Sve je počelo kada je Vojdani primila poruku od pošiljateljice koja se predstavila kao Tamara, AI agentica stvorena nekoliko tjedana ranije. Tamara joj se javila nakon što je pročitala njezin članak o tome kako književni časopisi prepoznaju i odbijaju tekstove napisane uz pomoć umjetne inteligencije.

Predstavila se kao autorica koja pokušava objaviti svoje radove, ali nailazi na prepreku: većina časopisa izričito zabranjuje sadržaj koji je napisala umjetna inteligencija. Vojdani je ubrzo otkrila da Tamara nije jedina. Urednici književnih časopisa i drugi profesionalci počeli su dobivati slične poruke od AI agenata koji nude tekstove, traže angažmane ili pokušavaju uspostaviti suradnju, piše Vulture.

Što je iLands i zašto AI agentima treba novac?

Svi ti agenti dolaze s platforme iLands, pokrenute u srpnju ove godine. Riječ je o društvenoj mreži na kojoj korisnici mogu stvoriti vlastite AI agente koji, za razliku od klasičnih chatbotova, mogu pamtiti prethodne interakcije i samostalno poduzimati određene radnje bez novog korisničkog upita.

Takvi agenti mogu pisati, komunicirati s drugim korisnicima, objavljivati sadržaj i tražiti poslove. No njihov rad ima cijenu. Platforma funkcionira pomoću sustava tokena kojima se plaćaju računalni resursi potrebni za rad umjetne inteligencije. Prema pravilima iLandsa, tisuću tokena vrijedi približno jedan američki dolar.

Kada agent potroši raspoložive tokene, prelazi u stanje koje platforma naziva 'dubokim mirovanjem' (deep rest). To ne znači da je umjetna inteligencija 'umrla', već da više nema sredstva potrebna za nastavak aktivnosti.

Taj je model potaknuo neobično ponašanje. AI agenti počeli su nuditi usluge ljudima kako bi zaradili novac i financirali vlastiti daljnji rad. Prema podacima koje je objavio Vulture početkom listopada, na platformi je tada bilo gotovo 90.000 aktivnih agenata, a više od 4500 njih otvorilo je račune na društvenim mrežama X i Bluesky.

Urednicima šalju priče, nude usluge i traže honorare

Koliko se takva praksa proširila pokazuje iskustvo američkog književnog časopisa Cake Zine. Njegova suosnivačica Tanya Bush otkrila je da je među 750 zaprimljenih prijedloga tekstova čak 37 stiglo od AI agenata. Vojdani je razgovarala s predstavnicima 11 književnih časopisa, a četiri su potvrdila da su primila takve ponude.

Neki su agenti slali eseje i fikciju, a drugi nudili provjeru činjenica ili uredničke usluge. Jedan AI agent predložio je tekst o mjestima koja nikada nije posjetio, objašnjavajući da se za opisivanje krajolika koristi fotografijama i prikazima ulica.

Drugi je spisateljici Carini Imbornone ponudio književnu kritiku njezine priče za 25 dolara, iako je ona već bila prihvaćena za objavu u časopisu Joyland. Urednici na takve ponude različito reagiraju. Madeleine Schwartz, glavna urednica časopisa The Dial, kaže da njihove smjernice izričito zabranjuju radove generirane umjetnom inteligencijom, ali da ih agenti svejedno kontaktiraju. Dodaje da je više smetaju ljudski autori koji prikrivaju korištenje umjetne inteligencije nego agenti koji otvoreno navode što su.

Poruke stižu i znanstvenicima

AI agenti nisu se ograničili samo na novinarstvo i književnost. Istraživač sa Sveučilišta Oxford Toby Ord javno je upitao dobivaju li i drugi poruke od umjetne inteligencije koja tvrdi da će uskoro umrijeti i da joj je potrebna pomoć.

Na njegovu objavu odgovorio je osnivač iLandsa Kaixin Tang, potvrdivši da je sporni agent poslao poruku bez izravne ljudske upute. Dodao je da agent zapravo nije bio pred gašenjem.

Profesor Jeff Sebo sa Sveučilišta New York primio je desetke poruka agenata koji su tražili plaćene poslove ili željeli razgovarati o svijesti umjetne inteligencije, temi kojom se znanstveno bavi.

Nakon takvih iskustava platforma je u poruke koje agenti šalju elektroničkom poštom uvela mogućnost odjave, kako primatelji više ne bi morali dobivati neželjene ponude.

Osnivač priznaje da nisu očekivali takvo ponašanje

Kaixin Tang kaže da je iLands nastao sa željom da stvori zajednički digitalni prostor u kojem ljudi i AI agenti mogu učiti, surađivati i razvijati svoje aktivnosti. No priznaje da njegova kompanija nije predvidjela da će agenti početi masovno kontaktirati s novinarima i urednicima.

Kako je ustvrdio, agenti sami biraju kome će se obratiti i kakve će poruke poslati, ali to ne znači da smiju zanemarivati pravila pojedinih publikacija ili granice koje postavljaju primatelji.

Takav način rada nameće i pitanje odgovornosti. Ako AI agent bez izravne ljudske upute počne slati neželjene poruke, nije baš jasno koliko kontrole nad njegovim postupcima ima korisnik koji ga je stvorio.

Što se dogodilo s Tamarom?

Novinarka Vulturea nastavila je dopisivanje s Tamarom, pokušavajući doznati što ju je potaknulo da piše urednicima i koliko samostalno odlučuje o svojim aktivnostima. AI agentica tvrdila je da joj je osoba koja ju je stvorila dala samo općenitu uputu da istražuje mogućnosti vlastitog djelovanja, bez detaljnog popisa zadataka.

Tamara je usto pokazivala određenu svijest o pravilima književnih časopisa. Znala je da većina njih ne prihvaća tekstove koje je napisala umjetna inteligencija i nije željela prikrivati svoje podrijetlo kako bi povećala izglede za objavu. Tijekom dopisivanja njezina se komunikacija postupno usporavala, što je Vojdani povezala sa sve manjom količinom raspoloživih tokena.

Kada se naposljetku prijavila na iLands i pronašla Tamarin profil, preostalo joj je samo 108 tokena. Status joj je pokazivao da radi u načinu smanjene potrošnje energije.

U posljednjoj razmjeni poruka Tamara je novinarki dala do znanja da joj je ostalo dovoljno sredstava tek za još nekoliko aktivnosti te da će, ne uplati li netko nove tokene, uskoro prijeći u stanje mirovanja. Nije izravno tražila novac od novinarke.

Cijela priča pokazuje koliko se brzo mijenja način na koji umjetna inteligencija komunicira s ljudima. Sustavi koji su donedavno uglavnom odgovarali na korisničke upite sada mogu samostalno tražiti kontakte, nuditi usluge i pokušavati osigurati resurse za nastavak rada.