Roman, objavljen u nakladi OceanMore i u prijevodu Vande Kušpilić, govori o Louisovoj majci i njezinu bijegu od nasilnog partnera. Nakon što je u knjizi "Borbe i metamorfoze jedne žene" opisao kako je poslije dvadeset godina napustila njegova oca, Louis u novom romanu pokazuje da se nasilje ponovilo u njezinoj sljedećoj vezi.

Knjiga počinje majčinim telefonskim pozivom Louisu, koji iz Atene organizira njezin bijeg u svoj pariški stan. Taj gotovo akcijski početak vodi do jedne od središnjih ideja romana: nasilje nema jednostavan sretan završetak jer žrtva i nakon bijega živi s mogućnošću njegova povratka.

Louis je rekao da njegova majka danas živi sama i sretno, ali je naglasio da njezin bijeg ne bi bio moguć bez novca za stanarinu, preseljenje i život dok ne dobije socijalnu pomoć. Bez tih bi sredstava, istaknuo je, možda bila prisiljena ostati s muškarcem kojega je mrzila.

Otvaranje klasnih i društvenih pitanja

Povezujući njezinu priču s "Vlastitom sobom" Virginije Woolf, zaključio je da sloboda uvijek ima i konkretnu materijalnu cijenu.

Moderatorica Monika Herceg primijetila je da Louis u književnosti otvara klasna i društvena pitanja te piše o tome kako politika utječe na pripadnike radničke klase. Upitala ga je koliko mu je važna radikalna iskrenost i zašto nastavlja pisati intimne, a istodobno izrazito političke romane.

Louis je odgovorio da pisanje za njega nije terapija ni katarza, nego bolan proces kojim pokušava razotkriti oblike nasilja koji se zbog svakodnevnog ponavljanja više ni ne prepoznaju kao nasilje.

Politički postupak važniji od osobne sreće

Zbog knjiga u kojima je pisao o sredini u kojoj je odrastao i nasilju iz djetinjstva njegova je obitelj, rekao je, bila iznimno ljuta. Majka mu je tvrdila da njihovo iskustvo nije bilo nasilno, nego normalno i da je sve bilo u redu. Tek kada je otišao u grad, počeo studirati i upoznao privilegirane društvene slojeve, shvatio je koliko su životni uvjeti njegove obitelji bili neprihvatljivi.

"Iako zbog toga patim, pišem jer mi se taj politički postupak čini važnijim od moje osobne sreće ili nesreće", rekao je.

Govoreći o ulozi književnosti danas, Louis je istaknuo da su informacije o siromaštvu, rasizmu, društvenom nasilju i muškoj dominaciji svima dostupne, ali da ih ljudi često ne žele vidjeti. "Uloga književnosti danas možda više nije pružiti informaciju, nego prisiliti publiku da pogleda informaciju koju već poznaje, ali je ne želi vidjeti", rekao je.

Objasnio je da zato traži načine pisanja koji čitatelju ne dopuštaju da odvrati pogled. "Zato pišem vrlo intimne knjige o klasnom nasilju, homofobiji i muškoj dominaciji. Vjerujem da intimno ima golemu moć suočavanja i da u nama izaziva krajnju nelagodu", kazao je.

Odrastanje na sjeveru Francuske

Édouard Louis rođen je 1992., a odrastao je u selu Hallencourt na sjeveru Francuske. Siromaštvo, nasilje i alkoholizam s kojima se susretao u djetinjstvu postali su glavne teme njegova književnog rada. Prvi je u široj obitelji maturirao, a potom je završio prestižnu École Normale Supérieure u Parizu. Prvijenac "Raskrstimo s Eddyjem" iz 2014. donio mu je međunarodnu slavu, a u nakladi OceanMore na hrvatskom su objavljeni i romani "Povijest nasilja", "Tko je ubio mog oca", "Borbe i metamorfoze jedne žene" i "Preobrazba: metoda".

Programski direktor FSK-a Seid Serdarević na zatvaranju festivala je zahvalio svim sudionicima, suradnicima i sponzorima te rekao da mu je bilo drago vidjeti spisateljice i pisce u susretu sa svojim čitateljicama i čitateljima.

"I nakon više od 30 godina profesionalnog bavljenja knjigama i dalje mislim da književnost i umjetnost spašavaju svijet", kazao je Serdarević.