Akreditaciju, nažalost, još nemamo, sporo se obrađuju izvještaji i postoji još mnogo upitnih faktora, no sustav ne treba dovoditi u pitanje. Što se tiče velikih projekata, kao što je onaj Pelješkoga mosta, čak i da se dogodi malo kašnjenje, ono će, ako uzmemo u obzir razmjere projekta, a posebice njegovu ukupnu vrijednost, biti zanemarive i most će se graditi, ako Hrvatska to zaista bude željela i ako nađe dovoljno novaca da sufinancira traženi dio prihvatljivih i neprihvatljive troškove ulaganja. Taj novac neće samo, kako se to navodilo, ovisiti o odluci buduće Vlade, nego i o rezultatima studije izvodljivosti, brojkama koje su unutra napisane te pregovorima s Europskom komisijom.

Bojazni za druge projekte u sektoru prometa ne bi trebalo biti jer financijske alokacije dodijeljene u Operativnim programom Konkurentnost i kohezija nisu uklesane u kamenu, već ih je moguće promijeniti, kao što je moguće promijeniti i neke od programskih prioriteta. Naravno, uz adekvatna obrazloženja. Promjene OP-ova, kako ih u sektoru kolokvijalno nazivamo, su nešto o čemu se razgovara i nije nemoguće da se to dogodi u narednom razdoblju.

U sektoru prometa, usput budi rečeno, postoji cijeli niz projekata koji je u pripremi, ali gotovih projekata koji sutra mogu krenuti u javnu nabavu za radove ima vrlo malo, a i to su oni koji su pripremani tijekom prošle financijske perspektive zato što je njihova priprema dugotrajna. Isto tako, neki od projekata koji su bili perjanice EU fondova i kojima su se svi strahovito hvalili doživjeli su probleme s provedbom postupaka javne nabave pa su malkice zastali, dok su druge zahvatili neki novi vjetrovi i prestali su biti primarnim prioritetima.
Isto tako, Pelješki most neće u jednoj godini konzumirati 300 milijuna eura, nego će se taj proces otegnuti na jedan duži vremenski period koliko će trajati izgradnja pa čak i duže od tog perioda, što jasno daje do znanja da će o toj dinamici također ovisiti mnogo drugih projekata i odluke o njihovu financiranju.

Ono što treba naglasiti i što će svaki pametni budući ministar prometa, a tako i svakog drugog sektora, morati učiniti jest prepoznati projekte koji su dobri kandidati za korištenje fondova EU i koji su došli do razine spremnosti projektne i ostale dokumentacije koja im omogućuje provedbu.

Ukoliko politička konstelacija nastaviti biti ovakva kakva je sada i bez da predsjednica zazove nove izbore, to bi mogao postati praktičan problem jer ćemo na čelu države imati malu grupu ljudi koja još uvijek nije dovoljno pripremljena za preuzimanje takve odgovornosti i koja nema dovoljno kadra da popuni sve one prostore koji će se otvoriti nakon što se postignu dogovori oko vlasti.

Drugim riječima, u segmentu fondova EU ne treba dirati u osinjak. Ljude koji su na pozicijama da mogu donositi kakve-takve odluke, trebalo bi ozbiljno konzultirati i dobro razmisliti da neki ostanu na pozicijama na kojima jesu jer će omogućiti prijeko potreban kontinuitet.

Niže rangirane državne službenike u sektoru trebalo bi kvalitetnije educirati s ciljem ujednačavanja prakse u tumačenju pravila provedbe projekata, a istovremeno bi trebalo osmisliti sustav stimulacija kako bismo izbjegli iznimno primjetan i za sustav vrlo negativan odljev kadrova u privatni sektor. Ova je pojava rezultat toga što u Hrvatskoj ne postoji sustav adekvatnog nagrađivanja i penaliziranja državnih službenika, što je za osjetljiv sustav kao što je onaj koji se bavi EU fondovima izuzetno opasno jer stalne promjene osoblja otežavaju provedbu projekata, a samim time i korištenje sredstava u koja se kunu i prošle i buduće i možebitne Vlade.

Dakle, kada bi me netko u tri ujutro pitao što učiniti s EU fondovima u Hrvatskoj, odgovorila bih mu tri stvari:

1.Educirati ljude u sustavu (ovoga puta kako treba)
2.Stimulirati, ali i penalizirati ljude u sustavu; te
3.Ujednačiti tumačenje pravila i procedure.

Sve ostalo o postotku apsorpcije, akreditaciji, ovom ili onom projektu jesu točne, ali i dugoročno gledano nebitne stvari jer svaki ozbiljni projekt je na kraju i financiran, a svaka potrebna akreditacija kad-tad dobivena. Ono što nikako da shvatimo jest da su ljudi ti koji nose sustav i da oni moraju dobro i brzo raditi svoj posao kako bi cijela priča zaista funkcionirala.

To je ono što treba vidjeti i to je težak posao koji nas tek čeka.