Fascinantno je kako ministar Slavko Linić ostane pribran dok tvrdi da su ga svi pogrešno razumjeli, da se ne radi o ukidanju minusa za građane, nego zapravo o zaštiti građana. Očinski je nakrivio glavu, sav mudar, ali i na rubu pucanja: kako to ljudi ne razumiju da on to sve radi za dobrobit građana? HNB predlaže, ali ministar Linić propovijeda blagodati tog poteza. Očinski surovo, ali uvjereno u svetost poteza, tura u usta djeteta novu žličicu ricinusovog ulja. Uzalud batrganje, evo nam se već slijeva nova doza užasa niz grlo
Njegov model pomoći građanima u nevolji pojednostavljeno glasi: ostajete u minusu jednu plaću, a ostalo, minus dvije-tri plaće, banke će pretvoriti u kredit s povoljnijom kamatom od kamate na minus. Sve to u roku od godinu dana od donošenja zakona.
Ministru Liniću se čini da je vrlo lijepo prema građanima što će uštedjeti na kamati nekoliko stotina kuna godišnje. Teoretski, tako bi to i moglo biti, kad bi se to izvodilo u laboratorijskim uvjetima dr. Linića.
Stvarni hrvatski čovjek, čovjek minus dvije-tri plaće, klasična hrvatska pojava, jedan od milijun, kažu procjene, vidi to, međutim, drugačije. Uzalud se snebiva doktor financijske kirurgije Slavko Linić, ali taj čovjek -3 nema više osjećaj za njegov fini ubod bankarskog sektora jer on to što je, kao, usmjereno spram bankarskog sektora osjeća mnogo dramatičnije na svom jadnom kućnom budžetu. Taj čovjek -3 toliko je razoren da nema osjećaj za kompleksnu viziju, nego samo užasnuto gleda u svoj prazan tanjur.
Nije li se onda možda mogao osmisliti, ili uzeti iz prakse drugih zemalja, neki model uvođenja reda ili oporezivanja u bankarskom sektoru, a da se ne zahvati razorenog hrvatskog čovjeka -3?
Možda bi sve bilo drugačije da ministar Slavko Linić i osobno poznaje neke građane u debelom minusu. Možda su mu trebali nasumično pohvatati nekoliko građana, prolaznika u centru grada, i dovesti na ogled? Možda se previše druži s ljudima koji ne znaju što je to? O mukama čovjeka u minusu sigurno nije mogao saznati ništa od svog sudruga u Vladi, Arsena Bauka, zna se da on toliko vješto koristi usluge zaposlenja u javnoj službi da gotovo cijelu plaću stavlja na štednju. Još je manje mogao saznati o tome od svog prijatelja s kojim je proveo posljednji odmor, u Dubaiju, kontroverznog poduzetnika Joze Kelema.
Možda je mogao prije poteza zatražiti i analizu tko se krije u tih milijun 'nerazumnih' Hrvata ili ekspertizu kako se dolazi do tog ponižavajućeg statusa?
Zašto ga ne zanimaju uzroci tegoba koje je odlučio brzopotezno izrezati iz kućnih budžeta građana? Kada je već odlučio da će ulogu ministra financija koji bi se trebao baviti prije svega financijama države, pa i državnim dugom, nadopuniti i ulogom osobnom bankara milijuna građana u minusu...
Zanima li ministra Linića uopće kako su se građani u tako velikom broju našli u ovom zlu od minus 3?
Primjer prvi: građanka I. M. je radila u tvrtki u kojoj je prestala dobivati plaću. Da bi platila režije i živjela, počela je koristiti minus, koji joj banka, 'hvala bogu', reći će po Linićevom sudu posve nerazumna građanka, nije ukinula ni u trenutku kada joj je počela kasniti plaća.
Primjer drugi: građanin T. K. je hitno trebao gotovinu radi kvara na automobilu jer ušteđevine više nema, kaže da je prodao i djetetovu zlatninu s prve pričesti, nije mogao dobiti gotovinski kredit u banci jer već ima previše kredita, ali je mogao ući u još dublji minus.
Primjer treći: dostavljač Mato T. je objasnio (u Jutarnjem listu, tu je i fotografija nesretnog čovjeka) da je 'morao ići u minus jer je to jedini način da preživi i da plaća rate kredita'.
Za razliku od nevidljive mase posramljenih -3 ljudi, Mato T. je priznao cijeloj hrvatskoj javnosti privatne financije: prima plaću od 3.500 kuna, utonuo je u minus od 10 tisuća jer je to banka, naravno, dopustila, a njemu je to bio jedini način da preživi.
I kako sada Mato T. ne razumije plemenite namjere ministra Linića? Razumije čovjek. Uzalud ministar krivi glavu i čubi ustašca nad 'nerazumnim djetetom' Matom T. koje se opire njegovoj žličici ricinusa. Razumije Mato što to smjera Linić, samo mu je jasno da on neće moći osjetiti ljekovitost tog ricinusa... Jednom kasnije, u dalekoj budućnosti. Ali razumije sljedeće: ako prođe zakon, on, Mato T., smjet će imati samo 3.500 kuna minusa, a ostatak, 6.500 kuna pretvorit će se u kredit koji će mu odmah sjesti na plaćicu. Taj, kao, kredit odavno je potrošen. Po svemu sudeći, Mato T. ga nije potrošio na zimovanje u Dubaiju ili na novu Lacoste vesticu, nego na tjesteninu u Lidlu ili na račun za plin, a sada će, usred svog ovog jada, na tu plaću, ionako dalje u minusu, već opterećenu kreditima, pasti odmah i nova rata za taj 'Linićev kredit'.
Što bi Mato T. trebao učiniti u ovim uvjetima? Srećom, Jutarnji list priložio je i cijelu listu savjeta građanima u nevolji, nastavljajući se savršeno na Linićev nastup. Dakle, Mato T. i svi njemu slični trebali bi: 1.) priznati da imaju teškoća u vraćanju svog duga, 2.) procijeniti svoju sadašnju financijsku situaciju (...) 5.) reći odlučno NE bilo kojoj novoj vrsti zaduživanja, pa do 10.) prihvatiti pomoć stručne osobe.
Možda i točka 11.)? Prijavite sami sebe, ako ste u klubu nerazumnih milijun, Ministarstvu financija, predložite formiranje nove liste srama! Objesite natpis oko vrata: 'Ja sam ovisnik o bankovnom minusu!'
Nije loše.
Može li možda masa ustrašenih, još uvijek uglavnom anonimnih ljudi iz podzemlja minus 3 uzvratiti istom mjerom? Zadati ministru Liniću rok od godinu dana za sređivanje državnog duga?
Važno je da sam sebi prvo prizna da ima teškoća u vraćanju duga, trebao bi zatim i realno procijeniti državnu financijsku situaciju, trebao bi reći i odlučno NE bilo kakvoj novoj vrsti zaduživanja. A naposljetku, ako nikako ne ide: prihvatiti pomoć stručne osobe.
Uvredljivo za ministra?
Objasnio bi on da je taj dug naslijeđen i da ne ide to tako lako. I navukli su se, i moraš se zaduživati da bi vraćao dug…
Taj posve savršeni ministar upravo je danas priznao da je sve krivo izračunao i da su procjene bile krive i da će zato sada rezati plaće u javnom sektoru.
Pa kako onda ne razumije hrvatskog nesretnika iz podzemlja minus 3? Sve je to gotovo isto.
Naravno da su banke mahnitale, velikim dijelom zato što im se to dopuštalo. Naravno da su se mnogi građani navukli samo zato što su željeli 'još samo ovu sitnicu'. Kako ministar koji je upravo priznao da je krivo izračunao gospodarski rast ne razumije građane koji su krivo računali svoj obiteljski rast? I sada se mnogi srame i očajni su. Ali većina je tonula jer nije imala drugog izlaza. I velika većina želi se riješiti tog zla.
No želi se riješiti i previsoke cijene grijanja ili novog poreza. Želi bolju plaću. Ili želi posao, bilo kakav. Ali tu nema nikakvog lucidnog prijedloga 'pomoći građanima u nevolji' s rokom od godinu dana.
