KOMENTAR MARINKA ČULIĆA

Skidam šešir barba Luki

  • Autor: Marinko Čulić
  • Zadnja izmjena 14.09.2011 14:03
  • Objavljeno 14.09.2011 u 11:00
Luka Bebić

Luka Bebić

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Damjan Tadić

Predsjednik Sabora ugodno je iznenadio našeg kolumnista stajanjem u obranu postojećeg Zakona o pobačaju od napada Kaptola, što daje povoda za ogled na temu tko sve u Hrvatskoj radi svoj posao te što zapravo radi Katolička crkva, koja je, nominalno, odvojena od države

To se zove dobrim, pravim redom stvari. Nakon što je vojni biskup Juraj Jezerinac javno pozvao na neposluh prema Zakonu o pobačaju, uzmuvali su se mediji koji su očekivano ovome dali velik prostor, a reagirali su ovako (Ivo Josipović) i onako (Jadranka Kosor) i predstavnici najviše državne vlasti. Usput, puno uspješniji bio je Josipović, koji se ogradio od Jezerinca, nego Kosorova, koja se pravila da nije čula što je biskup rekao, ali sve to je u krajnjoj liniji manje važno.

Puno važnije, najvažnije, jest što se oglasio predsjednik Sabora Luka Bebić, a on je glavni gazda hrvatskog zakonodavstva, i rekao otprilike ovako. Možda Zakon o pobačaju nije dobar i treba donijeti novi, ali dok se to ne dogodi ovaj se ima poštovati i provoditi. Zašto je jako, silno važno što je Bebić podmetnuo tvrdu dalmatinsku glavu u obranu zakona na koji se ostrvio jedan od najkonzervativnijih i najbojovnijih katoličkih biskupa? Pa naprosto zato što čovjek radi svoj posao, a to je u ovoj zemlji postala tolika rijetkost da ponekad imaš dojam da svi bolje obavljaju tuđi posao nego vlastiti.

Raditi svoj posao u njegovom je slučaju značilo to da hrvatske zakone donosi i štiti najviše hrvatsko zakonodavno tijelo, pa kao što se ono ne pača u ono što radi Kaptol, ne želi ni da se Kaptol pača u ono što radi Sabor. Točka. Nemam, da se razumijemo, namjeru dizati spomenik barba Luki, znanome po tome što se u nekim drugim slučajevima ni sam nimalo ne drži ovoga – mnogopoštovani, zapošljavanje na Hrvatskoj željeznici nije u nadležnosti Sabora nego Vlade! – ali ovdje mu moram skinuti šešir. Da ovoliko drži do svoga posla, Jadranka Kosor, najodgovornija za suradnju s Haškim sudom, nikada ne bi pozdravila Gotovinu i Markača

Pošto Vladimir Šeks ne čuje dobro, evo nešto glasnijeg tona navijanja protiv Izraela

Da ovoliko drži do svoga posla, ni Zoran Milanović, koji bi za tri mjeseca mogao preuzeti od nje tu odgovornost, ne bi onako mucao na pitanje bi li i on pozdravio dvojicu osuđenih generala. Mogao bih ovako nizati koliko hoćeš i podsjećati kojekoga što mu je posao – brojna ministarstva, braniteljske udruge, medije, sindikate... – ali ostat ću samo na još jednom primjeru. Da se drži svog posla, Vladimir Šeks – potpredsjednik Sabora, dakle drugi do Bebića u odgovornosti za provedbu zakona, uključujući i onaj o zabrani diskriminacije po nacionalnoj i rasnoj osnovi – ne bi nikada nakon ustaškog navijanja na utakmici Hrvatska - Izrael izjavio 'ne čujem dobro'.

Ne bi naprosto zato što nitko ne bi smio ovako loše obavljati svoj posao, i usto iritirati Miloševićevim 'kozerijama', a da ne ostane bez njega. Gospodine, ispraznite stol i napustite kancelariju – to je ono što bi u ovakvim slučajevima moralo biti toliko samorazumljvo koliko i da sunce izlazi na istoku, a zalazi na zapadu. Ali Šeksovo sunce uspješno izbjegava zaći evo već više od dva desetljeća, iako čovjek sve to vrijeme ovako kurbla najniže političke strasti, a istodobno se odbija miješati u posao koji bi stvarno morao obavljati. S vojnim biskupom Jezerincem je u dlaku isto.

Biskup pod šljemom

On je biskup Hrvatske vojske, koja nije, ili ne bi smjela biti, nikakva vjerska falanga u kojoj se postrojavaju samo katolici, nego laička vojna formacija u kojoj službuju ljudi različitih vjerskih i nevjerskih opredjeljenja. E, ali biskup pod šljemom – poznat po mišljenju da je komunizam gori od fašizma – ponaša se malo drukčije. Kao vođa nekakve križarske bojne koja, u taktu Thompsonovih pjesama koje voli koristiti u propovijedima ako se u njima spominje 'za dom spremni', samo što nije krenula u sveti rat protiv komunista, Srba, pedera, nerotkinja i ostale bagre. Što želim reći? Pa sigurno ne to da bi Jezerincu trebalo zabraniti da propovijeda u skladu sa svojim katoličkim svjetonazorom, konačno, čovjek je katolički, a ne sunitski ili šintoistički prelat.

CROPIX / Bruno Konjevic

CROPIX / Bruno Konjevic

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Bruno Konjevic

Biskup Jezerinac

Ali, samo pod uvjetom da poštuje ustavno zajamčenu ravnopravnost vjerskih i drugih uvjerenja u ovoj zemlji, ako mu je već dojadilo da se drži Božjih zapovijedi, ili ih se drži onako kako se drži kundak. Sigurno ne želim reći ni to da bi mu trebalo zabraniti da se izjašnjava protiv pobačaja, konačno, nitko razuman nije za nj kao nešto po sebi dobro, pa samo budale i ignoranti mogu to očekivati od jednog crkvenog čovjeka. Dakle, neka biskup slobodno nastavi galamiti i kaštigati protiv abortusa, to se od njega i očekuje, to ulazi u opis njegovog posla. Ali, u taj opis svakako ne ulazi da javno zove na bojkot Zakona o pobačaju, jer je to rušenje ne samo tog zakona nego i 41. članka Ustava kojim su vjerske zajednice 'odvojene od države'.

Još više, to je čak rušenje i ugovora između Svete Stolice i Hrvatske, koji već u 1. članku veli da su 'Država i Katolička crkva, svake u svome poretku, neovisne i samostalne'. Dakle, i u tom ugovoru, iz kojeg svako malo prhnu moljci feudalizma, jasno je rečeno da se ovo što je napravio Jezerinac ima smatrati prekršajem, što rado stavljam na uvid svima koji čvrsto vjeruju da vojnog biskupa mogu napadati samo komunisti i njihovi današnji klonovi. Kakvi vražji komunisti! Pa oni su sve do 1974. radili baš ono što Jezerinac sada traži, zabranjivali i kažnjavali pobačaj. Ali, stvarno jeste točno da su komunisti u ovome i još više u drugome (samofinanciranje vjerskih zajednica, sekularno školstvo, prava žena, ravnopravni odnosi u obitelji...) odštemali konzervativnu ljušturu ovog društva.

To je i glavni razlog zašto ih u Crkvi mrze, a ne zato što su 'protiv Hrvatske', što, uostalom, o tome mogu reći naši dični katolički crkvenjaci?! Pobogu, oni su do prije samo nepunog stoljeća imali previše pileće rodoljubne grudi (amenovali su svaku tuđinsku vlast u Hrvatskoj) da bi se u njih mogli busati kao danas. Zato sada i nema vjernijih asistenata u Karamarkovim prekapanjima komunističkih stratišta od katoličkog svećenstva, što je novo zalijetanje u područje gdje ni tom svećenstvu ni šefu policije nije mjesto. Kada se, naime, kao nedavno nadbiskup Josip Bozanić u Udbini, traži kažnjavanje baš i samo komunističkih zločina, kao da su ostale žrtve u Drugom svjetskom ratu stradale od nepoznate ruke ili čak od neke teške elementarne nepogode, onda se silom neoborivih činjenica dolazi do sljedećeg.

To je kriminalizacija zločina ne po kriteriju tko ih je napravio nego po kriteriju da su ih mogli napraviti samo ti i ti. A bojim se da nema bolje usporedbe za to od naci-faši-ustaških režima, jer jedino u njima su donošeni posebni, specijalni zakoni za Židove, Srbe, komuniste, homoseksualce... Zato ti dođe muka kada čuješ Bozanića kako kuka da se Crkvu danas poistovjećuje sa zemaljskom tvorevinom, građevinom, jer nitko to ne radi koliko ona, u ovom slučaju i na osobito sramotan i skandalozan način. Nova udbinska crkva u kojoj je Bozanić ovo rekao arhitektonski je, naime, zamišljena kao tvrđava, s križem u obliku mača na jednoj i stiliziranim puškarnicama na drugoj strani. I onda je ta nakaza posađena, kud će suza nego na oko, posred etničke razdjelnice hrvatskog prema srpskom življu (pogledajte, ima lijepih fotografija na Googleu).

Zato, uzoriti kardinale, stavite napokon, umjesto kacige, biskupsku mitru na glavu! A barba Luki, ponavljam još jednom – kapa dolje.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi