Strah od poljupca nije trema pred voljenom osobom, nego ozbiljan poremećaj

Odjednom smo spoznali u kolikoj je mjeri poljubac sastavni dio našeg svakodnevnog ophođenja s ljudima – on može biti gesta prijateljske ili obiteljske naklonosti, izraz poštovanja, kao i dio intimnog emotivnog kontakta – i shvatili kako je zapravo teško bez njega živjeti. Za većinu nas nemoguće je biti u ljubavnoj vezi i ne ljubiti – u svijetu ljubavi, nema života bez poljupca.

No, ma kako nevjerojatno zvučalo, postoji nešto što se zove strah od ljubljenja! Filemafobija, filematofobija ili fobija od poljupca anksiozni je poremećaj koji kod onoga tko od njega pati izaziva iracionalan, neproporcionalan i trajan strah od poljupca ili ljubljenja. Oboljele osobe ponekad osjećaju tjeskobu čak i od samog pogleda na druge kako se ljube.

Pritom, tu nije riječ o običnom strahu od prvog poljupca ili nervozi jer želimo nekoga poljubiti a nismo sigurni kako će taj reagirati. Osobe s ovom fobijom žive u neprestanom strahu da će ih netko poljupcem zaraziti ili ugroziti. Osoba strah prepoznaje kao iracionalan, ali ga – kao što je to obično slučaj s fobijama – nije u stanju kontrolirati niti može upravljati emocijama koje mogućnost poljupca u njoj izaziva.

Toliko su prestravljeni da ih to vodi k sustavnom izbjegavanju svih situacija u kojima bi moglo doći do nekog oblika ljubljenja. Strah od poljupca tako može postati uzrokom ozbiljnih problema u odnosima i životu.

Filematofobija se od ostalih vrsta fobija razlikuje samo po neobičnoj vrsti podražaja koji je uzrokuje: poljupcu, a njezini su simptomi manje-više tipični kao za sve fobije.

Fizički simptomi: ubrzan rad srca, znojenje, drhtanje, otežano disanje, ošamućenost, vrtoglavica, stezanje u prsima, mučnina, povećana napetost mišića i glavobolje.

Psihološki simptomi: opsesivne misli o tome kako su poljupci opasni. Primjerice, da prenose bolesti.

Promjene u ponašanju: izbjegavanje određenih situacija zbog straha od mogućnosti poljupca.

Mnogi su potencijalni uzroci fobija, a obično je riječ o kombinaciji traumatičnoga iskustva i genetske predispozicije. U slučaju straha od poljupca, on je u nekim slučajevima povezan s vjerskim ili kulturološkim uvjerenjima. Drugi je mogući triger proživljena seksualna trauma. Isto je tako moguće i da se filematofobija razvije uslijed ekstremno niskog samopouzdanja.

Kao da nije dosta što se užasavaju poljupca, oni koji pate od ove fobije obično imaju i iracionalan strah od klica i bakterija (mizofobija), strah od neugodnog zadaha (halitofobija) te strah od dodira (hafefobija).