KOMENTAR JULIjANE ADAMOVIĆ

Prodavač magle opasniji je od prodavačice s dobrom šimlešom

Komentar

Julijana Adamović

Julijana Adamović
  • Zadnja izmjena 12.07.2017 20:15
  • Objavljeno 12.07.2017 u 15:20
Bruno Šimleša i Lidija Bačić

Bruno Šimleša i Lidija Bačić

Izvor: Pixsell / Autor: Robert Anić, Davor Puklavec

Od onaniranja, slinjenja i lascivnih komentara nitko nije umro, ma koliko je sve prilično na prvu prizemno i na javno neukusno. Od trgovanja maglom može se svašta izroditi. Pozitivistička škola, formule uspjeha i krajnje pojednostavljen pristup kako se treba nositi sa životnim problemima lako zavedu i ljude s ozbiljnim zdravstvenim stanjima poput depresije, bipolarnog poremećaja i anksioznosti. I u takvim situacijama Lidija Bačić postaje mala maca. Posve benigna

'Ima dobru šimlešu.'

Tako je ispod fotografije jedne poznate glumice, nasmiješene i friško izašle iz mora, suptilno izbacivši desni bok bliže fotoobjektivu, napisao neki razgaljeni čitatelj. Ako postoji, karma je gadna stvar. A Bruno Šimleša se baš potrudio da ga zatekne. Pa i da se stražnjici protepa njegovim prezimenom.

Naime aktualna trakavica s Lidijom Bačić nije njegovo prvo 'razračunavanje' sa ženama koje naokolo hodaju 'neprimjereno' odjevene ili objavljuju svoje 'provokativne' i razgolićene fotografije. Pa ni sa samom Lidijom. Nekako u korizmeno vrijeme Bruno je nostalgično zavapio za dobrim starim vremenima, kad je 'bilo jasno tko su starlete' (i 'tko je muško, a tko žensko', dodala mi moja baba), a danas 'mnoge starletaste žene imaju zanimanja i ozbiljne poslove, ali većinu pozornosti i dalje privlače svojim tijelima'. Zašto to rade, pitao se zgrožen, pojašnjavajući kako on nije baš 'sklon ženama čije fotke i poze izgledaju kao da poslije ponoći paradiraju sumnjivim dijelovima grada u potrazi za mušterijama', iako mu je 'lijepo vidjeti lijepu ženu'.

No, pazite sad, 'ne zanima ga 275. fotka neke Lidije, Lane ili Nives. Ili Mirte, Žirte ili Girte'. Toliko ga ne zanimaju fotografije tih 'nekih' Lidije, Lane i Nives da im dva puta posvećuje svoje prosvjetiteljske kolumne.

Moguće da je čovjek nezadovoljan time što je u prvom pokušaju aluzija na konkretne osobe i njihovu golotinju prošla nezapaženo, ispod radara javnosti i imenovanih 'starleta', kojima inače nije opterećen. Možda zato što ga prvi put nisu poslušale, iako im je jasno i ljubavološki poručio sljedeće: 'Objavite energiju svog srca u trenutku kada radite ili osjetite nešto plemenito.' Ali ne! One nisu objavile svoju 'energiju srca', nego su i dalje tvrdoglavo i javno mlatile polugolim sisama i guzicama.

Opravdanje za takav njihov neposluh ljubavolog nije pronašao ni u činjenici da je moguće propustio dati preciznije pojašnjenje svima koji ne čitaju njegove mudre knjige i kojima je prilično nejasno kako 'objaviti energiju srca' (i zašto ju je uopće važno objaviti), ali ostavljam mogućnost da je krivnja u nama.

'Objavite tekst svog uma u trenutku kada vam na pamet padne nešto promišljeno i inspirativno', nastavlja on veličanstveno. Tu mi je stvar nešto jasnija. To je nešto kao ovaj njegov tekst, na primjer, koji je bio toliko inspirativan i promišljen da ga je morao reciklirati i drugi put odapeti strelicu na one koje 'imaju pravo sa svojim tijelom raditi štogod žele', ali se gledanju njihovih fotografija ipak ne može oduprijeti, iako to od sveg srca želi. Stoga je nervozan i opetovano naglašava da ima pravo o njima misliti kako nemaju mozga, čemu je dokaz to što isti ne pokazuju. Da su zločeste, mogle su naše Lidije, Nivesice i ine pomisliti da Bruno također nema 'nešto' jer isto ne pokazuje. 'Hodajte uspravno kroz život', poručuje ovaj prosvjetitelj ženama s velikim grudima, ne vodeći računa o tome da njima za to treba puno više snage i energije nego njemu, besisnom.

U doslovnom i prenesenom značenju. 'Naučite opraštati', vapi Bruno. Kome sad i što, zbunjena sam? 'Pohvalite zdrave ljude koji pomažu drugima.' Zašto samo zdrave, Bruno? O, zašto? I mogli bismo tako unedogled. Ili barem dok ne prođu ove vrućine i sezone kiselih krastavaca. Ili do neke nove 'frke'. Do obljetnice Oluje, recimo. Ali nema smisla. Ništa, pa tako ni ovo što Brunu muči, ne postoji od danas, niti će sutra nestati. Oduvijek je tjelesno okupiralo ljude i bivalo predmetom različitih transakcija koje su se obavljale manje ili više suptilno. I dalje će biti onih koji su ekshibicionisti, jer voajera nikad neće nedostajati. I dalje će biti onih koji trguju vlastitim seksipilom, jer onih koji su ga voljni plaćati također neće nestati.

Sve dok je riječ o interakciji zasnovanoj na dobroj volji, kome smeta? Tko ima pravo baciti kamen, oduzeti nekome zbog obnažene stražnjice ljudskost, gurnuti ga u zonu zabrane? Tko se to ima pravo pozvati na slobodni um i prihvatiti golotinju u slici i riječi onih koje smatra velikim umjetnicima (glumcima, piscima, performerima) i koji su karijere započeli ili izgradili na podastiranju vlastite golotinje (poput, na primjer, fotografije iz uvoda, s koje nam se smiješi mlađahna Mira Furlan), a zgražati se nad kožom onih čiji opus etiketiramo kao šund, kič, vulgarno? I zašto na razgolićene pjevačice prenijeti odgovornost za našu djecu? Nismo li mi kao roditelji tu ipak važniji? Zar nije na nama primarna odgovornost da ih usmjeravamo, unatoč svima i svemu? Pa i ako ne uspijemo, pa se sutra ipak razgolite, kako bi bolje prodale svoju pjesmu ili tuđi auto, zar je to kraj svijeta? Koga će to ubiti? Iskreno, sise i guzice su manje potencijalno štetne od onoga što prodaje naš ljubavolog i duhovnjak. A Bruno, kao i Lidija, prodaje 'ugodu'. Ona instant, odmah i sad, bez puno petljanja i pakiranja, on zamotanu u šareni celofan. Slojeve i slojeve šarenog celofana. Njezina se ugoda sastoji od proteina, a njegova od ugljikohidrata. Ona se želi svidjeti na jedan način, on na drugi, ali je poanta u tome da se oboje silno žele svidjeti, što nas dovodi do toga da su zagazili u zonu kiča. Ona cilja na 'nemoral', on kipi od superiornog moraliziranja. Oboje imaju sljedbenika više nego mnogo talentiraniji i kvalitetniji pjevači/pisci, što je ne samo u ovom društvu (i ne samo u ova vremena) više pravilo nego iznimka, pa kad joj on to već prigovara, ne bi mu štetilo biti malčice samokritičniji. Bruno se ruga stihovima koje za Lidiju izbacuju proračunati stihoklepci, navodeći kako mu riječi njezinih pjesama vrijeđaju inteligenciju. Istovremeno, na njegovoj službenoj stranici možete pročitati sljedeće: ' …objavio sam svoju zbirku poezije Osluškujući podne (2007) jer moji stihovi zaslužuju tu čast.'

Zbilja? Mislite li da je ovo zaslužilo baš toliku čast i da se neće naći oni čija je inteligencija uvrijeđena? Je li ta, da iskoristim jedan njegov stih, 'vrlo nagla orgija razorne mistike rađanja' išta vrednija u književnom smislu?

Procijenite sami.

Bruno Šimleša - Možemo li mislima kreirati stvarnost

'Pobijedi me / u nježno curećem vremenu / u razderanom bludu djevojčice koja neoprezno baca u san / svoje najdraže igračke/ u tvrdoj ovalnoj kolijevci bezobzirno zaklane pitome moći. / Pobijedi me / Usudi se / Stvoriti Stvaranje / Osvojiti vječnost.'

Bruno se boji da će Lidija biti identifikacijski model mladim djevojkama, a zaboravlja da oboje mogu biti uzori samo ljudima s manjkom samopouzdanja. Tko sretan, zadovoljan i samopouzdan treba Brunu Šimlešu? U konačnici, njegov rad može prouzročiti puno ozbiljnije posljedice/štete nego Lidijin. Od onaniranja, slinjenja i lascivnih komentara nitko nije umro, ma koliko je sve prilično na prvu prizemno i na javno neukusno. Od trgovanja maglom može se svašta izroditi. Pozitivistička škola, formule uspjeha i krajnje pojednostavljen pristup kako se treba nositi sa životnim problemima lako zavedu i ljude s ozbiljnim zdravstvenim stanjima poput depresije, bipolarnog poremećaja i anksioznosti. I u takvim situacijama Lidija Bačić postaje mala maca. Posve benigna. Kad netko uslijed odbacivanja lijekova i stručne pomoći skonča od vlastite ruke ili završi u bolnici u pogoršanom stanju, Houston, we have a problem! 'Mislim da je najbitnije reći da sam istinski sretan čovjek. Zadovoljan sam baš svim aspektima svog života i neizmjerno sam se trudio da to ostvarim', kaže Šimleša. 'Tijekom tih samotnih istraživanja, imao sam pomoć posebnog osjetila koje je reagiralo kada sam bio u pravu.' E, pa ja ga molim da pošalje taj svoj aparat za posebna osjetila na generalni servis, u nadi da će se tamo i zagubiti, a pojača sustav za egzaktno, tolerantno i slobodoumno. Osobito ovo zadnje, već kad se smatra osobom koja razbija predrasude.

Lille Bačić bi mu tu poruku vjerojatno poslala manje suptilno: 'Dosadan si i škrt / ti bi kuću, djecu, vrt / ja sam za provode / 100% možda moj / al' to je kratki spoj / i bit će jao, joj.'

Lidija Bačić - 100% možda

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.

Komentari čitatelja 22

Prikaži sve
  • carolinav

    12.07.2017 18:25 3 odgovora

    Treba priznati da je Šimleša uspio zapaliti internet više nego Lidijina vizualna glazba :))

  • hidraa

    12.07.2017 21:20

    prodavač magle. ajde, bar netko ga je dobro opisao. jedan od onih besmislenih likova koji hodaju unaokolo i govore ljudima što bi trebali ili ne bi trebali raditi a da im sreća ne pobegne ili propuste najbolje stvari u životu. klasik američke škole zaglupljivanja. za ovu, tko, što,pojma nemam, ...

  • edgar2

    12.07.2017 17:50

    Kažu da je takva bila Aspazija, Periklova ljubavnica...Pa Plutarh piše:" gospodarila je najviđenijim državnicima, a kod filozofa je pobuđivala pažnju, za koju se ne može reći kako je bila ni slaba ni beznačajna."

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi