge upozoravaju da, ako nam je sada i dobro, neće dugo. Jer sve ima svoj kraj. Sasvim sigurno da ima, ali ako stalno predviđate nešto loše ili kraj veze koja je sada dobra, vi u toj vezi ne možete uživati. Kada sam radila prošli priručnik 'A što sad' o ljudima u nevolji, palo mi je na pamet da je ovo važnije', objašnjava Krizmanić te dodaje da pretpostavlja da problem leži u tome što roditelji djecu ne uče kako će se nositi s neuspjehom. A to bi trebali jer svakoga čeka neki neuspjeh.

'Treba se znati nositi s neuspjehom, ali treba znati i biti sretan. Dakle biti zadovoljan i malim stvarima. Ključno je za zadovoljan život to da se ne navikavate na ono što vam je lijepo, što volite, što vam se sviđa. Na to se svi odmah navikavaju. Ako ste u nekog zaljubljeni ili ga volite, trebali biste se veseliti svaki put kada ste u kontaktu jer nije samo po sebi razumljivo da ga imate ili da vam je dobar. Ljudi se boje reći da su dobro i sretni, da im drugi ne bi zavidjeli jer kod nas ima puno zavidnih.'

Stoga je psihologinja u priručniku prenijela šezdeset situacija kojima se treba veseliti. Također, napominje važnost ulaganja energije u prijateljstva i pozitivnije sagledavanje svakodnevice.

'Nisu naši ljudi depresivni, nego jamraju, a to se posebno odnosi na Zagreb. Kako si? Ah, pa dobro. Zašto ah, zašto pa? Slušala sam u kafiću dvije prijateljice koje se natječu u tome koja je više propatila. Jamraju tko je nesretniji, umjesto da govore o onome što im je dobro. Rekla bih da se to stječe učenjem. Ta bi se loša navika mogla istrijebiti kod djece kada ne bi slušala roditelje koji stalno jadikuju. Mama počne od jutra: joj, danas moram ići frizeru. Ili: joj, moram ići na posao. Sve se radi s joj, jao ili teško', zaključila je Krizmanić.