Akademik Stjepan Damjanović u svome gostovanju na Doručku s autorom u utorak u sklopu ovogodišnjeg 23. Sa(n)jam knjige u Istri u razgovoru s voditeljem Aljošom Pužarom dotaknuo se raznih tema, no one jezikoslovne su bile središte njegova predstavljanja.
Tako se prisjetio svoga djetinjstva u Slavoniji, svećenikove velike biblioteke te studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao ruski jezik te južnoslavenske jezike i književnost.
"U lingvistici je potrebna preciznost, jezik je nešto sustavno, nešto živo, a meni su oduvijek jezici te jezikoslovni kolegiji bili vrlo zanimljivi", kazao je Damjanović ističući da se okušao kao pjesnik, ali da je objavio desetak loših pjesama. Tijekom razgovora bilo je riječi i o ćirilici te o glagoljici kojom prigodom je istaknuo da glagoljica nije rezultat dugog povijesnog procesa, nego je djelo čovjeka, "nju je čovjek izumio".
"U srednjem vijeku, kada se neka kultura predstavljala svijetu, predstavljala se novim pismom", naglasio je Damjanović osvrnuvši se na Bašćansku ploču, općeslavenski jezik, težinu književnog jezika, pitanje imaju li jezici koji su temeljeni na štokavštini isti temelj te o standardizaciji jezika.
"Smeta mi forsiranje engleskog. Da se razumijemo, jezici su vrlo važni, i važno je da djeca nauče što više stranih jezika, treba učiti jezike, ali kada se jedan dio Zagreba pretvori u napise bez ijednog hrvatskog slova, to nije u redu. Svaka čast svim jezicima, neka se uče, ali uz hrvatski jezik. Ponekad se neke stvari pretjeruju", poručio je Damjanović koji se dotaknuo i Matice hrvatske, čiji je on predsjednik, ustvrdivši kako je ona utemeljena zbog nacionalnog identiteta odnosno da je stvorena da gradi identitet.
Na Pužarovo pitanje je li je optimist, kazao je da je umjeren optimist, te da, kako je rekao "ne treba stalno oko sebe širiti crnilo, te ovaj političar ne valja, onaj susjed tamo ništa ne valja, prečesto nekom problemu dajemo važnost koju nema".
