Dok se centar Zagreba polako prazni, kulturna scena seli se na "rub grada". Centar za kulturu Dubrava ove godine ne spušta zastor s krajem lipnja; umjesto toga, "smiješali" su novi, intrigantan format pod nazivom Koktel 007 koji će od 1. do 4. srpnja javne površine oko zgrade Kulturnog centra pretvoriti u poligon za inovativne, ekscentrične i rubne umjetničke prakse koje izravno komuniciraju s kvartovskim asfaltom.

Centar ovim projektom želi produljiti kulturnu sezonu, otvoriti prostor sadržajima koji izmiču ustaljenim, komercijalnim formatima, te privući i vjernu kvartovsku publiku i nove posjetitelje iz drugih dijelova grada nudeći nastavak ljetne sezone koji kulturu izmješta izvan uobičajenih okvira i prostora.

Program otvara književno-glazbena večer Damira Karakaša, autora koji se vraća u kvart u kojem je pohađao školu, donoseći nepredvidiv spoj riječi, crteža i harmonike. Slijedi nastup Domagoja Vukovića - Vuka koji kroz arhaične zvukove i rituale u srce Dubrave unosi elemente šamanizma i starohrvatske mitologije. Plesna predstava Only Under Ane Mrak i Brune Isakovića istražuje nevidljive sile moći, pritiska i otpora kroz pokret tijela u aktivnom okruženju, dok je veliko finale rezervirano za nastup grupe Mayales.

O tome zašto je Dubrava postala baza za "specijalne operacije" i kako kultura može preživjeti izvan mainstreama, razgovaramo s autorom idejnog projekta Daliborom Jurišićem, višim stručnim suradnikom za manifestacije u Centru za kulturu Dubrava, te ravnateljicom Centra Sandrom Banić Naumovski.

Program Koktel 007 uvodite kao specifičan ljetni off program s oznakom 'tajnog agenta'. Što je bio presudan okidač da kulturnu sezonu u kvartu odlučite produljiti upravo kroz estetiku ekscentričnog, neočekivanog i rubnog i zašto smatrate da je takav format potreban upravo sada?

DALIBOR JURIŠIĆ: Na Koktel gledamo kao na off program naše središnje manifestacije Dani Dubrave, koja je okrenuta najširoj publici. I nije samo sada, nego i ovdje. Među stotinjak tisuća stanovnika Dubrave svakako ima i onih sklonijih alternativnijim kulturnim sadržajima, koje stoga sve više priređujemo i tijekom godine.

Ovo ljetno produljenje možemo shvatiti kao finale tih naših napora. U svakom slučaju, ne bih rekao ni da je općenito previše takvih programa, ni da će ovaj naš mali pokušaj biti višak na kulturnoj karti Zagreba. Siguran sam da će biti onih koji će iz drugih dijelova grada početkom srpnja skoknuti u Dubravu na jedno ovakvo osvježenje.

SANDRA BANIĆ NAUMOVSKI: Smatram da programi centara za kulturu trebaju biti široki, multidisciplinarni i uključivi, a osobito po pitanju estetika. Umjesto estetskih kriterija, kad je riječ o predstavljanju umjetničkih djela i kulturnih sadržaja, zanimljivije mi je pitanje jesmo li sve obuhvatili, odnosno uključili, od onoga kako ćemo se programski odrediti prema pojedinim estetikama. S tom idejom i oblikujemo programe, pazeći međutim na žanrovske, tematske i/ili estetske poveznice između pojedinih sadržaja.

Po pitanju manifestacija, ne želimo seriju istih ili sličnih manifestacija, analogno tome, skupova istih ili sličnih programa, jer bi oni bili usmjereni istim ili sličnim skupinama publika. Naša je zadaća, ali i misija, obraćati se svima, pa ponekad i onima koji misle da u centrima za kulturu nema sadržaja za njih. Ekscentrično, neočekivano i rubno jesu dobri poticaji, smatramo, za izazivanje interesa i reakcija publika naviknutih na "klasičnije" mainstream sadržaje koje također predstavljamo.

S druge strane, njima pokušavamo privući i druge publike koje takve sadržaje prate, samo ne nužno u prostorima centara za kulturu. S treće strane, ne bježimo od pokoje negativne reakcije naših pratitelja na ovakvu vrstu sadržaja koji odstupaju od sadržaja koje su donedavno isključivo navikli viđati u ovoj ustanovi. Smatramo ih svojom publikom, nekom vrstom produžene publike koju svakako upoznajemo s bogatstvom naše umjetnosti i kulture, a kojoj pripadaju brojni ekscentrični, hibridni i rubni sadržaji, pa i oni koji se kritički odnose prema različitim standardima, mišljenjima i stavovima, uključujući i društvena i umjetnička.

A simbolika tajnog agenta navodi na istraživanje i otkrivanje skrivenog, nevidljivog na "prvu loptu", na povezivanje tragova, na spajanje krhotina… i, konačno, na pokušaj zaključivanja. S ovom smo idejom tek započeli, a može se očekivati i više takvog sadržaja u godinama koje slijede. Uz sve druge brojne programe koje i dalje nastavljamo oblikovati i provoditi.

Jedan od ciljeva programa jest privući i staru i novu publiku na "rub grada". Kako ste zamislili da se taj rubni položaj Dubrave iz percepcije periferije pretvori u prednost koja će publiku iz drugih dijelova Zagreba potaknuti da dođe upravo ovamo?

DALIBOR JURIŠIĆ: Publika iz svih dijelova Zagreba već dolazi u Dubravu i na koncerte alternativne glazbe, ali i klasike, komorne opere, različita interdisciplinarna događanja, birane tradicijske programe, književne tribine Ivane Bodrožić itd. To je nešto na čemu se ovdje radi i što se događa posljednjih godina. Na koncert ST-a iz Goribora, primjerice, koji je u ožujku nastupio s braćom Sinkauz kao Još gori/Raj na zemlji u sklopu programa Zvučni zid u Dubravi koji radimo zajedno s Vedranom Peternelom, došli su nam ljudi iz Dalmacije, Slavonije, ali i Slovenije.

Nekad je dovoljan samo dobar sadržaj u pravo vrijeme, a dugoročno želimo postati prepoznatljivi kao trajno poželjno mjesto. U ovogodišnjem Koktelu 007 svaki sastojak može biti dobar mamac – neuobičajena književna večer s poznatim piscem Damirom Karakašem, predstava suvremenog plesa Ane Mrak i Brune Isakovića, dva drukčija koncerta mladih glazbenika (Vuk i Naokolo) i na kraju, Mayales.

SANDRA BANIĆ NAUMOVSKI: Prateći sveukupni razvoj grada, ne mogu reći da Dubravu smatram periferijom ili da bismo uopće trebali misliti o centru i periferijama. Dubrava je lijep i razvijen veliki kvart, dobro povezan s drugim dijelovima grada, a naš doprinos društvenom i kulturnom razvoju zajednica koje ovdje žive je, smatram, velik. Ova ustanova postoji skoro 70 godina i kontinuirano radi, raste i razvija se, a s njom i sve povezane zajednice.

Ta sinergija programskog stručnog razvoja i kontinuiranog rada sa zajednicama i dovodi do toga da su naši programi svakodnevni, raznovrsni i raznorodni, koje posjećuju brojne publike, i u sezoni, ali i izvan nje. Do Kulturnog centra u Dubravi može se doći tramvajem, stanica je ispred zgrade, tako da smo dostupni i slabije pokretnim građanima, a i svima onima koji radije koriste javni prijevoz.

Mi sebe, ne mislim neutemeljeno, već analizirajući široku lepezu naših bogatih i stabilnih programa, smatramo centrom, a to i naše novo ime ustanove implicira - centar kulture. Vezano uz dolazak publika, prijašnjih godina provodili smo i standardizirana istraživanja publika. Rezultati su pokazali da danas publike dolaze i biraju primarno sadržaje, a ne mjesta. Na tom tragu razvijamo programe. Iako, zahvalni smo i cijenimo i našu stalnu publiku, koja redovito prati i posjećuje sve naše sadržaje i koja nam daje konstruktivan kritički osvrt na naš program.

Za otvaranje ste odabrali Damira Karakaša, koji je u Dubravi išao u školu. Što taj odabir "lokalnog" autora, koji je danas svjetski prepoznat, govori o identitetu koji želite graditi kroz ovaj program i kakvu interakciju očekujete između njega i publike koja ga pamti iz školskih klupa?

DALIBOR JURIŠIĆ: Oni koji su već posjećivali Karakaševe nastupe, tribine, predstavljanja i književne večeri znaju što mogu očekivati – upravo neočekivano – i nisu u ništa boljoj poziciji od onih koji će ga doći vidjeti prvi put. U svakom slučaju, sve zajedno očekuje jedan nesvakidašnji susret s piscem, harmonikašem, karikaturistom, da dalje ne nabrajam, čija umjetnička putanja ide od Like do New Yorka. Da, u Dubravi je išao u srednju školu i vidjet ćemo koliko ga ovdje pamte, ali Karakaš kaže kako on Dubravu pamti jako dobro i očekujemo da će to i podijeliti s publikom.

SANDRA BANIĆ NAUMOVSKI: Mi želimo graditi, ali i omogućiti gradnju brojnih identiteta, jer njihov skup gradi nas. Predstavljanju bilo kojeg umjetnika, od onih vrlo mladih do svjetski prepoznatih, dajemo jednaku važnost i jednaku pažnju. Ako uspijemo stvoriti okoliš u kojem potičemo publiku na interakciju, ostvarili smo svoj važan cilj. U tom smislu manje nam je važno kakva će interakcija biti i tu ne želimo imati očekivanja.

Spomenuli ste i Domagoja Vukovića – Vuka, koji donosi šamanske rituale i grleno pjevanje iz središnje Azije. Koliko je hrabrosti (ili ludosti) potrebno da se u srce Dubrave, među zgrade i asfalt, ugradi starohrvatska mitologija i prizivanje bogova pomoću looper pedala?

DALIBOR JURIŠIĆ: Podsjetit ću vas da Dubrava svoje ime duguje staroj slavenskoj riječi dub koja znači hrast, i da su to drvo i šuma, dubrava u samom srcu stare slavenske pa onda i hrvatske mitologije. No, bez obzira na to, ima li boljeg mjesta za taj koncert od urbanog asfalta? Vuk iz nedalekog Ogulina vrstan je i sasvim suvremeni glazbenik koji uzima s izvora, iz tradicije, ali nam to predaje svježe i inovativno. Njegovi nastupi odlično sjedaju urbanoj publici, a neće mu biti prvi put u Zagrebu, spomenut ću samo da je svirao u zabočkom Regeneratoru ili prošle godine u sklopu Ljeta na Zagrebačkom velesajmu.

Program se predstavlja kao svojevrsni ljetni off nastavak sezone, ali istodobno djeluje kao logičan nastavak svega što Centar za kulturu Dubrava posljednjih godina radi. Kako se Koktel 007 uklapa u širu programsku viziju Centra i što govori o smjeru u kojem želite razvijati ovu ustanovu? Kamo želite usmjeriti kulturnu sliku Dubrave u godinama koje dolaze i po čemu ćete znati da je ovaj "srpanjski eksperiment" uspio?

SANDRA BANIĆ NAUMOVSKI: U svojoj viziji programskog razvoja ove ustanove, važne su mi četiri konceptualno-tematske smjernice, prema kojima su se razvijali postojeći, ali i oblikovali novi programi. To su: umjetnik u kvartu, odnosno programi i aktivnosti koji proizvode ili predstavljaju umjetničko stvaralaštvo relevantnih umjetnika, uz nazočnost umjetnika, a u kojima on preuzima ulogu komunikatora svoje umjetničke vizije građanima kvarta. Zatim, umjetnik za kvart, odnosno programi i aktivnosti oblikovanja novih umjetničkih i/ili kulturnih djela kojima se oplemenjuje kvart na simboličkoj i/ili fizičkoj razini.

Ovaj skup aktivnosti cilja na dublju implementaciju umjetnosti u javne prostore kvarta i rezultirao je brojnim novim programima, pa i Koktelom 007, koji uvodi nove, do sada nezastupljene, umjetničke sadržaje, oblike i forme u kvart, ali i primjerice muralima na javnim površinama kvarta u projektu Dubrava u boji Melinde Šefčić.

Treća je smjernica zajednica u kulturi, odnosno programi i aktivnosti koje se odnose na jačanje participativnosti naspram konzumacije, s jedne strane, a s druge na razvijanje interkulturalnosti u oblikovanju i provedbi programa, a četvrta kultura za zajednicu, odnosno programi i aktivnosti koje se odnose na razvoj i unaprjeđenje postojećih kulturno-obrazovnih aktivnosti, kreiranje tailor made kulturno-obrazovnih programa, programa za osobe u nepovoljnom položaju, formiranje i razvoj amaterskih ansambala, a nastavno na koji smo razvili i uspjeli dobiti financiranje opsežnog projekta Kaleidoskop kulture u meni, financiranog kroz Europski socijalni fond plus, Program učinkovitih ljudskih potencijala 2021.-2027. i čijem se konkretnom početku provedbe također iznimno veselimo.

Velikim dijelom, rad Centra kulture Dubrava odgovoran je za oblikovanje kulturne slike Dubrave i tu odgovornost, vjerujem, budni prihvaćamo. Želimo da ova ustanova ostane ustanova koja prati, sluša i reagira na svoja brojna mikro i makro okruženja, ali se i kritički osvrće na svoje rezultate i postignuća. U tom kontekstu, uspjehom smatramo kontinuirani rad, promišljanja razvoja i ne zaustavljanje koje počiva na glorifikaciji pojedinih objektivno mjerljivih postignuća, primjerice, nagrada za predstave, punih dvorana, pozitivnih osvrta polaznika i publika i slično, ali naravno da nam navedeno i godi. Uspjeh "eksperimenta" s Koktelom 007 bit će ako nam ovogodišnje izdanje pokaže kuda i kako možemo bolje sljedeće godine.