KAZALIŠNA KRITIKA

'Elling' u Kerempuhu: priča o snažnom prijateljstvu dvojice marginalaca koja vas neće ostaviti ravnodušnima

  • Autor: Nina Ožegović
  • Zadnja izmjena 19.12.2018 10:17
  • Objavljeno 19.12.2018 u 10:17
tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Ivan Posavec

Mladi redatelj Hrvoje Korbar postavljanjem teksta 'Elling' Simona Benta ispričao je toplu, duhovitu i optimističnu, a opet nimalo banalnu priču o prijateljstvu dvojice marginalaca iz mentalne ustanove, usmjerivši time pozornost na sve one koji su različiti i koji traže svoj put i identitet

Predstava 'Elling' Simona Benta' mladog redatelja Hrvoja Korbara temelji se na adaptaciji romana poznatog norveškog pisca Ingvara Ambjorsøna te na nadopisanim dijalozima i glumačkim inerpretacijama, a rezultat je topla i vrlo duhovita komedija s elementima crnog humora i apsurda, koja se samo naoko bavi marginalcima i ljudima iz mentalnih ustanova i njihovom prilagodbom na život u tzv. normalnim uvjetima. Prema djelu je snimljen i film, koji je 2002. godine bio nominiran za Oscara kao najbolji strani film, potom je priča praizvedena u Bush Teatru u Londonu, a u Hrvatskoj je ovo treće uprizorenje tog jakog, zabavnog i iznimno vješto i pametno napisanog teksta.

U središtu su Elling i Kjell, neurotičari s blagom zaostalošću, koji nakon dvogodišnjeg tretmana u mentalnoj ustanovi, pokušavaju započeti samostalan život. Na njihovom putu socijalizacije i adaptacije ispriječit će se problem samostalnog stanovanja, odlaska u trgovinu, korištenja telefona i nadasve komunikacije s drugim ljudima, posebno sa ženama, no oni nakon niza zabavnih i smiješnih situacija i obrata uspijevaju prebroditi sve prepreke i izboriti se za sebe i svoj put.

Elling

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Ivan Posavec

Glavni junak Elling je krajnje anksiozan i nesamostalan muškarac, koji je zbog patološke vezanosti za nedavno preminulu majku, potpuno nesposoban za samostalan život i u četrdesetoj godini života. Zbog toga 'živi' u ormaru gdje se jedino osjeća sigurno i zaštićeno, a uz to pati i od niza opsesivnih poremećaja. Međutim, on je i iznimno bistar, blagoglagoljiv i obrazovan čovjek, opsjednut bjelosvjetskim problemima, koji traži sebe i svoje mjesto u svijetu koje nije blagonaklono prema onima koji se drukčiji, ili neprilagođeni, a pogotovo ne prema autsajderima. Krupni Kjell, njegov novostečeni prijatelj iz mentalne ustanove, nije najpametniji čovjek na svijetu, no u biti je dobroćudan i simpatičan. Njegov krimen je iznimna opsjednutost seksom, koje se nije uspio riješiti ni u mentalnoj ustanovi, pa tako tijekom prvog mjeseca samostalnog života pod kontrolom socijalnog radnika provodi vrijeme na sexy telefonu i naravno nabija visoke račune, a zapravo kao djevac sanja o vezi sa stvarnom ženom.

Ellinga i Kjella izvanredno su utjelovili Marko Makovičić i Filip Detelić, koji su u impresivnoj međuigri, razigrano i uvjerljivo, na trenutke urnebesno smiješno, a na trenutke bolno, dirljivo i tragično, donijeli na Kerempuhovu scenu pomaknut i začudan svijet viđen iz perspektive dva neurotičara. Oni su se s velikom predanošću posvetili gradnji svojih junaka, posebno posvećujući pažnju interpretaciji dijaloga, ali i neverbalnom govoru tijela, kretnji i očiju, primjerice, ukočenim načinom hodanja ili sjedenjem sa stisnutim nogama, pridonose uvjerljivosti svojih uloga. Tako je Makovičić u interpretaciji svoga Ellinga nijansirano prikazao razvojni put svoga junaka, od posvemašnje užasnutosti vanjskim svijetom do otkrivanja sebe i realizacije kao talentiranog pjesnika. Detelić je pak svog šutljivog Kjella gradio više na gegovima i apsurdnim reakcijama, no oboje su u ocrtavanju dvojice prijatelja iskazali izrazit komičarski talent.

Priču zaokružuju likovi Sestre Gunn, šankerice Johanne i trudne Reidun koje je interpretirala Csilla Barath Bastaić, te dobroćudnog, ostarjelog Alfonsa, kojeg je utjelovio Velimir Čokljat.

Značajno je spomenuti da je novi ravnatelj Kerempuha Roman Šušković -Stjepanović u svom programu najavio otvaranja vrata novim, mladim redateljima. U sklopu te kvote šansu je dobio i Hrvoje Korbar, student režije na petoj godini zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti, kojemu je 'Elling' prva samostalna režija u Kerempuhu. Korbar je do sada režirao dječje predstave, a za režiju Kafkinog 'Preobražaja' nagrađen je za razvoj autorskog izraza na Međunarodnom festivalu kazališnih akademija u Brnu i Teatralny Kufar u Minsku. Također je asistirao na nekoliko dramskih i opernih produkcija, između ostaloga i u Kerempuhu, a prošle godine je debitirao na Dubrovačkim ljetnim igrama u triptihu 'Odbrojavanje – na piru s Držićem i Nalješkovićem'.

Korbar je uz dramaturginju i prevoditeljicu Dinu Vukelić, te asistenticu redatelja Nikolinu Medak, na scenu Kerempha donio zabavnu i duhovitu predstavu koja se zapravo može čitati ne samo kao priča s happy-endom o svakidašnjim problemima marginalaca, neurotičara i rekonvalescenata nego i kao komad o univerzalnom problemu nesnalaženja i prilagođavanja u realnom svijetu. 'Elling' Simona Benta je i priča o važnosti prijateljstva, te o savladavanju barijera koje se mogu nadići uz podršku. Zapravo optimistično poručuje da je sve moguće ako ste uporni i imate razumijevanje i potporu prijatelja.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!