Hrvatski redatelj, animator, crtač i scenarist Boris Kolar, jedan od utemeljitelja Zagrebačke škole crtanog filma i ključnih autora legendarnog animiranog serijala 'Profesor Baltazar', preminuo je 21. listopada u Zagrebu u 94. godini života. Vijest o njegovoj smrti objavili su Udruga Profesor Baltazar, tvrtka Profesor Baltazar i Zagreb film
Kolar je pripadao generaciji umjetnika koja je hrvatskoj animaciji osigurala međunarodnu prepoznatljivost. Tijekom karijere duge više od sedam desetljeća radio je kao redatelj, scenarist, animator, crtač i scenograf, a posebno mjesto u njegovu stvaralaštvu zauzima Profesor Baltazar, lik uz koji su odrastale generacije gledatelja.
'Odlaskom Borisa Kolara hrvatska je kultura izgubila iznimnog umjetnika, a generacije koje su odrastale uz Profesora Baltazara jednog od stvaratelja svijeta mašte, dobrote i ljudske domišljatosti', istaknuli su u zajedničkoj obavijesti o njegovoj smrti.
vezane vijesti
Jedan od začetnika Zagrebačke škole crtanog filma
Kolar je rođen 1933. godine u Zagrebu, a animacijom se počeo baviti 1952. godine. Bio je među utemeljiteljima Studija za crtani film Zagreb filma, iz kojeg se razvila međunarodno priznata Zagrebačka škola crtanog filma.
Isprva je radio kao crtač, animator i scenograf, a od 1960. počeo je samostalno režirati animirane filmove.
Među njegovim najpoznatijim ostvarenjima ističu se 'Bumerang' iz 1962. i 'Vau-vau' iz 1964. godine, koji se smatraju antologijskim djelima hrvatske animacije. Oba filma ostvarila su uspjeh na međunarodnim festivalima, potvrdivši Kolarov prepoznatljiv stil i crtačku virtuoznost.
Generacijama ostavio Profesora Baltazara
Šira publika pamti ga kao jednog od stvaratelja Profesora Baltazara, animiranog serijala koji je postao jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih kulturnih proizvoda. Zajedno sa Zlatkom Grgićem i Antom Zaninovićem sudjelovao je u stvaranju prve sezone serijala, a kasnije je samostalno režirao više epizoda.
Kolar je pomogao oblikovati svijet Baltazargrada, u kojem osebujni profesor probleme svojih sugrađana rješava znanjem, domišljatošću i razumijevanjem. Njegova povezanost s Baltazarom nastavila se i u poznim godinama. Sudjelovao je u novim animiranim ostvarenjima, među kojima su 'Augustova treća sreća', 'Vrline iz dubine' i 'Hektorovo otkriće'.
Za izniman doprinos hrvatskoj filmskoj umjetnosti 2024. godine dobio je Zlatni Oktavijan za životno djelo, nagradu Hrvatskog društva filmskih kritičara. Osim animacijom, bavio se i pisanjem. U autobiografskoj knjizi 'Sjećanja i razmišljanja jednog Zagrepčanca' zabilježio je uspomene na vlastiti život, Zagreb i ljude koji su obilježili njegovo vrijeme.
