OSTVARUJE LI SE VIZIJA JULESA VERNEA?

Satelite će u svemir ispaljivati top, jeftiniji i čistiji od rakete

  • Autor: D.V.
  • Zadnja izmjena 23.05.2022 16:24
  • Objavljeno 23.05.2022 u 16:24
tportal

Izvor: Green Launch / Autor: Društvene mreže

U prvom znanstvenofantastičnom filmu u povijesti - glasovitom 'Putu na Mjesec' Georgesa Meliesa iz 1902. godine po romanu Julesa Vernea - skupina ljudi putuje na Mjesec u kapsuli ispaljenoj iz golemog topa. Čini se da bi se ta vizija u budućnosti mogla dijelom i ostvariti: američka tvrtka Green Launch upravo razvija projekt hipersoničnog svemirskog topa za lansiranje satelita.

Konvencionalne rakete su skupe, loše za okoliš i povremeno sklone eksplozijama, pa se već desetljećima predlažu razne alternativne tehnologije lansiranja objekata u svemir. Kalifornijska tvrtka Green Launch osmislila je 'plinski top' kojim bi se sateliti mogli postaviti u Zemljinu orbitu za manje od deset minuta.

Riječ je zapravo o dugačkoj cijevi ispunjenoj mješavinom vodika, helija i kisika, na čijem se vrhu nalazi 'topovska kugla', odnosno manja raketa sa svojim korisnim teretom. Kad se detonira ta eksplozivna mješavina plinova, pojednostavljeno rečeno, dolazi do iznimno brze ekspanzije koja strahovitom brzinom ispaljuje 'projektil', baš kao u pravom topu. Ideja je da svemirski top zamijeni prvi stupanj koji u konvencionalnim raketama obavlja najveći dio posla odvajanja od Zemljine gravitacije i nakon toga se odbacuje.

Kad 'projektil' ispaljen iz svemirskog topa dosegne određenu orbitalnu visinu, posao bi preuzeo drugi stupanj rakete koji bi trebao osigurati konačni impuls ubrzanja i postaviti satelit na odgovarajuće mjesto u orbiti. Budući da će raketa ispaljena iz topa već imati veliku brzinu, ona može biti znatno manja, lakša, ekološki prihvatljivija i - daleko jeftinija.

Kako navode iz Green Launcha, njihov svemirski top mogao bi teoretski ispaljivati teret u svemir brzinama od 11,2 kilometara u sekundi, ali će se zbog sigurnosnih razloga te brzine ograničiti na oko sedam kilometara u sekundi. Zbog ogromnog ubrzanja, ti 'impulsni lanseri' mogli bi se koristiti isključivo za lansiranje tereta koji tolerira akceleraciju, ali ne i ljudi: procjenjuje se da bi sila ubrzanja iznosila oko 30 tisuća G, što je daleko iznad onoga što ljudsko biće može preživjeti, ali ne bi trebalo predstavljati nikakav problem čak ni za složene elektroničke sklopove.

Tvrtka je već na poligonu u Arizoni izgradila pokusni uređaj visine 16,5 metara iz kojega je krajem prošle godine brzinom od oko 1 kilometra u sekundi u stratosferu ispaljen prvi projektil. U planu je da se do kraja ove godine brzina lansiranja dovoljno poveća da bi se teret mogao ispaliti na visinu iznad Karmanove granice, 100 kilometara iznad površine Zemlje, što se smatra početkom svemira.

Čini se da bi najveća prednost lansiranja svemirskim topovima trebala biti niska cijena i ekološka prihvatljivost. Iz Green Launcha procjenjuju da bi troškovi lansiranja svemirskim topovima trebali desetina cijene kod klasičnih raketa pogonjenih fosilnim gorivom, koje sa svakim lansiranjem u atmosferu ispuštaju velike količine ugljika. Nusprodukt ispaljivanja satelita svemirskim topovima bio bi veliki prasak i - obična voda.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!