VIZUALNI STUDIJI

Koja je moć slika?

24.10.2013 u 09:00

Bionic
Reading

Od 7. do 10. studenog 2013. Zagreb će ugostiti vrhunske teoretičare vizualnih studija iz cijelog svijeta u sklopu četverodnevnog događanja 'Vizualni studiji danas – Moć slika' koje obuhvaća međunarodnu znanstvenu konferenciju Vizualni studiji kao akademska disciplina i seriju javnih predavanja, okruglih stolova i performansa pod nazivom Subversive Art & Theory.

Na dvodnevnoj konferenciji koja će se održati na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, sudjelovat će i jedan od najpoznatijih svjetskih teoretičara vizualne kulture i teorije medija, J. W. T. Mitchell koji će u sklopu svoga izlaganja pod nazivom Gledanje ludila: neprisebnost, mediji i vizualna kultura problematizirati dva pitanja:

Je li moguće „gledati ludilo“ i vizualno ga reprezentirati s ikakvom sigurnošću?

Što motivira želju da se „vidi ludilo“, da ga se postavi na scenu ili uhvati vizualnim slikama njegove varijabilne manifestacije? Primjeri će biti uzeti uglavnom iz fotografije, opernog spektakla i filma.

U sklopu programa Subversive Art & Theory, J. W. T. Mitchell će održati još jedno predavanje koje ne smijete propustiti: Umjetnosti okupacije. Pregled upotrebe slika i prostora u pokretu Occupy i Arapskom proljeću.

J. W. T. Mitchell

Od četrdesetak predavača na konferenciji navodimo tek neke: Andreas Hudelist u svome izlaganju Performativni paviljon: smrt publike? – osvrnut će se na nacionalne paviljone na Venecijanskom bijenalu poput Britanskog paviljona s Engleskom čarolijom Jeremyja Dellera ili Angolina paviljona s radom Luanda, Enciklopedijski grad, te fokusirati na participativni element slika i pitanje postoji li još razlika između umjetnikove umjetnosti i performansa publike?

Polazna točka predavanja Saše Vojković pod nazivom Reformuliranje simboličkog reda: World cinema i vizija koja premašuje svijet fikcije, jest tvrdnja da je narativna reprezentacija određena ne samo procesom filmske naracije nego i određenim načinom kulturnog izraza koji utječe na fabulu filma. Ovdje autorica smatra relevantnim Lacanov pogled – vizualni poredak kao ekvivalent simboličkom poretku. Uzmajući to u obzir, demonstrirat će načine na koje je simbolički poredak preformuliran u radovima koji pripadaju tzv. World cinema kod kojih značajne varijacije razdvajaju jednu kulturu i epohu od druge.

Silvia Casini u izlaganju pod nazivom Vođeno slikama: od Jean-Luca Godarda do skeniranja mozga, želi odgovoriti zahtjevu poznatog teoretičara vizualnih studija Jamesu Elkinsu da „vizualni studiji kao disciplina moraju pronaći načine kako biti vođeni slikama umjesto da objašnjavaju slike“. Talijanska autorica razmatra dva slučaja gdje se slike opiru interpretaciji ili objašnjavanju pisanom riječi. Prvi slučaj dolazi iz znanstvenog polja – skeniranje mozga – drugi iz Godardova eksperimentalnog filma.

Petra Bernhardt & Andreas Pribersky dolaze sa zajedničkim izlaganjem „Misionari na stranom terenu“: O statusu vizualnog u političkim znanostima, na kojem će nastojati dati odgovore na sljedeća pitanja: koje su središnje teme vizualnog istraživanja u području političke znanosti? Koje se vizualne metode koriste u disciplini, koje su metode preuzete iz drugih disciplina (poput sociologije ili povijesti umjetnosti)? Koja se epistemološka pitanja javljaju preuzimanjem metoda iz drugih disciplina? I kakav bi napredak mogao biti ostvaren za vizualne studije i političku znanost primjenom integriranog istraživačkog pristupa vizualnosti u političkom području?

Predavanje Katarine Nine Simončić: Hlače i suknja u modnoj kulturi – simboli rodne pripadnosti? – osvrnut će se na podjelu u kulturi odijevanja i neke iznimke od općeprihvaćenog pravila, analizirajući razloge zbog kojih su se pojavile, njihovu svrhu i trajanje. Također će pokušati opravdati vremenske odrednice koje ukazuju na "pojavu" i "nestanak" podjele te istražiti pitanje odijevanja i rodnog identiteta u suvremenoj umjetnosti.

Zdenko Zeman, Marija Geiger Zeman i Suzana Marjanić u izlaganju Nosite li zeleno? Sudbina ekoloških ideja u svijetu mode, analizirat će glamurizaciju i komercijalizaciju ekoloških vrijednosti i ideja koje su depolitizirale i dekonstruirale prethodne ideje o eko-odjeći (i obući) kao označitelje hipijevske subkulture i lijevih političkih usmjerenja. Nastojat će ustanoviti je li ekomoda samo oksimoron, a potom iznositi indikacije teze prema kojoj se, unatoč globalnoj eksploataciji “zelenih” ideja u modi, može prepoznati neke lokalne eko-(protu)modne prakse koje snažno podupiru autentične estetske, kulturne, društveno-političke i ekonomske promjene.

Iz drugog dijela programa Subversive Art & Theory izdvajamo predstavljanje nove knjige Suzane Marjanić Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas. Priprema građe ove veličanstvene knjige trajala je desetak godina a sama knjiga sadrži 2200 stranica, više od 2000 ilustracija i preko 150 intervjua s akterima i svjedocima scene. Radi se o sveobuhvatnom pregledu hrvatske peformerske i izvedbene umjetničke prakse od Travelera s početka dvadesetih do danas te par excelence kulturnom proizvodu od najveće vrijednosti, kako za nas tako i za našu prezentaciju vani.

U još jednom predstavljanju knjige, one Bojane Kunst Umjetnik radi – Srodnost umjetnosti i kapitalizma, pojasnit će se kako ovaj izdavački projekt preokreće neoliberalnu perspektivu i otvara novo uporište umjetnosti. Autorica zaključke uglavnom povlači iz argumenta da se umjetnost više ne treba reafirmirati kao društveno relevantna i korisna aktivnost jer bi je to zatvorilo unutar imanentne kapitalističke (i populističke) proizvodnje vrijednosti. Umjesto toga umjetnost treba ponovno pronaći svoju materijalnu osnovu i „okupirati“ upravo one apstrakcije koje omogućuju održanje kapitalističkog sistema i reproduktivnost kapitala.