Toma (Donat Zeko) je popušio suspenziju u školi u kojoj je predavao povijest jer je djeci rekao da je kršćanstvo počelo kao jedna od židovskih sekti. Bez posla i dekintiran, useljava se natrag k obudovjelom ocu Mići (Stojan Matavulj), bivšem nogometašu i supersimpatičnom mudrijašu koji penzionerske dane provodi cunjajući stanom s kapicom na glavi, gledajući i analizirajući nogomet na televiziji, vejpajući, drugujući i zajedno naručujući proizvode iz TV prodaje s prvom susjedom Ankom (Snježana Sinovčić) te tu i tamo radeći reda među glasnijim stanarima četverokatnice u kojoj živi. Kad ga Toma upita tko sad živi u zgradi, Mićo mu u kratkim crtama objasni (dobro)susjedsku situaciju i time se postavlja pripovjedački okvir ovog filma.

'Južina', dugometražni igrani prvijenac Ante Marina sinoć je otvorio 72. Pulski filmski festival (iako je 'predotvaranje' popodne izvedeno uz sjajan dokumentarac 'Paviljon 6', kojem smo već pisali ovdje) i oduševio publiku u prepunoj Areni. Kritičari su mu blago blagonakloni, ali nešto kritičniji, no osobno mislim da, unatoč tome što i u ovogodišnjem programu Pule ima podosta 'teškaša', nije moglo biti boljeg filma za otvaranje. Ovaj crni dramedy još je jedan u nizu filmova kao što je bila prošle godine prikazana 'Frka' (vidi osvrt ovdje) - mikrobudžetni film mladog autora s kompleksnom, ali plodnom pripovjedačkom strukturom, drugačiji, pametan, duhovit i uzbudljiv. Iako potpuno drugačiji đir od 'Frke', i u ovom se filmu vidi da je nastao iz čiste ljubavi, uvjerenja i ambicije, da je iskren, pametan, da puno govori i da se kroz njega probijaju neke nove face i glasovi na domaćim platnima, face i glasovi koje pomalo oblikuju pravac u kojem će se kretati hrvatski film.

A taj je pravac, barem što se 'Južine' tiče - odličan.

Da, ima i mana, ali...

Kao što rekoh - drugi kritičari nisu TOLIKO oduševljeni filmom kao što ćete pročitati ovdje, a to je zato što film doista ima nekih mana. Povremeno gubljenje ritma i zapetljavanje u niti priče koje ne vode nikamo ili izgledaju kao spotovi za pjesme Tome Bebića (inače, glazba Tome Bebića i Grše sjajno je ukomponirana u film, pogotovo pred kraj), neki začudni potezi u montaži koji zbunjuju gledatelje ovog ionako ne sasvim linearno ispričanog filma i propuštanje prilike za efektan kraj - s raspletom priče o Miji Kevi uz zadnje Bebićevo ponavljanje refrena pjesme 'Ča smo na ovon svitu' - sve to JESU vidljive mane 'Južine'. No ako mene pitate, više je riječ o debitantskim nespretnostima i zaljubljenosti u svoju viziju pod svaku cijenu negoli ozbiljni prigovori.

Jer film je, s druge strane, razrađen u prekrasno eliptične vinjete s puno, puuuno sadržaja, razvijen u divnim, pamtljivim i prokrvljenim likovima (među kojima bih posebno izdvojila lik Miće u izvedbi Stojana Matavulja, likove braće Ronalda i Adriana (Stipe Jelaska i Zdravko Vukelić) i susjede Anke (Snježana Sinovčić). Film je, osim toga, pun fenomenalnih dijaloga, duhovitih na životan, organski način. Obratite samo pozornost na dijalog Bilog Lava (Mijo Kevo) i Anke negdje na početku filma, u kojem on uporno od nje pokušava saznati zašto ga je pozvala. Ili na razgovor dvije prijateljice na dječjem rođendanu, u kojem jedna od njih - Roza (Slavena Verić) prvih nekoliko replika samo izgovara: 'Užas' u nekoliko sjajno glumački izvedenih varijanti, a zatim poentira s centralnim šlagvortom filma: 'U redu je'.

Mnogo je drugih takvih bisera u ovom filmu i zbog toga sam spremna odmah zaboraviti sve njegove nedostatke i zapljeskati mu baš kao i publika sinoć u Areni. Osim toga, film je vrlo urban i vrlo splitski, a to uspijeva biti čak i unatoč tome što od samog Splita ne vidimo ama baš ništa osim jedne zgrade, ali je prožet svime onime po čemu znamo i zbog čega volimo (a koji put baš i ne volimo) Split nekad i Split danas. O komentaru na situaciju u kojoj svi živimo ne moram ni govoriti - to ste ionako shvatili već po prvoj rečenici i razlogu Tomine suspenzije. A ima toga i još.

'Južina' uskoro kreće na turneju, a zatim i u redovnu distribuciju. Učinite si uslugu i nemojte je propustiti. To je jedan od onih filmova koji će vam promijeniti mišljenje o 'dosadnom, uvijek istom i neuvjerljivom' domaćem filmu.