23. SFF

Film Alena Drljevića 'Muškarci ne plaču' oduševio publiku u Sarajevu

13.08.2017 u 09:26

Bionic
Reading

Publika 23. Sarajevo Film Festivala (SFF) u subotu je u prvom danu u kojemu se prikazuju filmovi iz natjecateljskog programa imala priliku vidjeti izvrsno ostvarenje mladog bosanskohercegovačkog redatelja Alena Drljevića 'Muškarci ne plaču' te neobični film 'Zrno' čiju režiju potpisuje već afirmirani Turčin Semih Kaplanoglu

'Muškarci ne plaču' ipak nisu u utrci za nagradu Srce Sarajeva jer je riječ o filmu koji je svjetsku premijeru već imao na festivalu u Karlovym Varima gdje je i nagrađen, no u Sarajevu je doživio prave ovacije publike.

Ova bosanskoheregovačko-slovensko-hrvatsko-njemačka koprodukcija ponudila je još jedno suočavanje s nedavnom prošlošću kroz prizmu bivših vojnika suočenih s posljedicama ratnih trauma.

Film je, po riječima redatelja Drljevića, nastao na temelju stvarnih zbivanja odnosno komunikacije koja je nakon rata uspostavljena među bivšim pripadnicima različitih zaraćenih vojski s prostora nekadašnje Jugoslavije.

Suočavanje s takvim traumama i njihovo tretiranje kroz otvorene razgovore o tome što su doživjeli i u čemu su sudjelovali opetovano se pokazalo jedinim lijekom koji tim ljudima omogućuje da nastave svoje živote i u miru.

Snaga ogoljene nesreće koja je probijala iz tih ljudi Drljevića je ponukala da odustane od prvotne ideje o dokumentarcu i snimi igrani film koji nijednog gledatelja ne može ostaviti ravnodušnim. 

Neobična dimenzija filma je i u tome što u njemu nema glavnog lika, odnosno što ga istodobno 'nosi' skupina izvrsnih glumaca poput Leona Lučeva, Emira Hadžihafizbevića, Borisa Isakovića, Ive GregurevićaEmira Brave i Sebastiana Cavazze.

Oni dočaravaju atmosferu koja na mahove neodoljivo podsjeća na onu iz kultnog 'Leta iznad kukavičjeg gnijezda' s time da kontekst filma 'gađa' u središte zbivanja bliskih svima s prostora bivše Jugoslavije.

Kaplanouglovo 'Zrno' koje je u službenoj utrci za naslov najboljega ostvarenja na ovogodišnjem SFF-u potpuno je drugačiji film. Sniman je u crno-bijeloj tehnici, futuristički je i problematizira problem opstanka čovječanstva u svjetlu izazova koji su već sada vidljivi, ali i onih koji se tek mogu pojaviti.

Film kroz metafizička i filozofsko-religijska razmatranja zapravo otvara puno više pitanja nego što nudi odgovora.

Sarajevska publika i novinari u subotu su imali priliku čuti iz prve ruke dojmove dvojice glumaca iz filma 'Druga strana nade' Akija Kaurismakija čijom je projekcijom dan ranije i otvoren 23. SFF.

Sirijac Sherwan Haji i Iračanin Simon Al-Bazoon koji u filmu glume sirijskog odnosno iračkog izbjeglicu u Finskoj ispričali su netipične životne priče.

I sami su se našli u Finskoj gdje žive nove živote no oni ih nisu udaljili od drame njihovih sunarodnjaka što im je pomoglo da na autentičan način odglume likove u scenariju koji problematizira razmjere sirijske ratne drame kroz prizmu migranata što su ratom izravno pogođeni, ali i europskih sredina u kojima traže utočište.

Haji je iskustvo rada s Kaurismakijem opisao kao fantastično te je istaknuo da taj kultni finski redatelj zapravo upozorava na sve što se može dogoditi i u njegovoj uređenoj i pristojnoj zemlji koja se suočava s izazovima populizma potaknutog dolaskom Donalda Trumpa na vlast u SAD-u.