INTERVJU

Nebojša Taraba o tajni uspjeha hrvatskih serija: Živimo u svijetu u kojem je stvarnost luđa od najluđeg scenarija

12.01.2019 u 12:44

Bionic
Reading

Ovih dana premijerno je prikazana prva naša serija u produkciji HBO-a, 'Uspjeh', a oduševila je mnoge. Iza nje, između ostalih, kao producent stoji Nebojša Taraba, zaslužan i za produkciju 'Novina', serije koju je otkupio Netflix kako bi je prikazao gledateljima u 190 zemalja diljem svijeta. Tportal je s Tarabom popričao o dosad neviđenom uspjehu kojim su naši filmaši stali uz bok najboljoj svjetskoj televizijskoj produkciji. Pored nesvakidašnjeg uspjeha hrvatskih filmaša, s producentom smo popričali i o tome kako je došlo do suradnje s najvećim streaming platformama, kakva je budućnost hrvatskog filma i serija, a za kraj nam je otkrio i ambiciozne planove svoje produkcijske kuće Drugi plan te koje serije voli pogledati

'Uspjeh', snimljen nakon što je scenarij za jednu njegovu epizodu pobijedio na prvom regionalnom HBO-ovu natječaju, pokazuje kako u nas postoje ideje i talent za snimanjem kvalitetnih serija. Producirala ga je zagrebačka produkcijska kuća Drugi plan, koju Nebojša Taraba vodi s Miodragom Silom.

Ta je produkcijska kuća proteklih desetak godina proizvodila program koji je prikazivan na trima televizijama s nacionalnom koncesijom, a među njima su najpoznatije kriminalističke serije 'Mamutica' i 'Počivali u miru', dramska serija 'Loza', mockumentary 'Instruktor', reality show 'Dvornikovi', gastronomski show 'Kod Ane' te dokumentarni serijal 'Najduži dan'.

Prije osnivanja Drugog plana 2004. godine Taraba je ostavio traga u hrvatskom novinarstvu, isprva u zagrebačkom dopisništvu Slobodne Dalmacije i Novog lista, a potom i u Feral Tribuneu te kao glavni urednik hrvatskog izdanja Playboya i zamjenik glavnog urednika tjednika Globus. Početkom 2002. prelazi u Sanoma Magazines te radi na pozicijama direktora marketinga i urednika novih izdanja. Danas je u potpunosti zaokupljen producentskim poslom.

Svi govore o seriji 'Uspjeh'. Jeste li očekivali takav uspjeh?

To je zapravo teško pitanje. Na početku svake produkcije budemo zaokupljeni s toliko stvari da je teško, gotovo nemoguće, jasno si predočiti konačan rezultat. Stvaranje TV serije dugotrajan je proces i, htjeli to ili ne, nikada nije doslovno pretvaranje teksta scenarija u sliku. Puno je tu nekih 'kemijskih' procesa, nekih sretnih ili manje sretnih stvari koje se dogode na tom dugom putovanju i koje na kraju odrede kvalitetu finalnog proizvoda. Ali, da, naravno, kao i u mnogim drugim projektima, radiš nešto s idejom i namjerom kako bi oni bili kvalitetni i uspješni, kako bi ostavili trag.

Čime je scenarij 'Uspjeha' privukao HBO?

To je prije svega pitanje za kolege iz HBO-a ili za Marjana Alčevskog, scenarista. Nas u Drugom planu na prvu je dobio snagom svojih likova i iznenađujućim zapletima. Proizvoditi seriju čija priča leži u snazi i složenosti karaktera velik je izazov, malo je prostora za manipulaciju i trik te morate biti jako precizni u realizaciji jer ćete u protivnom teško zadržati gledatelja.

  • +22
HBO-ova serija 'Uspjeh' Izvor: Licencirane fotografije / HBO / Autor: Screengrab

Poslovna politika i lokalna tržišta

HBO već godinama u Europi, ali i na drugim tržištima, značajno ulaže u lokalne sadržaje.

Tako je, i silno nas veseli to da su, nakon Skandinavije i srednje Europe, konačno došli i u našu regiju. Za razliku od mnogih velikih produkcijskih i televizijskih kuća i sustava koji nama na neengleskom govornom području bez puno obzira nameću svoje sadržaje i formate, HBO ima poslovnu filozofiju koja jako puno vodi računa o lokalnim tržištima i produkcijama. U takvom su pristupu zbilja bili pioniri, što se, naročito u Europi i Latinskoj Americi, pokazalo kao pun pogodak. Time valjda na neki način zahvaljuju lokalnoj publici na vjernosti koju im ona pruža kad su u pitanju njihovi veliki, globalni proizvodi. Taj obzir jednog globalnog giganta prema lokalnoj kulturi zbilja je jedinstven, a pri tome se s vremenom pokazao i kao iznimno pametan poslovni potez. Šefovi HBO-a višekratno su isticali da su njihovi lokalni sadržaji na domicilnim tržištima u pravilu gledaniji od kompanijinih velikih globalnih uspješnica poput, primjerice, 'Igre prijestolja'. Na tu sam temu u više navrata imao priliku razgovarati s Antonyjem Rootom i Caseyjem Bloysom, čelnim ljudima HBO-a za Europu i SAD, i zaključak tih razgovora uvijek je bio kako je HBO dovoljno rano shvatio da će streaming platforme i globalna dostupnost sadržaja naprosto poništiti ono što smo poznavali kao jezičnu ili kulturološku barijeru kod gledatelja. Ono što HBO Europe radi upravo sada svojevrsna je inverzija – originalne lokalne sadržaje iz Europe pretvara u globalne, i za nas je to upravo fantastično.

Kakve su reakcije na 'Uspjeh' kod gledatelja?

Prve reakcije su sjajne i nadilaze sva naša očekivanja. Otkako se svih šest epizoda našlo na HBO-u GO, neprekidno mi se s čestitkama i pozitivnim komentarima javljaju prijatelji iz čitave regije. Jedan frend iz Novog Sada mi se prošli ponedjeljak javio u 5.45 ujutro s porukom kako je sa suprugom čitavu noć proveo odgledavši kompletnu seriju. Nema bolje reakcije od toga. Uz to, sjajna ekipa iz ureda HBO-a Adrije predvođena direktorom Marinom Karižom i šeficom promocije Marinom Maslać napravila je nevjerojatan posao u promociji. Ovakva kampanja za neki konkretan audiovizualni proizvod kod nas još nije viđena i od zagrebačke kinopremijere krajem studenog, pa do reklamne kampanje zadnjih nekoliko tjedana, teško da ima nekoga u regiji, a da nije potpuno isključen iz vanjskog svijeta, tko nije čuo za 'Uspjeh'.

Oskarovac kao prirodan odabir

Kako je došlo do suradnje s redateljem Danisom Tanovićem. Je li rad s oskarovcem bio prirodan odabir?

Jest, ali ne isključivo zbog činjenice da je u pitanju Oscarom nagrađen redatelj. HBO je, nakon što su donijeli odluku o scenariju u čiju će se realizaciju ići, napravio pozivni natječaj za produkcijske kuće od kojih se očekivalo da daju ponudu prema principu 'ključ u ruke'. Dakle, dobili smo scenarij pilot epizode i na temelju toga smo za pitch trebali pripremiti sve vrste razrada, od financijskih, produkcijskih, kadrovskih, pa do kreativnih. Naravno da nismo bili jedini kojima se Danis odmah učinio logičnim izborom, tih je dana bio doslovno zatrpan pozivima i ponudama, ali smo bili jedini koji smo ga mogli dobiti na projekt (smijeh). Puno je tu pomogla čitava mreža zajedničkih prijateljskih i profesionalnih odnosa koje smo dijelili s Danisom, ali i naše reference kad je u pitanju televizijska dramska produkcija. Naše viđenje projekta očito je bilo najbliže očekivanjima koja je imao HBO i on je, u dosta brzom roku, dodijeljen nama. Sad kad je sve gotovo usudim se reći - na obostrano zadovoljstvo.

Možemo li ovaj projekt nazvati balkanskim ili hrvatskim noirom i u kojoj bi on mjeri, pored već etabliranog skandinavskog noira, mogao biti zanimljiv gledateljima izvan naših granica?

Hm, noirom bazično možemo nazvati sve ono što se bavi tamnom stranom ljudske duše, ali i većina drugih serija, onih koje se ne stavljaju u okvir noira, ne bavi ni s čime drugim do tamnim stranama ljudskog bića. Uspjeh je po svemu drugačiji od onog što poznajemo kao nordic noir, a riječ je o rasnom socijalnom trileru. Iako u seriji imamo nekoliko mrtvih tijela, ključ radnje i motivacije likova bitno je različit u odnosu na skandinavske ili, recimo, britanske serije. Pričamo lokalnu priču u kojoj crnilo nastaje kao proizvod sveprisutne društvene patologije. Nažalost, ta društvena patologija sve više prestaje biti balkanska ekskluziva te se maligno širi Europom i svijetom. Upravo u toj činjenici leži univerzalnost naše poruke za koju vjerujem da će je gledatelji izvan Hrvatske, osobito tamo gdje su na vlasti populistički i nedemokratski režimi, a tu prvenstveno mislim na srednju Europu, vrlo lako i precizno iščitati. Marjan Alčevski je za ovaj tekst dijelom bio inspiriran i slučajem požara u londonskom neboderu Grenfell, u kojem je zbog zaobilaženja i nepoštivanja propisa vezanih za gradnju i opremanje zgrade, dakle zbog korupcije, poginulo više od sedamdeset stanara. Taj raspad sustava je sveprisutan i puno će se gledatelja diljem svijeta moći poistovjetiti s našim junacima, marginalcima, takozvanim malim ljudima, iako zbilja mrzim taj izraz, koji su u jednom trenutku naprosto odlučili reći dosta, suprotstaviti se sustavnim poniženjima i uzvratiti udarac.

  • +3
Intervju s Nebojšom Tarabom u Zagrebu Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Uspjeh ravan slijetanju na Mars

Serija 'Uspjeh' nije vaš jedini međunarodni uspjeh, prethodile su mu 'Novine', čije su obje sezone dostupne na Netflixu, najvećoj svjetskoj streaming platformi.

Točno, i priznajem da se takvom dosegu 'Novina' nismo ni u snu mogli nadati. Činjenica da se hrvatsku seriju danas može gledati u 190 zemalja svijeta nevjerojatan je uspjeh i ja se još uvijek ponekad upitam je li to stvarno (smijeh). Unatoč činjenici da Netflix upravo počinje stavljati snažan naglasak na europski sadržaj, mi smo se, iz male Hrvatske, tamo našli kao prvi predstavnik svih slavenskih kinematografija, u društvu najvećih, gdje čak ni neke velike kinematografije nisu našle svoje mjesto, i taj je uspjeh iz naše perspektive bio ravan slijetanju na Mars. A kad su počele stizati sjajne kritike i recenzije, ne samo u medijima koji prate filmsku industriju, već i u ozbiljnim mainstream medijima počevši od The Economista te argentinskog dnevnika La Nacion, koji se smatra jednom od najvažnijih južnoameričkih tiskovina, utjecajnog švedskog Aftonbladeta, njemačkog Frankfurter Rundschaua, Zürcher Zeitunga am Sonntag i tako dalje, našoj sreći nije bilo kraja. Kao što sam već rekao, još uvijek se pitamo događa li se to doista.

Čini li se da bi Hrvatska mogla brendirati takve priče kao uspješan izvozni proizvod?

Zašto ne? Vratit ću se na vaše pitanje o noiru. Naime, tijekom predstavljanja i početka međunarodne prodaje 'Novina' na MIPCOM-u u Cannesu u listopadu 2016., netko od prisutnih novinara upotrijebio je izraz adriatic noir. Moram naglasiti da se većina naših high-end dramskih serija, počevši od pionirske 'Mamutice' preko 'Patrole na cesti' do 'Počivali u miru', bavi društvenim okolnostima i kontekstom koji čovjeka, pojedinca dovode u očaj. Konstantno smo, otkad znamo za sebe, suočeni sa situacijom da upravo oni koje smo delegirali da uspostavljaju društvo i upravljaju društvenim procesima i okolnostima od nas rade očajnike. Potpuno suprotno od nas, nordijska društva su društva sretnih i zadovoljnih ljudi te se njihov dramski noir doima svojevrsnom protutežom, nekim negativnim eskapizmom, 'odmorom' od opće društvene sreće kroz strašne priče o poremećenim serijskim ubojicama, misterioznim nestancima ljudi i slično. Kamo sreće da živimo u svijetu u kojem sve društveno zlo stane u jednu sezonu dramske serije, a ne, poput našeg, gdje stalno moramo dodatno uvjeravati ljude da je 'svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima slučajna i izmišljena' i gdje je stvarnost luđa od najluđeg scenarija.

Novine 2 Izvor: Licencirane fotografije / Autor: N.N.

Mogu li naši filmaši uvesti neke specifične, prepoznatljive inovacije?

Naravno, i one su vidljive u oba projekta o kojim govorimo. I Dalibor Matanić i Danis Tanović silno su talentirani redatelji, a pri tome barataju ogromnim tehničkim i zanatskim znanjima, što je vidljivo i kroz način na koji izlaze na kraj s narativom i kroz vizualnu realizaciju, koja je u nekim segmentima zbilja jedinstvena u svjetskim okvirima. Također vjerujem da će povećanje produkcije kojem se svi nadamo dovesti i do veće žanrovske raznolikosti, do novih formata, pogotovo u digitalnom prostoru. Zasad se još uvijek držimo mainstreama, no velika produkcija nužno sa sobom nosi i veću kvalitetu. Upravo zbog toga je dolazak HBO-a kod nas, ali i u regiju, onaj presudni impuls koji smo svi čekali i koji može značiti točku preokreta u pozitivnom smjeru.

Ulazak u regionalne koprodukcije

Ako ništa drugo, podignuta je ljestvica kvalitete.

Naravno, i ne samo zato što inozemni igrači dolaze s većim budžetima. Predviđam da će vrlo skoro dolazak jakih televizijskih kuća koje žele investirati u lokalne sadržaje prisiliti lokalne igrače da se počnu okretati jedni drugima i da se počne ulaziti u dobre regionalne koprodukcije. Ukoliko žele ostati u igri, javni servisi Hrvatske i Srbije u prvom redu, a onda i Slovenije, BiH, Makedonije i Crne Gore, počet će tražiti modele suradnje na dramskoj televizijskoj produkciji i razmišljati o temama koje bi mogli zajedno producirati. Dakle, jasno je da više uopće nije upitno možemo li dobre serije s ovih prostora plasirati globalno, sada je samo pitanje kada ćemo početi sustavno raditi jer su nam vrata prema svijetu širom otvorena.

Kakva je bila suradnja s HRT-om? Je li javna televizija svjesna postignutog uspjeha?

Naravno da jest i s te strane zbilja imamo dobru podršku i razumijevanje. Treba biti pošten i reći - bez HRT-a nema kvalitetne televizijske dramske produkcije, kao ni filmske produkcije. U zadnjih nekoliko godina kroz našu udrugu nezavisnih producenata napravili smo velike korake u smislu uređenja odnosa s javim servisom, što kroz vrlo jasno definiranje procedura pri odabiru sadržaja, što kroz vrlo rigorozno i transparentno polaganje završnih računa. Više od godinu na snazi je Koregulacijski sporazum kojim su odnosi s neovisnim proizvođačima vrlo jasno definirani i oni više nisu podložni mandatnim promjenama na samom HRT-u, što nam svima donosi silno željen kontinuitet u radu. Sporazum je tripartitni, u njega je uključeno i Vijeće za elektroničke medije, neovisni regulator, a rađen je pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture uz veliku pomoć, zalaganje i razumijevanje ministrice Nine Obuljen Koržinek. Naša udruga nezavisnih producenta je prilikom izrade sporazuma imala mandat predstavljati sve značajne strukovne audiovizualne udruge u Hrvatskoj, tako da mogu reći kako je on zbilja sveobuhvatan. Postavili smo temelje koji na duge staze stabilizira ulaganja javnog servisa u nezavisnu produkciju i na dobre rezultate uopće nije trebalo dugo čekati.

Izvor: Društvene mreže

Serije su definitivno filmovi 21. stoljeća. Hoće li zbog toga patiti filmovi?

Neće. Dogodila se svojevrsna migracija najboljeg iz prostora filma u prostor televizijske dramske serije i to je stvorilo novu kvalitetu. Film time nije ništa izgubio, ali je dolazak kinematografskog momenta, prije svega dolaskom redatelja, glumaca i producenata, podigao serije na filmsku razinu. To najbolje potvrđuju box officei, jer se serije gledaju kao nikada prije, a 2018. godina mogla bi globalno biti upamćena kao povijesno dobra za film i kinodistribuciju.

Hoće li uspjeh naših serija rezultirati produkcijskim bumom?

Nadam se da hoće.

Konkurencija je dobrodošla?

Uvijek je dobrodošla. Potražnja za novim sadržajem danas je takva da nas u Hrvatskoj nema dovoljno da zadovoljimo potrebe tržišta. Svakako treba iskoristiti sve povoljnije financijske prilike i dolazak velikih globalnih igrača u regiju. Važno je reći ono što se učestalo zanemaruje - kvalitetna filmska produkcija hrvatska je tradicija i to se u svijetu jako dobro zna. U tome smo naprosto dobri. Velike strane filmske produkcije i veliki inozemni filmski studiji ovdje rado dolaze ne samo zbog fantastičnih lokacija, nego prije svega jer znaju kako ovdje mogu okupiti vrhunske filmske ekipe. Jednostavno znamo raditi taj posao pa bi bilo šteta da ostanemo samo na razini produkcijskog servisa. Pokazali smo da znamo napraviti kvalitetan originalni sadržaj koji se može izvoziti kao gotov kulturni proizvod.

Mediji kao alat demokracije

Imamo i naše ljude u Hollywoodu, poput Vanje Černjula, Sergija Mimice, Igora Martinovića...

Apsolutno. Imamo vrhunske redatelje, snimatelje, sjajne scenariste i to više nije na razini nekog incidenta, ali imamo ih i u čitavoj regiji, Bosni, Srbiji... Sad smo u prilici uspostaviti sustav rada i suradnje sličan onom nordijskom. Ne smijemo zaboraviti kako je nordijska regija stoljećima bila regija konflikata i nerazumijevanja, a danas je pojam suradnje i razumijevanja, regije u kojoj nitko nema problema s vlastitim identitetom. Iz toga možemo puno naučiti.

S obzirom na to da ste se godinama bavili novinarstvom, a i vaša serija 'Novine' bavi se medijima, u kojoj mjeri je ekraniziranje te specifične grane zanimljivo gledateljima?

Nažalost, kod dijela novinara stvorila se apatija i kriza identiteta jer misle da više nikome nisu bitni. To je krivo jer su mediji ključni alat demokracije i ne možemo govoriti o stabilnom društvu bez jakih i nezavisnih medija. Godina 2018. doista je bila godina u kojoj smo svi bolno osvijestili krizu medija, ali i shvatili njihovu sudbinsku važnost za sve nas. Globalno se počinje shvaćati kamo ide svijet ukoliko su mediji marginalizirani, korumpirani ili pod političkom kontrolom. Mislim da kolegama u medijima treba više samopouzdanja.

I BBC je nedavno premijerno prikazao svoju seriju o novinarstvu...

Nisam još uspio uhvatiti BBC-jevu seriju 'Press', a čujem da i Wes Anderson radi film koji je posvećen francuskom dnevnom listu iz 70-ih. Kao što rekoh, mediji su u fokusu, što ukazuje na jačanje svojevrsnog pokreta otpora.

Koje su još teme zahvalne za ekranizaciju?

Mnogo ih je. S producentskom kućom Work in Progress iz Beograda trenutno radimo na razvoju dvaju zajedničkih projekata, u koje je uključena i ukrajinska produkcijska kuća. Riječ je o ekranizaciji trilogije novinara i romanopisca Drage Hedla, koja se odnosi na njegove romane 'Izborna šutnja', 'Ispovjedna tajna' i 'Kijevska piletina'. Iz kuće Work in Progress stigao je prijedlog za antologijsku seriju o ženama koje su bile lažno optužene za zločine što ih nisu počinile. Imamo u planu i fantastičnu miniseriju koju potpisuju Ivica Đikić i Emir Imamović Pirke, a trebao bi je režirati Goran Gajić. Projekt nosi radni naslov 'Amnezija' i problematizira masovni odlazak naših ljudi u inozemstvo s jedne strane te migrantsku problematiku kojom smo zahvaćeni s druge. Planiramo i koprodukciju s kolegama s Islanda, no o tome ne mogu još govoriti. Otvorena su nam mnoga vrata, no prioritet nam je treća, završna sezona 'Novina'.

Za kraj, koje biste serije mogli preporučiti tportalovim čitateljima?

Odlične su mi 'The Haunting of Hill House', 'Bodyguard', 'Ozark', 'Oštri objekti'... one mi prve padaju na pamet.