REZOVI U 'KRALJU LEARU'

Britaniju trese revizija nad Shakespeareom

04.05.2016 u 12:47

Bionic
Reading

Znanstvenik sa Sveučilišta u Londonu, sir Brian Vickers, u svojoj novoj knjizi tvrdnje revizionističkog pokreta da je Shakespeare sam skratio 'Kralja Leara' te da postoje dvije verzije drame smatra zabludom i tvrdi da je za skraćivanje teksta odgovoran pisar

Shakespeareova tragedija 'Kralj Lear' izdana je u dvije verzije, obje nešto skraćene. U 'Quatru' izdanom 1608. nedostaje sto redaka koji se pojavljuju u 'Foliju' iz 1623., a 'Foliju' nedostaje 300 redaka koji se nalaze u 'Quatru'.

Dva su teksta objedinjena u jednu verziju i tako izdavana stoljećima, dok se 1980. nije pojavio revizionistički pokret s tvrdnjama da je Shakespeare sam skratio tekst 'Folia' te da dva teksta zapravo predstavljaju dvije različite verzije drame.

Mišljenje o postojanju dviju verzija drame postalo je općeprihvaćeno, no sir Brian Vickers, znanstvenik koji proučava Shakespearea, u svojoj novoj knjizi tvrdi da je i to pogrešno.

Za skraćivanje u teksta u 'Quatru' Vickers odgovornim smatra pisara koji je podcijenio količinu papira potrebnog za ispisivanje drame. On također tvrdi i da ne postoje dokazi da je tekst u 'Foliju' skratio sam Shakespeare i skloniji je vjerovati da su promjene nastale u kazalištu kako bi se ubrzala akcija, nego da je nakana pisca bila izoštriti fokus radnje.

'Jedinstvena stvar oko Leara je ta da su se skraćivanja u 'Quatru' i 'Foliju' pojavila na različitim mjestima pa se fizički savršeno isprepliću. Jednostavno se uzelo dijelove koji nedostaju iz jednog i stavilo u drugi tekst i svi su bili sretni. No sedamdesetih godina pokušalo se odbaciti pretpostavke i stavove prethodnih generacija i srušiti ono što se smatralo pravovjernim. No mišljenje revizionista da je Shakespeare sam skratio 'Folio' neutemeljeno jer ti rezovi vrlo štetno utječu na dramu', prenosi Vickersove teze britanski list The Guardian.

'Revizionisti kažu da je u rezovima odbačen prizor nevažan i nepotreban te da radije gledaju Leara nego slušaju što se o njemu govori. A riječ je o vrlo bitnoj sceni jer pokazuje da je postao svjestan što je učinio', kaže Vickers i objašnjava: 'Tom čvrsto pisanom scenom Shakespeare nas je pripremio za ono što će uslijediti pa niti jedna njezina riječ ne smije biti izgubljena činom sakaćenja.'