Na panelu pod naslovom 'Što je roman danas - i tko ga zapravo čita' o aktualnim temama iz područja književne produkcije u Hrvatskoj, njezinog društvenog i globalnog dosega te tehnoloških promjena u kulturi čitanja razgovarali su Krešimir Partl, državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija, Vedran Bilas, dekan Fakulteta elektronike i računarstva, Anica Tomić, redateljica i profesorica na Akademiji dramske umjetnosti u Osijeku, Jagna Pogačnik, književna kritičarka i prevoditeljica, te Seid Serdarević, glavni urednik nakladničke kuće Fraktura. Raspravu je moderirala tportalova novinarka Gea Vlahović.

Krešimir Partl, državni tajnik u Ministarstvu koje je pokrovitelj ovogodišnjeg izdanja književne nagrade, na početku rasprave istaknuo je da nije uvijek sve u novcu, no da Ministarstvo ima odličnu suradnju s nakladnicima, kojima su ove godine dali potporu u iznosu pet milijuna eura iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti.

'Podupiremo kako one nakladnike koji djeluju na tržištu, tako i one čija djelatnost na tržištu ne može opstati', precizirao je Partl te istaknuo uspjeh Nacionalne strategije poticanja čitanja, posebno akciju '15 po 15', u kojoj je, ističe, sudjelovalo oko 100 tisuća djece. S obzirom na to da je koncentracija djece u padu, rekao je da Ministarstvo radi na stimuliranju inovativnih, mladima bližih formi poput spajanja knjiga s videoigrama.

'Knjiga košta najmanje 7 do 10 tisuća eura'

Važnost potpora javnim novcem istaknuli su i izdavači, čiji je predstavnik na panelu, Seid Serdarević, precizirao da se bez potpora ne bi mogao objaviti čitav niz knjiga, apostrofirajući kao posebno ugrožene kategorije poeziju, eseje, kratke priče, ali i nove autore.

'Knjiga naklade od 800 do 1000 primjeraka košta od sedam do 10 tisuća eura minimalno. Bitne su i potpore koje autori dobivaju za pisanje, a nakladnicima također pomaže potpora u otkupu knjiga za biblioteke. U malim mjestima narodna knjižnica je jedino mjesto u kojem se može konzumirati kultura. Moramo predvidjeti mogućnost da se u nekom Tovarniku može stvoriti neki novi Matoš i da on mora negdje početi čitati', kazao je Serdarević.

Bilas: Izviždali su me kad sam pozvao djecu da čitaju

Dekan FER-a Vedran Bilas raspravu je skrenuo u smjeru veze čitanja i zajednice, pa čak i mentalnog zdravlja. Prepričao je situaciju kad je došao održati uvodni govor na natjecanje mladih programera, a oni su ga izviždali zato što je pozvao da čitaju i razgovaraju o čitanju.

'Pitanje je na koji način komuniciraju mladi – vrlo kratkim porukama, ne razvijaju verbalnu komunikaciju i značajno se izoliraju. Nekad su na fakultetu svi znali gdje se u svakom trenutku nalazi neki student, a danas na ispitu studenti ne znaju da njihov kolega uopće postoji. S jedne strane važno je čitati, s druge strane – razgovarati', nadahnuto je ispričao Bilas.

Borba s tehnologijom i poremećajem pažnje

Književna kritičarka Jagna Pogačnik govorila je o dubinskom čitanju, navici koja kod mlađe čitateljske publike uslijed poremećaja pažnje sve više izostaje. Ipak, navela je pozitivan primjer iz vlastitog iskustva.

'Prekjučer sam sudjelovala u radu radionice u jednoj od zagrebačkih gimnazija, u sklopu koje učenici unaprijed dobiju knjige i čitaju ih. Tema romana o kojemu se razgovaralo bila je seksualno nasilje. Bila sam pozitivno iznenađena time na koji način su ga oni pročitali. Dubinsko čitanje se više ne može podrazumijevati, već educirati, a to je zadaća našeg obrazovnog sustava', zaključila je Pogačnik.

Anica Tomić: Moramo usporiti djecu

Na nju se nadovezala redateljica i profesorica na osječkoj Akademiji dramskih umjetnosti Anica Tomić te je iz osobnog iskustva profesorice, ali i majke, također izrazila optimizam.

'Pojavila se nova kategorija klinaca koji čitaju na dva jezika paralelno. Ipak, najveći izazov današnjeg čitanja jest posvećivanje vremena. Borimo se s digitalnom tehnologijom i time koliko će nam ona uzeti to vrijeme. Imamo unutarnji osjećaj da nam vrijeme bježi. Moramo usporiti djecu. Savjetujem svojim studentima da odmaknu mobitel u drugu sobu na pola sata dnevno', rekla je Tomić.

Osobni primjer izdvojio je i državni tajnik Partl, prepričavši da se njegov 18-godišnji sin zainteresirao za češki film upravo zahvaljujući velikom broju analiza koje je pogledao na YouTubeu, što upućuje na zaključak da mladi ljudi u svom kratkom rasponu pažnje, ako ih se kvalitetno usmjeri, mogu konzumirati i kvalitetan sadržaj.

'Borba protiv tehnologije je krivi put, ali uvijek ističemo važnost socijalizacije. Zbog toga smo, osmišljavajući projekt kulturne iskaznice u sklopu kojega tinejdžeri mogu potrošiti 100 eura džeparca od države na kulturne sadržaje, eliminirali streaming servise kao uslugu koju od tog novca mogu kupiti. Kad platite ulaznicu za kino, onda ćete nakon gledanja filma još malo razgovarati o njemu', zaključio je.

U tom tonu govorio je i dekan FER-a Bilas te je također apelirao na usporavanje ritma, istaknuvši da nema intelektualnog rada bez – dosade.

'Više sam zabrinut za ljudsku inteligenciju nego za strojnu jer je ne koristimo dovoljno dobro. Izdavači dobro koriste tehnologiju i prate što radi korisnik. Nismo zadovoljni time da algoritmi koji plutaju oblakom utječu na zadržavanje naše pažnje. Napravilo bi čudo to da znamo stati. Nema intelektualnog rada bez dosade. Upali smo u klopku u kojoj svi trčimo', rekao je Bilas.

Hrvatski roman okrenuo se od velikih prema osobnim temama

Razgovor je potom skrenuo u pravcu tema koje pokriva aktualna književna produkcija. Pogačnik primjećuje da se u posljednjih 15-ak godina dogodio značajan pomak, ne samo u razumijevanju kanona romana, već i u onome što on tematizira.

'Nakon 2010. godine napravljen je pomak od velikih tema i čvrstih naracija prema onima koje su razmrvljene, individualne priče, koje imaju veze sa širim društvenim kontekstom – obiteljske priče, radne i klasne traume, kritika kapitalizma, kritika patrijarhata… Konačno se ratu prilazi iz nekog drugog kuta, iz pozicije žrtve, manjine, djeteta', istaknula je Pogačnik.

Tomić je na ovaj popis nadodala još i postpandemijske traume, ekološke katastrofe i kritiku kapitalizma, no primjećuje da romane i dalje doživljavamo istim žarom kao i nekad. 'Čitamo romane koji su pisani iz perspektive jednog lika, ali i dalje je ista vrsta uzbuđenja kakva je i bila. Dodatno je motivirajuće doživjeti to kao 'službeni čitač'', rekla je redateljica, ujedno jedina članica žirija tportalove nagrade među sudionicima panela.

Serdarević je također imao nekoliko opservacija o romanu i njegovim autorima nekad i sad. 'Drugi roman je ključan jer su granice očekivanja visoko postavljene. Svi idu odmah u roman, ne pišu kratke priče. Utjecaj AI-a na pisanje se također vidi, a to je vrlo zanimljiva tema i otvara pitanja plagijata. Primjećujem i pojavu da knjige, za razliku od ranijih vremena, kontinuirano objavljuje širok raspon generacija. Također, broj prijevoda hrvatskih romana je jako velik, najveći od ostalih istočnoeuropskih književnosti, što znači da je naša scena prepoznatljiva na međunarodnom planu', zaključio je Serdarević.