'Memoari Neila Younga su baš poput njega: knjiga od 500 stranica ispunjena eliptičnim, prelijepim, psihodeličnim, grubim, nadrkanim, dosadnim, tužnim, duhovitim, uzbudljivim, nostalgičnim rečenicama. Je li to vrhunska književnost? Ne. Ima li unutra mnogo više nego što bi obožavatelji htjeli znati o igranju s vlakićima i električnim autima? Da. No, to je neizbježno štivo za sve one koji vole Neila Younga.' Tako je o dugoočekivanoj autobiografiji pisao američki glazbeni časopis Spin, koji zaključuje da u 'Waging Heavy Peace' itekako ima mnogo onoga što Young – poznat po tome da o osobnom životu baš i ne govori u medijima – nikad prije nije otkrio o sebi.

Primjerice, o svojem prijateljstvu s Bruceom Springsteenom, kojega je tješio nakon smrti njihova zajedničkog prijatelja Clarencea Clemonsa, saksofonista koji je svirao u E-Street Bandu. Ili kako je pokušao stupiti u kontakt s Kurtom Cobainom nekoliko dana prije nego se pjevač Nirvane ubio. No, Young se vraća i u svoje djetinjstvo u kanadskom Ontariju, prisjećajući se kada je kao petogodišnjak obolio od dječje paralize.

Tu je i opis ludih šezdesetih, kao i podatak da je Neil Young usputno upoznao kasnijeg zloglasnog ubojicu Charlesa Mansona, i to preko Dennisa Wilsona iz Beach Boys. U međuvremenu je 67- godišnji Young, koji je u životu probao sve i svašta, postao čovjek koji živi vrlo zdravo, pa u knjizi piše da više ne pije alkohol niti puši, te da 'živi zdravije nego ikad nakon svoje 18. godine'. No, ono što ga u vezi zdravog života zabrinjava jest da se našao u kreativnoj blokadi te već neko vrijeme ne piše pjesme, što bi možda moglo biti povezano s odustajanjem od svakog mogućeg poroka.