RAZGOVOR S GLUMICOM

Jelena Miholjević o novoj predstavi o žudnji i seksualnosti, o Gavelli koja je zbog potresa postala putujuće kazalište i o pismu ministrici kulture zbog koronakrize: 'Za glumca nema gore stvari od toga da ne radi'

11.12.2020 u 13:35

Bionic
Reading

Glumica Jelena Miholjević 13. prosinca nastupa u 'Kabinetu čud(ovišt)a, novom autorskom projektu Saše Božića u produkciji kazališne skupine de facto, najavljenom kao 'precizna i odvažna erotska priča, istraživanje ovisnosti, seksualnosti i potrebe jedne žene da se osjeća živom' te kao 'koreografska partitura za plesačicu, glumca i glumicu'. Pričali smo s Miholjević o njenoj ulozi, o radu na toj i drugim predstavama u vrijeme koronavirusa, kao i o položaju slobodnih umjetnika u kazalištu, na čiji je osobito težak položaj u pandemiji, glumica nedavno upozorila s još 160 kolega, zaposlenih u zagrebačkim teatrima, u apelu upućenom ministrici kulture i premijeru

'Kabinet čud(ovišt)a' Saše Božića inspiriran je romanom 'U vrtu čudovišta' francuske spisateljice Leïle Slimani i dramskim tekstom Dimitrija Kokanova 'Pornscape'. Proces rada na tekstu traje već dva mjeseca, kaže nam Miholjević i jako je lijep i intenzivan.

'U njemu sudjelujemo mladi glumac Boris Barukčić, mlada plesačica Viktoria Bubalo i ja kao izvođači, bavimo se žudnjom kroz roman koji opisuje jednu nezasitnu žudnju mlade odosađene novinarke koja zapravo traži sebe u pariškom promiskuitetu. Dimitrije Kokanov na vrlo poetski način tematizira žudnju i ljudsku želju preko kazališnog čina, potrebu ljudi da budu promatrani, potrebu ljudi da ih se razumije preko tijela; to je jedna toliko široka tema koja se dotiče i pornografije, ali i najintmnijih osjećaja ljudskog bića, od djetinjstva prema starenju; tu ima i puno referenci na sadašnjicu u kojoj nitko nikoga ne smije dodirivati tako da nam je to bilo posebno interesantno i inspirativno. Jer govoriti o dodirima u atmosferi jednog sveopćeg nedodirivanja i taj veliki razmak među publikom…', kaže Miholjević.

Kabinet čud(ovišt)a Izvor: Licencirane fotografije / Autor: de facto

Oni izvođači, dodaje, žive kao neka mala obitelj.

'Svi se stalno testiramo, gledamo i pazimo, tako da i sama tema predstave – vječita ljudska žudnja za približavanjem drugome - našla se u ovoj strašnoj atmosferi pandemije oko nas i koja nam brani kontakt. Jedna mala anegdota: moja kći koja ide u peti razred, preko zooma je razgovarala s profesoricom, i rekla je joj kako ima slatko lice jer ju je evo sada u prosincu prvi put vidjela bez maske', kaže Miholjević.

Svi troje izvođača igraju junakinju Adele, objašnjava.

'I u Dimitrijevom tekstu smo svi prisutni, svatko s nekom svojom osnovnom vibracijom koju smo stvorili u prvom dijelu predstave. Scene su – mene to uvijek zadivljuje u procesnom radu – vrlo poetske, vrlo konkretne, duhovite i fizički zahtjevne, melankolične i zabavne. Ali svi iz scene u scenu mijenjamo svoju poziciju prema poziciji glavne junakinje i njene teme – žudnje i želje', kaže.

Predstavu će izvesti u dvorani udruge Urania u Zagrebu, a nastupati u tom prostoru izrazito je zanimljivo, tvrdi Miholjević.

Neuništivo kazalište

'Saša Božić je u tome majstor – da skupi ljude koji su naizgled nespojivi i da počnemo jedan s drugim nevjerojatno dobro se uklapati i surađivati; meni je suradnja s kolegama s kojima prije nisam radila toliko prekrasna i jako smo se zbližili i zavoljeli. Svi elementi jedne takve predstave su meni kao glumici koja radi i u klasičnim komadima izuzetno važni, izuzetno me to hrani, veseli i potiče. Urania je jedan prekrasan prostor i u svim ovim lošim vijestima koje nas okružuju, stalnim prijetnjama u jednoj sveopćoj neizvjesnosti – toliko mi je divno biti tamo gost – već sam tamo igrala predstavu 'Hoerspiel '– i stvarno je bilo prekrasno. To je toliko krasan prostor – uđeš u haustor na Kvatriću i nađeš se u jednom arhitektonskom čudu. Naravno, trebala nam je velika prilagodba na scenu i još traje sada pred premijeru, ali je baš božanstveno i posebno je lijep prostor', kaže glumica koja je članica ansambla zagrebačke Gavelle čija je zgrada jako stradala u potresu u ožujku pa ansambl nastupa na različitim mjestima, nedavno, primjerice, u Laubi s predstavom 'Zagreb 2020'.

  • +4
'Zagreb 2020' Izvor: Pixsell / Autor: Davorin Visnjic/PIXSELL

'Sve je jako neizvjesno iz puno razloga – moje kazalište Gavella je ove godine imalo niz pehova. No na svu sreću kad su krize, čovjek pokaže svoju vitalnost pa tako i teatar – teatar je jedna neuništiva sila, jedna neuništiva pojava koja nam svima jako treba. Treba nam ta komunikacija, lijek za dušu. Zgrada do Gavelle je jako stradala u potresu i treba pričekati sanaciju da bi se sigurno moglo ulaziti u kazalište. Nama je fundus promočio, bili smo pred premijeru predstave 'Posjet stare dame' u režiji Dore Ruždjak Podolski i već smo imali kontinuirke, kostimi su već bili skoro gotovi, već je bilo pretpremijerno uzbuđenje kada je krenuo lockdown. Neizvjesno je i toliko komplicirano i s gradnjom male scene i svim mogućim problemima koji su se tamo dogodili i koje je vrlo teško opisati, budući da su prepuni mutnih zavrzlama. Ali mi živimo u nadi, jer što nam drugo preostaje', kaže Miholjević.

'Ne mogu vam opisati tu čežnju'

Za to vrijeme, dodaje, događaju se dosta interesantne stvari.

'Mi smo sada postali jedno putujuće kazalište – prostori na kojima smo dosad igrali su park Likovne akademije, Osječko ljeto gdje je bila premijera predstave 'Višnjik', sada će biti premijera predstave u Splitu (koprodukcija s HNK Split), gostovali smo u Komediji, igrali smo u Laubi predstavu 'Zagreb 2020' Filipa Šovagovića i Dubravka Mihanovića koja nam je svima zaliječila srce jer smo u velikoj broju igrali na sceni, igrat ćemo je još, pogotovo u boljim vremenima, ali ona je baš na fantastičan način progovorila o svim problemima koji su zadesili naš voljeni grad – i potres i korona i poplava i ljudi koji sa svojim zanimljivim karakterima plove kroz sve te probleme. Narednih dana sprema se autorski projekt Enesa Vejzovića koji će biti premijerno izveden u tunelu Grič, što bi moglo biti fantastično. I to je predstava koja je toliko sigurna jer doslovce jedan po jedan posjetitelj gledaju što se događa na sceni. Tako da – ne damo se i nadam se da će se Gavella nakon ovog velikog posrtanja sudbine ponovno uzdići i da ćemo se opet vratiti na našu scenu. Ne mogu vam opisati tu čežnju', kaže Miholjević.

Pripreme u kazalištu sada su, objašnjava, s krajnjom pažnjom.

'Dosta se oslanjamo na sreću i odgovornost. Kombinacija maski i distance, koja je ponekad nemoguća. Nitko nikamo ne izlazi da bi imao što manji broj kontakata, publika je potpuno sigurna jer je četiri metra razmaka, pripreme su otežane, ali je veselje veće, jer za glumca nema gore stvari od toga da ne radi. Teško ljudima kreativcima pada da ne mogu raditi tako da smo mi svi na probama jako sretni i gledamo stvari iz druge perspektive i ideš od dana do dana. U Gavelli smo imali nekoliko slučajeva korone; nažalost naše veliko gostovanje na Marulovim danima je moralo zbog toga biti otkazano, ali to je sad tako i to je jedini način na koji se čovjek može ponašati. No imali smo mali broj zaraženih i voljela bi da tako i ostane', kaže Miholjević.

Samostalni umjetnici bez ikakve sigurnosti

Ona je, s još preko 160 glumica i glumaca, zaposlenika javnih zagrebačkih kazališta, potpisala apel premijeru, ministru financija i ministrici kulture u kojemu upozoravaju na težak položaj njihovih kolegica i kolega, samostalnih umjetnica i umjetnika te kulturnih radnica i radnika na nezavisnoj sceni u uvjetima koronavirusa.

'Mi zaposleni u gradskim kazalištima željeli smo ukazati da naši kolege, koji su jednako obrazovani i vrijedni, nerijetko i vredniji jer im je dosta težak put, nemaju nikakvu sigurnost što je sada u doba pandemije postalo radikalno. Jer građani koji se ne mogu baviti svojim poslom su dobili potpore, a umjetnici nisu; posljednju potporu su dobili u svibnju, a sada je prosinac. Ljudi doslovno nemaju nikakvih sredstava za život niti mogućnosti za rad. Ministarstvo kulture je uložilo velike i kani uložiti velika programska sredstva, što je jako pohvalno, ali programska sredstva ne mogu zamijeniti potpore, a i ti natječaji se nekako sporo događaju i ostvaruju i trebamo vidjeti kako bi ovi ljudi preživjeli ovo vrijeme da se npr programska sredstva usmjere za online izvedbe', kaže Miholjević koja upozorava da se slobodnim umjetnicima ne isplati igrati za mali broj publike.

'U Uraniji ćemo zbog veličine prostora imati 12 ljudi na predstavi 'Kabinet čud(ovišt)a'. Nismo postavljali to pitanje jer nama je predstava važna, jako smo uzbuđeni i jako nam je stalo da ju izvedemo, i što se mene tiče vrlo se lako naviknuti igrati pred 12 ljudi, a igrala sam jednom i pred npr. 1000 ljudi. Ta emocija je uvijek snažna i raduješ se publici i prilagođavamo se okolnostima. Ali nezavisni umjetnici stvarno ne mogu naći isplativost u sadašnjoj situaciji, spriječeni su u svom radu i mi smo svi stali uz njih jer to je problem koji čovjek ne može šutke gledati. U svakom slučaju ne možemo žmiriti na duboke egzistencijalne probleme ljudi kojima je onemogućeno raditi u ovim okolnostima. Naravno, ne radi se tu samo o nama, puno je ljudi u takvoj situaciji raznih profesija, no za ovo se osjećam pozvana da mogu komentirati', kaže glumica.

'Glazbenici prodaju instrumente da bi se snašli'

Nakon njihovog apela istog dana oglasila se ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, navodeći da se ne slaže s tvrdnjom iz peticije da su poduzete mjere i odluke diskriminirale slobodne umjetnike. 'Ministarstvo je cijelim nizom mjera i velikim brojem ad-hoc natječaja osiguralo novac za financiranje poglavito neovisnog kulturnog sektora', poručila je.

'Ministarstvo je doista poduzelo jako puno akcija, osiguralo ili će osigurati programska sredstva, no koliko god to bilo pohvalno, apsolutno se zaboravlja na sve one koji ne mogu sudjelovati u tim natječajima iz raznih razloga. Postoje umjetnici raznih profila i dio njih ne može funkcionirati kroz te programe i oni ostaju bez ikakvih potpora. Možda oni koji bi dobili programska sredstva za neki projekt, no ovi koji nisu ništa dobili od čega će oni živjeti. Glazbenici prodaju vlastite instrumente koji su im najvrjedniji, ljudi voze dostave kako bi se snašli i to je jako tužno. Mislim da bi se s boljom komunikacijom mogli riješiti ti problemi, ili barem ublažiti', zaključuje Miholjević.