O knjizi u kojoj Slavenka Drakulić kroz niz intimnih, duhovitih i dirljivih priča razgolićuje patrijarhalnu ideologiju skrivenu u svakodnevnim predmetima, obiteljskim ritualima i bračnim očekivanjima govorile su njezine prijateljice i suradnice – Jasmina Kuzmanović, Alemka Lisinski i Marija Ott Franolić.

Programski direktor FSK-a i urednik Frakture Seid Serdarević, u čijoj je nakladi knjiga objavljena, podsjetio je da je prvotno bilo planirano da knjigu na festivalu predstavi sama autorica. Slavenka je, nažalost, iznenada preminula u lipnju ove godine, tako da nam svima neizmjerno nedostaje, rekao je.

Naveo je da je Slavenka, kao i svaki pisac, crpila iz vlastitog iskustva, ali je pomno slušala i druge. Kazao je i da se često govori da su pisci kradljivci i lažovi te da im je to poslovni alat – slušaju druge, "ukradu" njihovu priču i zatim je prerade.

"Kada čitamo 'Zašto nisam naučila kuhati', tu je nešto zanimljivo. Postojala je ideja da napravimo tri takve knjige. Nadam se da ćemo drugu uspjeti napraviti, a za treću nisam potpuno siguran da imamo dovoljno materijala", otkrio je Serdarević.

Nevjerojatna inspiracija

O knjizi je rekao da polazi od zidnjaka koji su stajali u seoskim kućama te u kućama i kuhinjama žena u prigradskim naseljima, iznad štednjaka. Jedan od najpoznatijih natpisa na zidnjacima glasi: "Kuharice, manje zbori da ti jelo ne zagori."

"Ovdje imate čitav niz zidnjaka i oni su briljantni", kazao je, dodavši da su Slavenki bili nevjerojatna inspiracija.

"Knjiga sadrži čitav niz pripovijedaka koje kreću iz vrlo osobnog i, u tom smislu, rekao bih da je to najosobnija Slavenkina knjiga", rekao je Serdarević.

Urednica i djelatnica u kulturi Marija Ott Franolić, koja je Slavenki Drakulić pomagala u sređivanju arhiva, složila se sa Serdarevićem da je ovo autoričina najosobnija knjiga. Kazala je da je Slavenka, kao i u svojim drugim djelima, polazila od naizgled banalnih i nevažnih stvari, poput kuhanja, obiteljskih odnosa i zajedničkih ručkova, kako bi iz njih izvukla šire društvene zaključke.

Istaknula je da se upravo u tome pokazivala kao izvrsna društvena dijagnostičarka. Kroz svakodnevna iskustva progovarala je o pritisku kojem su žene i danas izložene – očekivanju da moraju znati i voljeti kuhati. Dodala je da je Slavenku posebno živciralo kada bi netko govorio da je nešto jednostavno skuhati.

Vode memoaristike

Novinarka Jasmina Kuzmanović rekla je da ju jedna prijateljica, koja je poznavala Slavenku, pitala: "Pa kako to da nije naučila kuhati?" Kuzmanović je pojasnila da je Slavenka naučila kuhati – "ali je fantastično kuhala tridesetak jela i nije željela izići izvan tih trideset jela, niti kao konzumentica niti kao chef".

"Kada sam ovu knjigu čitala još prije izdanja, prvi sam put imala osjećaj da je ušla u vode memoaristike i da se toga ne boji. Dakle, tu je Slavenka s nama – sa svojom pričom i poviješću. To je izuzetno osobno, ali ni u jednom trenutku nije privatno, jer ona ima nevjerojatan dar razdvojiti te razine", rekla je filmska kritičarka i analitičarka kulture Alemka Lisinski.

Slavenka Drakulić, novinarka i spisateljica, rođena je u Rijeci 4. srpnja 1949. Diplomirala je književnost i sociologiju na Sveučilištu u Zagrebu. Objavljivala je članke, kolumne i političke komentare u domaćim i stranim novinama i časopisima. Knjige je pisala na hrvatskom i engleskom, a neke su prevedene na tridesetak jezika.

U publicističkim knjigama uglavnom se bavila svakodnevicom u socijalizmu, ratovima u bivšoj Jugoslaviji i Europom. Njezina je prva publicistička knjiga "Smrtni grijesi feminizma" (1984.) jedan od prvih priloga feminizmu u Istočnoj Europi.

U književnim djelima Slavenka Drakulić okrenuta je ženskom tijelu, bolesti, traumi i starosti, a pisala je i o životima kreativnih žena koje su živjele s poznatim umjetnicima. Neki od romana koje je objavila su "Hologrami straha", "Mramorna koža", "Kao da me nema"," Frida ili o boli", "Dora i Minotaur". Slavenka Drakulić preminula je 20. lipnja 2026. u Sovinjaku.