T-HTNAGRADA@MSU.HR

Kukci i tekstil kao umjetnički mediji Silvija Vujičića

  • Autor: N.K.
  • Zadnja izmjena 23.02.2012 12:11
  • Objavljeno 23.02.2012 u 12:11
Silvio Vujičić naslovna

Silvio Vujičić naslovna

Izvor: Promo fotografije / Autor: Silvio Vujičić

Silvio Vujičić jedan je od petero umjetnika koji je pozvan da u sklopu izložbe T-HTnagrada@msu.hr, koja se ovog petka otvara u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, predstavi svoj rad. U razgovoru s umjetnikom otkrivamo detalje o radu koji će predstaviti na izložbi u čijem je središtu crvena boja dobivena ekstrakcijom iz tijela insekata
Silvio Vujičić

Silvio Vujičić

Izvor: Promo fotografije / Autor: Silvio Vujičić

Silvio Vujičić (1978) multimedijalni je umjetnik koji se u svojim radovima bavi prolaznošću, transformacijom i propadanjem materije. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a realizirao je kostimografije za mnoge kazališne predstave, ponajviše za Bad.co, HNK Rijeka i HNK Zagreb.

Možete li opisati od čega se sastoji vaš novi projekt za izložbu T-HTnagrada@msu.hr i koja je njegova osnovna ideja?
Instalacija koju izlažem sastoji se od devet uokvirenih radova i jednog prostornog objekta koji se mijenja tijekom cijele izložbe. Poneki od uokvirenih radova su moje studije i zapisi o crvenoj boji dobivenoj iz određenog insekta (Dactylopius coccus). Dobivena boja je posrednik mojih misli i stavova vezanih uz kulturnu povijest tijela, predmetima oko tog tijela, kao i o prezimenu moje majke (rumunjski Roşu, u hrvatskom prijevodu Crveno) te mogućnostima vlastitog naziva Crveni Silvio.

Kako će ta crvena boja biti upotrijebljena u prostoru MSU-a?
Crvena boja je u izložbenom prostoru izrađena u uređaju ekstrakcijom iz tijela ženki insekta. Dobivena tekućina se preko inertne cijevi prenosi u raspršivače koji zatim to rasprostiru po 'zastoru', u ovom slučaju bijelom zastoru u prostoru. Zastor tako poprima crvenu boju, mijenja se tijekom izložbe te na taj način razotkriva proces nastanka ostalih radova iz serije.

Silvio Vujičić

Silvio Vujičić

Izvor: Promo fotografije / Autor: Silvio Vujičić

Silvio Vujičić
Poznati ste po svojim site-specific projektima, performansima, intervencijama i procesualnim radovima u kojima ima mnogo autobiografskih referenci. Koje su još specifičnosti te crvene boje koju ćete koristiti, odnosno koje je njeno povijesno-simboličko značenje?
Ovaj rad ima neskrivene autobiografske bilješke. Proces transformacije boje događa se 30 dana. Crvenu boju za ovaj rad dobio sam manualno od kukaca košenila. Ista je otkrivena oko 1000 godina prije nove ere u Meksiku. Azteci uzgajaju ženke ušiju košenila (Dactylopius coccus) koje žive na kaktusu Opuncia u svrhu bojenja tekstila. Tu boju rjeđe koriste u slikarstvu. Za jedan kilogram te boje potrebno je vrelom vodom ubiti oko 155.000 insekata. S pojavom kolonijalizma insekti se uvoze u Europu gdje se recept (za karmin boju koja se iz njih dobiva) čuva kao tajna sve do 18. stoljeća. Boja je iznimno važna za Veneciju, odnosno Italiju 16. stoljeća, kada tekstili bojani njome postaju simbolom moći kraljeva i papa. Tajna boje je otkrivena s izumom mikroskopa. Španjolska tada gubi monopol nad bojom, a nedugo zatim karmin crvena postaje sinonimom za političke borbe, monopolizaciju, eksploataciju, nasilje, seks, prostituciju i ubojstvo.

U svojim se radovima nerijetko koristite usporenim kemijskim procesima koji mijenjaju strukturu određenog materijala koji ste koristili (tekstil, metal) do njegovog raspadanja. Koliko su u vašem novom radu prisutni ili se mogu prepoznati slični procesi?
U ovim radovima koristim dosta kemikalija, ali nositelj cijelog projekta je insekt i tekstil.

U zagrebačkom SC-u imali ste rad (Prikaza, 2008) koja je uključivao zastor od tekstila u kontekstu arhitekture Francuskog paviljona koji se raspada. Zastori imaju važnu ulogu i u vašem radu 'Uljezi' te u projektu Caput mortuum iz 2010. godine. Imaju li ti zastori veze sa zastorom u novom radu i hoće li publika znati što je iza zastora?
Sam zastor je trenutačni promjenjivi autoportret. Iza zastora nema ničega. Ništa iza nečega me zanima već neko vrijeme.

Koje značenje zastor ima za vas i vašu umjetnost?
Zastor je promjenjiva forma kojoj se značenje može promijeniti jednim pokretom forme te mi trenutačno pogoduje za prijenos određenih razmišljanja.

Postoji li rizik u takvim procesualnim radovima i u čemu se on sastoji?
Rizik je prva faza rada, znači ona faza u studiju. Radove je moguće donekle 'programirati', naravno nakon učestalog testiranja.

Osim kao likovnog umjetnika, predstavljaju vas i kao modnog dizajnera. Radite kostimografije za kazalište i suvremeni ples. U čemu je razlika u bavljenju čisto umjetničkim radovima i radovima primijenjene umjetnosti? Postoji li kod vas razlika u pristupu pojedinom od tih područja?
Jednostavno je. Jedni radovi su primijenjeni, a drugi nisu. Znači, za nastanak jednih potrebno je poštivati određene parametre koji su 'nametnuti' tijelom ili upotrebljivošću predmeta dok kod drugih tih istih parametara u startu nema jer umjetničko djelo ne radite za nekoga i nešto. Moda (dizajn) i umjetnost su dva različita medija. Modni dizajn vrlo rijetko ode u kategoriju 'višeg dizajna' koji onda ljudi stave u kategoriju umjetničkog rada (primjer bi bili pojedini radovi Martina Margiele i Huseina Chalayana). Iza takvih radova (dizajna) postoji toliko naglašena koncepcija i odnos s vremenom u kojem nastaju da se objekti sami nametnu kao umjetnička djela. Pristup modi, umjetnosti i kostimografiji je potpuno drugačiji. Osobno se smatram likovnim umjetnikom. Uz produkciju vlastitih radova, radim i na projektima koji uključuju razvoj i dizajn tekstila (od biljke do tkanog tekstila) i na formiranju/krojenju odjevnih predmeta. Ne želim reći da sam modni dizajner jer mi je neugodno s obzirom na to što se sve naziva modom u Hrvatskoj. Tako da tu riječ načelno izbjegavam.

S obzirom da ste osim Likovne akademije završili i tekstilni dizajn, jeste li se okušali u visokoj modi?
Visoka moda je možda u ideji bliža umjetničkom radu. Znači, to je viši oblik dizajna. Ona svakako iziskuje drugačije tijelo od konvencionalnog te karizmu i stil, odnosno pojedinca koji je može nositi. Takvih osoba je malo, a ponekad radim i to.

Prošle godine surađivali ste, prema mišljenju struke, na najboljem arhitektonskom ostvarenju u 2011. godini. Radi se o hotelu Lone u Rovinju za koji ste radili grafike na tekstilu za pojedine sobe. Kako je došlo do te suradnje? Razlikuje li se vaš pristup takvom radu (po narudžbi) od pristupa umjetničkom radu ili ne postoji razlika u pristupima?
Bio sam pozvan od arhitektonskog studija 3LHD da sudjelujem u stvaranju njihovog projekta, hotela Lone. Zapravo se ne radi o narudžbi. Neke lokacije za radove bile su predložene, ali ne i definirane. Idejna rješenja za radove osmišljavao sam dvije godine prije nego što se uopće počelo s gradnjom hotela, tako da je sve prošlo velike transformacije. Radovi koje sam napravio su kompleksne prirode i mogu se iščitavati na više nivoa.

Vi ste jedan od pet pozvanih umjetnika na izložbu T-HTnagrada@msu.hr. Biste li se javili na natječaj da niste pozvani

Ne znam bih li se javio na natječaj, u trenutku poziva nisam se još bio odlučio.

Kakva je vaša percepcija izložbe T-HTnagrada@msu.hr i kako vidite njenu poziciju u kontekstu hrvatske suvremene umjetnosti? Predstavlja li ona aktualne trendove u domaćoj umjetnosti?
Ne znam možemo li govoriti o trendovima u hrvatskoj umjetnosti. Nekim čudom zadnjih 50 godina sve zaobilazi ovu zemlju. Gledam na ovu izložbu kao na platformu na kojoj eventualno mladi ljudi mogu pokazati svoj rad. Nema puno mjesta na kojima se mogu vidjeti takve stvari. Veseli me ideja da vidim dan kada će nove i mlade generacije umjetnika snimati grupne porniće na izložbi, zatim ih prikazivati na videozidu na fasadi MSU-a i live streamati na stranicama tportala.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi