ZANEMARENE AUTORICE

13 žena koje imaju književnog Nobela

  • Autor: Gordan Duhaček
  • Zadnja izmjena 20.11.2013 09:38
  • Objavljeno 20.11.2013 u 09:38
  • +9
  • +6

13 nobelovki

Izvor: Wikimedia Commons / Autor: Wikipedia

Alice Munro tek je trinaesta žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost u njezinih više od stotinu godina povijesti. Istražujemo koje su to spisateljice od 1901. godine do danas nagrađene književnim Nobelom te je li njihova reputacija preživjela test vremena. među dobitnicama je i nedavno preminula Doris Lessing

'Je li to moguće? Čini mi se strašnim da nas je samo trinaest', izjavila je friška književna nobelovka Alice Munro kada su je novinari upitali do komentira činjenicu da je prije nje najvažniju svjetsku literarnu nagradu dobilo tek 12 žena od sveukupno 106 izabranih. Nobelova nagrada za književnost redovito izaziva kontroverzne i rasprave pa se primjerice Amerikanci dvadeset godina žale što njihove književne velikane Švedska akademija ignorira, dok su prije često dolazile kritike iz sovjetske Moskve, koja nije bila zadovoljna kad bi nagradu dobio politički disident poput Aleksandra Solženjicina. Politika i ideologija uvijek su bile dio priče o Nobelovoj nagradi za književnost, a među sustavnim kritikama s kojima se ovo priznanje opravdano suočava jest ignoriranje autorica, čiji rad tek u proteklih par desetljeća sustavnije valorizira Švedska akademija.

Prva dobitnica Nobelove nagrade za književnost je, ne baš iznenađujuće, švedska spisateljica Selma Lagerlöf (1858-1940), nagrađena 1909. godine. Oduševila je švedske akademike svojom 'razigranom maštom i duhovnom percepcijom', a njezino je najpoznatije djelo 'Saga o Gösti Berlingu', koje je pisano u ključu odbacivanja tada prevladavajućeg realizma. Lagerlöf je 1914. postala i prva žena koja je primljena u Švedsku akademiju te je i sama ubuduće odlučivala o tome tko dobiva Nobelovu nagradu za književnost. Zanimljivo, bila je prijateljica njemačke književnice židovskog porijekla Nelly Sachs (1891-1970) kojoj je pomogla da se u Švedskoj skloni od nacističkog progona. Sachs je pak književnog Nobela dobila 1966., podijelivši nagradu s izraelskim piscem Agnonom, a istaknuta je njezina 'izvanredna lirika i proza koja interpretira sudbinu Izraela dirljivom snagom'.

Druga žena koja je dobila književnog Nobela talijanska je pjesnikinja Grazia Deladda (1871-1936), i to 1926., a s objašnjenjem da svojim pisanjem iskazuje 'dubinu i simpatije prema općim ljudskim problemima'. Deladda je veliki dio svojeg književnog opusa posvetila rodnoj Sardiniji pišući na tragu verizma i naglašavajući muke malih ljudi. Nakon toga je već dvije godine kasnije Nobela dobila Sigrid Undset (1882-1949), norveška spisateljica čiji je trotomni roman srednjovjekovne tematike 'Kristin Lavansdatter' izdvojen kao 'moćan opis sjevernjačkog života u srednjem vijeku'. Trebalo je onda čekati sve do 1938. da Pearl Buck (1892-1973) dobije Nobelovu nagradu za književnost, no danas se ova tada iznimno popularna spisateljica smatra jednim od promašaja Švedske akademije, s obzirom na to da je tijekom desetljeća reputacija njezinih melodramatičnih bestselera prilično izblijedjela. No tada se smatralo da su vrhunski 'opisi ruralnog života u Kini i biografska remek-djela' Pearl Buck vrijedni Nobela, koji je primjerice izmakao Virginiji Woolf


Tijekom Drugog svjetskog rata, Nobelova nagrada za književnost nije bila dodijeljena, no zato je 1945. izabrana čileanska pjesnikinja Gabriela Mistral (1889-1957). Ova pjesnikinja zasad je i jedna žena iz Južne Amerike koja je dobila književnog Nobela, uz obrazloženje da je njezina 'poezija, inspirirana velikim emocijama, postala simbol cijelog latinoameričkog svijeta'.

Nakon Mistral slijede čak dva desetljeća bez Nobelove nagrade za književnost za neku ženu pa slijedi već spomenuta Nelly Sachs, dok se onda sve do 1991. moralo čekati da bude nagrađena južnoafrička spisateljica Nadine Gordimer (rođena 1923. godine) koju je Švedska akademija opisala kao 'dobrobit za čovječanstvo' zbog njezina 'epskog pisanja'. Gordimer je najveći dio svojeg hvaljenog romanesknog opusa posvetila tematiziranju rasne diskriminacije i aparthejdu te se isticala i svojim političkim aktivizmom, a bila je žrtva i cenzure južnoafričkog režima.

Devedesete godine prošlog stoljeća pokazuju i to da je Švedska akademija osvijestila svoj diskriminatoran odnos prema ženama u književnosti (među onima koje su nepravedno preskočene svakako je i Marguerite Yourcenar, koja je umrla 1987.) pa je 1993. nagradu dobila Amerikanka Toni Morrison (rođena 1931. godine), za svoje romane 'vizionarske snage i poetske veličine'. Morrison je trenutačno prva Afroamerikanka koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, a inače se uz književnost ističe i političkim aktivizmom. Godine 1996., bio je red na poljskoj pjesnikinji Wislavi Szymborskoj (1923-2012), čija je lirika opisana kao ispunjena 'ironičnom preciznošću koja omogućava oživljavanje historijskog i biološkog konteksta ljudskog života'.

Vjerojatno najviše kontroverzi izazvala je Nobelova nagrada za književnost 2004., kada ju je dobila provokativna Austrijanka Elfriede Jelinek (rođena 1946. godine), zbog čega je jedan član Švedske akademije protestno podnio ostavku. Jelinek je poznata po svom nemilosrdnom analiziranju ženske pozicije u društvu, kao i po tome što ne bježi od seksualne tematike (o čemu svjedoče romani 'Naslada' i 'Pijanistica'), zbog čega su je konzervativniji krugovi optuživali za pornografiju, a izložena je i sustavnim napadima desnog dijela austrijske javnosti. No Nobel za Jelinek pokazao je da je ova nagrada ipak ušla u 21. stoljeće odajući priznanje autorici posve suvremenog štiha, zbog 'muzičkog toka pripovjednih glasova u dramama i romanima', odnosno djela koja 'razotkrivaju apsurdnost društvenih klišeja i njihovu moć potlačivanja'.

Uslijedili su književni Nobeli za Doris Lessing (rođena 1919. godine) 2007. i Hertu Müller (rođena 1953. godine) dvije godine kasnije. Britanka Lessing nagrađena je kao 'epičarka ženskog iskustva', a istaknuti su i njezini romani kolonijalne tematike. Njemačka spisateljica rumunjskog porijekla Müller izdvojena je zbog romana koji opisuju život u socijalističkom totalitarizmu, djela koja 'poetskom koncentracijom i iskrenošću proze opisuju pejzaže obespravljenih'. Müller je uspoređena i s Franzom Kafkom, što je vjerojatno i veća pohvala od osvajanja Nobelove nagrade za književnost, no postojao je i politički aspekt cijele priče, s obzirom na to da je nagrađena točno dvadeset godina nakon pada Berlinskog zida, odnosno početka rušenja europskog komunizma.

Godine 2013., Nobelovu nagradu za književnost dobila je Kanađanka Alice Munro, majstorica kratke priče.

Kao i u slučaju muških kolega, i među dobitnicama književnog Nobela ima nekih manje i nekih više vrijednih izbora. Neupitno je da će ubuduće među Nobelovim literarnim laureatima biti više žena, što pokazuju i odluke Švedske akademije u proteklih dvadesetak godina. Hoće li tako biti već sljedeće godine, saznat ćemo kada sredinom listopada 2014. pred okupljene novinare izađe tajnik Švedske akademije Peter Englund i objavi tko je novi lauret odnosno laureatkinja.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi