RAZGOVOR UOČI PREMIJERE

Ksenija Marinković otvoreno o Ustavu RH, dvije Hrvatske i otplati kredita

04.10.2016 u 07:00

Bionic
Reading

Film Rajka Grlića 'Ustav Republike Hrvatske', ovjenčan Grand Prixom Amerike za najbolji film na World Film Festivalu u Montrealu, konačno dolazi i u zagrebačka kina, a najavljen je kao ljubavna priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom. U glavnoj ženskoj ulozi te kontroverzne psihološke drame pojavljuje se Ksenija Marinković, prvakinja zagrebačkog HNK i jedna od trenutačno najzaposlenijih glumica koja za tportal govori o radu na filmu, trenutačnoj zaposlenosti na mnoštvu umjetničkih projekata i nekim manje prozaičnim stvarima poput otplate kredita

Ksenija Marinković nakon završetka Akademije dramskih umjetnosti provela je u ZKM-u punih 26 godina te je odigrala više od 50 sjajnih uloga, od kultne 'Magic&Loos' Eduarda Milera na početku karijere do novijih, poput one u 'Moj sin samo malo sporije hoda' Janusza Kice, ili 'Kako smo preživjele' Dine Mustafića. Prelaskom u zagrebački HNK otvorila je novo poglavlje u karijeri. Već je nasmijala publiku u ulozi Yvonne Blum u komadu 'Bella figura' francuske spisateljice i dramatičarke Yasmine Reze u postavi Borisa Liješevića, a bila je odlična i kao Maša Kos u drami 'Tri zime' koju je po tekstu Tene Štivičić režirao ravnatelj Drame Ivica Buljan.

U novom filmu Rajka Grlića 'Ustav Republike Hrvatske' igra ulogu medicinske sestre Maje. U središtu priče je gimnazijski profesor Vjeko, nacionalist, homoseksualac i transvestit koji živi u središtu Zagrebu s nepokretnim ocem. Otac je nekadašnji ustaški časnik koji je preživio Bleiburg, a Vjeko se zabavlja šećući noću gradom odjeven kao žena. U jednoj takvoj šetnji pretuče ga grupa mladića...

'To je topla ljudska priča o različitim ljudima koji se nikada ne bi podnosili da silom prilika nisu postali prijatelji. Oni vide jedni u drugima apsolutno sve klišeje našeg današnjeg društva - o homoseksualcima, Srbima, vjernicima... Međutim, nesreća ih natjera da počnu komunicirati i tako postanu ovisni jedni o drugima. Film zapravo daje prilično točnu dijagnozu našeg društva. Prikazuje trenutak jedne države u kojem su itekako vidljivi ustašoidni, transvestitski, srpski, bolesnički, ali i veseljački elementi. Ali on je i pokušaj da se dopre i do onih drugih. Šanse za to su slabašne, ali nadajmo se boljem', kaže Ksenija Marinković, poručujući da treba biti optimist.

Ustav Republike Hrvatske

Uz Kseniju Marinković, u filmu igraju Nebojša Glogovac, Dejan Aćimović, Božidar Smiljanić i drugi. Kao kuriozitet u filmu se kao gosti pojavljuju Zoran Pusić, Tomislav Kličko i Čedo Prodanović.

Rajko Grlić i Ksenija Marinković upoznali su se prije nekoliko godina, kad ju je angažirao za svoj prethodni film 'Neka ostane među nama', u kojem joj je partner bio Živko Anočić. Grlić ju je nakon toga nazvao 'Pavlom Vuisićem hrvatskog filma', aludirajući na njezinu nevjerojatnu uvjerljivost na sceni, spontanu i prirodnu glumu i smisao za komično. 'Hvala mu lijepo na tome, vratit ću mu kad-tad!', kroz smijeh odgovara Ksenija Marinković, dodajući da je poanta u tome što ona uživa u onome što radi.

'Moj lik, medicinska sestra Maja je dobra žena svome mužu i ozbiljan hedonist. Udana je za bivšeg dobrovoljca Domovinskog rata, policajca, Srbina – prezivamo se Samardžić. On je promijenio ime i sada se zove Ante. Mora naučiti Ustav Republike Hrvatske kako bi zadržao posao. Ako ga ne nauči, bit će izbačen iz policije. On se jako boji da neće proći zato što je Srbin. U učenju mu pomaže umirovljeni profesor Vjeko, homoseksualac i transvestit kojeg igra Nebojša Glogovac', kaže Ksenija Marinković, dodajući da je suradnja s glumcima bila odlična; s Dejanom Aćimovićem zna se još iz ZKM-a, u kojem je provela više od 25 predivnih godina, a s Glogovcem je surađivala na Brijunima, kad su još 2007. godine zajedno glumili u Krležinoj 'Pijanoj noći 1918.' Lenke Udovički.

Ustav RH: Riječ koja nas je uvrijedila

S obzirom na to da je Rajko Grlić nedavno izjavio da u vrijeme pisanja scenarija nije bilo toliko netrpeljivosti u zemlji kao što je ima danas, pa je film na neki način anticipirao današnje događaje i atmosferu u Hrvatskoj, zanimalo nas je kako ocjenjuje stupanj tolerancije našeg društva prema različitostima.

'Ne baš jako dobro. Eskalacija netrpeljivosti događa se svako malo, zatim se stanje smiri, a onda se ponovno dogodi neka situacija u kojoj bukne nesnošljivost prema nekome ili nečemu. Definitivno postoje dvije Hrvatske. Ovaj film govori o onom dijelu Hrvatske koji šuti zato što nije priznat. Govori o osamljenim ljudima koji skrivaju ono što jesu da ne bi bili napadnuti. Mislim da je ovaj film prilog tome da shvatimo da smo svi mi ipak samo ljudi i ako imamo dobru volju, možemo jedni s drugima puno bolje surađivati i puno ljepše živjeti. Da nije potrebno da život stalno bude rat i mržnja, podbadanje i osuđivanje nekog drugog. Više ne pratim politiku nego nastojim dobro raditi svoj posao. Ali je važno da ne odustanu oni koji su protiv netrpeljivosti', ističe glumica Ksenija Marinković.

Bez obzira na to što se ne bavi politikom, Ksenija Marinković je potpisala peticiju Kulturnjaci 2016., kojom se tražila smjena ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Kako je doživjela njegov kratak mandat, koji je odmah počeo rezanjima, od Povjerenstva za neprofitne medije pa nadalje?

'Odmah sam shvatila da to nije govor kulture i nikada ne smije ni biti. Pomislila sam da ne želim da moja djeca žive u ovakvom svijetu. Želim da oni žive u slobodnijoj i otvorenijoj zemlji i da imaju bolju budućnost', izjavila je glumica.

Na pitanje što joj je značio ZKM te što je dobila, a što izgubila dolaskom u HNK, odgovorila je da je izgubila ZKM i ZKM-ovce, a dobila je novu sredinu i mogućnost da upozna novi svijet, premda su glumci, kaže, svuda isti.

'ZKM je bio moj život i odredio je sve u mom životu, od načina razmišljanja pa nadalje. Sretna sam što sam punih 26 godina provela u ZKM-u jer je u tom kazalištu bilo jako zdravo okruženje. Vjerovali smo da je kazalište kolektivni čin i uvijek smo pronalazili konsenzus oko toga da je projekt prvi i da sve naše potrebe budu podređene tom cilju. Trudili smo se da svi glumci dobiju razne uloge i dođu do izražaja', prisjeća se glumica te nastavlja:

'Odlaskom iz ZKM-a dobila sam i sjećanja na vrijeme otprije 30 godina, kada sam upisala Akademiju. Kao da se dogodilo neko čišćenje i reprogramiranje na drugi nivo', pojašnjava.

S obzirom na različitost tih karaktera, ubitačan tempo rada i često skakanje iz kazališne uloge u filmsku, zanimalo nas je kako bi definirala sebe kao glumicu.

'Nikada nisam željela upasti ni u jedan klišej. Za glumca je najveća sreća da igra različite uloge i onda to jedno drugo hrani. U ZKM-u smo igrali dječju predstavu nakon teške drame, što bi nam dobro došlo da ozdravimo. Također se nikad nisam svrstavala u kategorije dramske tragičarke ili komičarke, a nisam bježala ni od klišeja ako se od mene tražilo da igram takav lik. Nisam ništa očekivala, samo sam se trudila da napravim ulogu najbolje što mogu. Shvatila sam da želim biti sposobna glumiti baš sve. Bez ograničenja. I to sam uspjela', zaključuje Ksenija Marinković.

Na pitanje kako je zadovoljna svojom karijerom, odgovara: 'Jako!', dodajući da je 'otplatila pola kredita pa je čista uživancija raditi taj posao'.