Čim ušećete u jednu od prostorija Hrvatskog prirodoslovnog muzeja na zagrebačkom Gornjem gradu, u kojemu je od 7. studenog do 14. prosinca izložena Lubanja C, mistična atmosfera daje naslutiti da je riječ o impresivnom i vrijednom eksponatu. U središtu mračne prostorije postavljena je staklena vitrina, tek donekle osvjetljena, s najcjelovitijim nalazom lubanje neandertalke iz Krapine koji svjedoči o životu te kulturi krapinskih neandertalaca.

'Kada gledamo tu lubanju, zapravo gledamo dio sebe. Mi, današnji ljudi, posebno s područja Euroazije, nosimo dio genetskog naslijeđa izravno od neandertalaca', kazao je u razgovoru za tportal Ivor Janković, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju u Institutu za antropologiju u Zagrebu, netom prije otvaranja izložbe pod nazivom 'Lubanja C – svjetska paleoantropološka baština'.

Ovaj fosil dio je zbirke Krapinskog diluvija, koja se već 120 godina čuva u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, što ovu ustanovu čini čuvarom svjetske paleoantropološke baštine, a ona je, kaže Janković, gotovo najveće blago koje imamo – i na to Hrvatska treba biti ponosna. Kroz prizmu slavne lubanje, nastojao je, uz podršku ravnateljice muzeja Tatjane Vlahović i muzejske savjetnice Ive Mihoci, otkriti zašto je upravo Lubanja C zaštitno lice neandertalca otprije 130 tisuća godina.

'Hrvatska je prilično bogata nalazištima neandertalaca. Na dva nalazišta pronašli smo ostatke njihovih fosiliziranih kostiju. To su Krapina i Vindija. Međutim imamo puno nalazišta za koja znamo da su ondje živjeli prema nalazima njihove materijalne kulture. To su lokacije u Dalmaciji, u Istri, u Zagorju osim Krapine imamo još nekoliko lokaliteta, a neprestano smo u potrazi za novima', objašnjava autor izložbe.

Prvi europski stanovnici

Pojašnjava da je Krapina prepoznata među svjetskim stručnjacima jer su pronađeni ostaci velikog broja jedinki; procjene se kreću od dvadesetak do osamdesetak jedinki oba spola i različitih dobi, što paleoantropolozima pruža uvid u varijacije populacije. Na mnogim drugim nalazištima to nije moguće jer su nađeni tek jedan ili dva kostura, što nam omogućava da puno naučimo o jednoj ili dvije jedinke. No u Krapini o neandertalcima saznajemo u množini. To je jedan od razloga zašto stručnjaci nezaobilazno ondje dolaze, kaže Janković i naglašava da nisu svi neandertalci bili jednaki, kao što, uostalom, nisu to ni današnji ljudi.

'Lubanja C ima većinu karakteristika po kojima raspoznajemo neandertalce. Ne očekujemo da svaki od njih ima sve te karakteristike, već da postoji dovoljan broj tih karakteristika prema kojima ih prepoznajemo kao neandertalce', kaže. 'Ako to gledamo evolucijski, onda smo zapravo mi drugačiji od neandertalaca jer su neki detalji u njihovoj anatomiji evolucijsko naslijeđe ranijih populacija, što je normalno. Dio toga je zbog prilagodbe načinu života, klimi te relativnoj izolaciji jer nikada nije bilo puno neandertalaca. Dakle u izgledu neandertalaca vidimo normalne razlike, a koje vidimo i među ljudima danas', tumači Janković.

Nije pogrešno kažemo li da su neandertalci prvi stanovnici Europe jer su do prije otprilike 40 tisuća godina bili jedini na europskom kontinentu, a dio populacije nalazio se u srednjoj Aziji, a u nekim slučajevima čak i dalje.

Premda su bili suočeni s promjenjivim okolišem i raznolikim klimatskim uvjetima, nadvladali su izazove, što svjedoči o tome da su bili inteligentni i prilagodljivi te da su imali vlastitu kulturu. Potvrđuje to i vodeći američki paleoantropolog, profesor emeritus sa Sveučilišta u Illinoisu, Fred H. Smith (r. 1948.), koji je karijeru posvetio istraživanju fosilnih nalaza, prvenstveno iz Krapine i Vindije.

Hrvatsku je prvi put posjetio 1971. godine, još kao student, no uvijek joj se iznova vraća sa znatiželjom za novim saznanjima o neandertalcima. I s njim se susrećem na dan otvorenja izložbe, a u Zagrebu je već kao kod kuće, fasciniran Lubanjom C i hrvatskom paleoantropološkom baštinom kao kad ju je tek počeo istraživati prije više od 50 godina.

'To je nevjerojatan fosil. Puno nam je otkrio o ovoj zbirci u cjelini, o krapinskim neandertalcima. To su ljudi, samo ne baš poput nas, ali više poput nas nego što smo prije mislili', započinje. Ovaj je eksponat vrijedan i zbog vidljivih ureza na čelu.

Imali su pogrebne rituale?

Kako tumači Janković, 35 manjih ureza koji prate srednji dio čela, a koji su nastali odmah ili vrlo brzo nakon smrti te jedinke, svjedoče da su možda već neandertalci imali pogrebni ritual.

Iako nije sasvim jasno što znače ti urezi, na više nalazišta diljem Europe i Levanta utvrđeno je da su praljudi sahranjivali mrtve, a katkada su ih ukopavali s određenim predmetima. Ipak, kada je riječ o urezima na krapinskoj lubanji, isprva su ih istraživači povezivali s kanibalizmom, da bi se tek kasnije dokučila moguća povezanost s religijskim ili simboličnim razlozima, kojima su naklonjena ovih dvojica stručnjaka. No ova je lubanja, nastavlja Smith, posebna iz još jednog razloga.

'Druga stvar je neobičan uzorak nosnih kostiju. To je neobičan uzorak i govori nam da su ti ljudi bili blisko biološki povezani jedni s drugima, i to su dvije zaista zanimljive stvari koje nam govori Lubanja C. Također, ako pogledate primjerak, on je izvrstan primjer malog, vjerojatno ženskog neandertalca, koji ima sve tipične značajke. To je jednostavno nevjerojatan primjerak. Krapina je puna nevjerojatnih primjeraka', ponavlja Smith. Ističe da je imao sreće jer je čuo za krapinsko nalazište, iako je iz Sjedinjenih Američkih Država.

Hrvatsko blago

'Bio sam jednostavno fasciniran jer sam naučio koliko je važna varijacija ako želite proučavati evolucijske promjene. Osjećao sam da je ovo savršen uzorak za razumijevanje evolucijskih promjena. I tako sam imao veliku sreću raditi s ovim materijalom. Osjećao sam se kao da sam gotovo postao članom osoblja ovog muzeja u tim studentskim godinama', prisjeća se i u šali dodaje da Amerikancima u malom planinskom gradu u saveznoj državi Tennessee rado govori o Hrvatskoj.

Ubrzo je shvatio da su praljudi imali, kako kaže, 'vrlo naprednu kulturu' te da su komunicirali na različite načine.

'Prije nekoliko godina naš kolega u Sloveniji otkrio je ovaj mali komad tibije špiljskog medvjeda koji je imao izbušene rupe, a tvrdio je da su to dokazi o nekom obliku neandertalskog glazbenog instrumenta. Bilo je puno kontroverzi i mnogi su rekli – pa to je učinio mesožder probijajući kost i tako dalje. Ne vjerujem da je to istina, jer ako pogledate prirodu ovih rupa, to ne izgleda kao da je mesožder probio kost', tvrdi Smith, objašnjavajući da stalno učimo o prapovijesti.

'Krapinski neandertalci bili su vrlo mišićavi te su imali vrlo teške i guste kosti, tako da postoje određene razlike. No suvremena znanost ne teži brojanju razlika, nego razumijevanju zašto te razlike postoje', nadovezuje se Janković.

Traje li evolucija i dalje?

'Evoluciju se ne može zaustaviti, no malo je vjerojatno da ćemo se odvojiti kao nova vrsta. Zašto? Jer smo danas 24 sata udaljeni od bilo koje druge osobe na planetu. Tako živimo, a i puno nas je. Gotovo svatko na Zemlji nam je potencijalni partner. U tom smislu, promijenili smo neke selekcijske pritiske i nije vjerojatno da će doći do odvajanja novih evolucijskih linija osim u nekim scenarijama katastrofe', odgovara Janković, dodajući: 'Evolucija i njezini mehanizmi još uvijek funkcioniraju i još uvijek djeluju na nas, ali na temelju mikroevolucijske sheme, a ne makroevolucije i odvajanja vrste.'

Izložba, popraćena dokumentarnim filmom i radionicama za djecu i mlade, u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju nudi prostor za promišljanje o prapovijesti, ali i sadašnjosti, čega smo se i mi dotaknuli u našem razgovoru.

'Da, neandertalci su različiti od nas, ali više su nam slični nego što mislimo', zaključuje na kraju susreta Fred. H. Smith. Zaista, tek to otvara novu filozofsku raspravu. Jedna lubanja, a toliko pitanja...