Netflixov najnoviji hit, 'Nemirnu luku' ilitiga 'The Waterfront' uspoređuju s 'Yellowstoneom', 'Ozarkom' i, naravno, 'Dawson's Creekom' jer mu je autor isti lik koji je izmozgao tu tinejdžersku seriju. I da, 'Nemirna luka' ima sličnosti sa sve troje, osim što je - dozlaboga blesava.
Da odmah razriješimo prvu dilemu. Trebate li gledati 'Nemirnu luku' (The Waterfront), seriju koja trenutačno zauzima prvo mjesto na ljestvici najgledanijih Netflixovih serija? Svakako da - ako tražite laganu ljetnu zabavu s puno akcije, intriga, obrata i drame. No ako tražite nešto što je sve to, ali da je usput i pametno - onda radije nemojte.
vezane vijesti
A sad ajmo na usporedbe koje su zaredale po internetu nakon što je bindžer-bojna navalila i progutala sezonu. Seriju uspoređuju s 'Dawson's Creekom', što nije bez vraga jer je kreator isti, ali nije ni bez boga jer fakat na momente djeluje kao ista tinejdžerska sapunica, samo s odraslijim likovima i problemima.
Uspoređuju je i s 'Ozarkom' jer govori o obitelji koja se odjednom, zato što joj core business ne ide baš, počela baviti ozbiljnim švercanjem droge. Pošteno, ali 'Ozark' je za ovo i po razradi likova i po priči i po slojevitosti, a bogami i po značaju - Tolstoj, Heidegger i Scorsese u jednom. 'Nemirna luka' ne bi mogla postati 'Ozark' ni na onim drogama koje šverca, ni na steroidima, a bogami ni uz presađivanje mozga.
Zadnje, ali ne najmanje važno, uspoređuju je s 'Yellowstoneom', što malčice ima veze s mozgom jer je riječ o obitelji patrijarhalno/matrijarhalnog ustroja s (ne tako) golemim bogatstvom, još većom međusobnom netrpeljivošću zamaskiranom kohezijom, a usput je i sve prepuno rubno MAGA macho-debilana. Pa ipak, iako dijeli slične trumpoidne macho-debilane s The Waterfrontom, Costnerov 'Yellowstone' je nemjerljivo pametniji, a ima i bolje glumce, bolje karaktere i, da sad ne duljimo, sve bolje.
Akcija i intrige
Šta onda ostaje i čime je 'Nemirna luka' onda privukla tolike gledatelje? Rekla bih - akcijom i intrigama. Ne naročito nepredvidljivom akcijom i intrigama, ni u jednom trenutku PAMETNOM akcijom i intrigama, ali ipak.
Nakon što zanemarite prvu epizodu - koju pak ipak ne smijete zanemariti jer inače od druge više nećete znati tko vam glavu nosi, tu se stalno nešto vrti, prevrće, događa, zapliće i raspliće. Imaš bogatu ribarsku familiju iz Sjeverne Karoline, Buckleyjeve, kojima u zadnje vrijeme ne ide baš dobro s ribarenjem, pa je razmetni partibrejkerski sin Cane u odsutnosti oca Harlana odlučio uz ribarenje malo švercati drogu da popravi kućni budžet. Kad se očka vrne domov nakon što je odbolovao drugi infarkt, zaključi da mu je sin nesposoban, ali ne zato što se upleo u švercanje dragza, nego zato što se u to upleo kokošarski i nedovoljno krupno. Ispada da Harlan već ima iskustva s takvim sranjima i tu tek kreće raspašoj.
Istodobno imamo i matrijarha, svetu i presvetu Belle, koja je zapravo spletkaroška bičarka, koja je naumila kućni budžet poboljšati na jedan drugi način, a to je prodajom nekog zemljišta koje je Harlnu sveto i presveto zbog njegove majčice i tu onda isto nastaje kurcšlus. A usput neću ni spominjati sve druge zaplete, totalno dawsoncreekovske, s povratcima prvih ljubavi iz mladosti, konobaricama s ovisničkom prošlošću, očitom fascinacijom scenarista međusobnim dijeljenjem šake u zube i tako dalje. Preokret se niže na preokret, sve je jako uzbudljivo i cliffhangerasto, nema ni daha ni predaha. A ponekad ni smisla.
Usput, ne morate čak ni biti pretjerano pametni da biste većinu raspleta predvidjeli. Ako ste ikad u životu prije ovoga pogledali ijednu seriju - onda da, ono na što se posumnjali da će se dogoditi, dogodit će se. Eto, takva je to serija.
Idealna za ljetno bindžanje s mozgom na paši. Ali ako ga odlučite ipak vratiti u glavu i uključiti, mogla bi vam dodijati napola. Pa sad, vi odlučite. Po meni, najsvjetlija točka je Topher Grace, kojeg se sjećamo iz 'Ludih sedamdesetih', a koji ovdje isto glumi Erica kao i tamo. Samo što je kriminalac i zao. Ali tko broji :)
