Ludwig Bauer jedan je od najcjenjenijih hrvatskih književnika, autor niza romana u kojima se otkriva kao pisac mnoštva poetika – u razvoju fabule spretan i inovativan, u gradnji teksta vješt i pronicljiv, u pristupu temama uvjerljiv i autentičan
Književnik, urednik i prevoditelj kojega podjednako vole i kritika i publika, Bauer se u korpusu hrvatske književnosti izdvaja nastojanjem da svaka njegova nova knjiga bude drugačija od prethodne. Svakim svojim romanom, ovaj velemajstor fabule nastoji čitatelju ponuditi novo i svježe čitateljsko iskustvo.
vezane vijesti
Za svoje je knjige dobio niz nagrada, najnovija je 'Ksaver Šandor Gjalski' 2022. za roman 'Dvostruki život Eve Braun' kojeg je, kao i čitav niz njegovih knjiga, objavio nakladnik Fraktura. Taj se roman bavi licem i naličjem pojedinca u vrtlogu povijesnih promjena kroz sudbine troje prijatelja rođenih i odraslih u razdoblju kasnoga socijalizma, koji su promjenom sistema morali iznova pronaći svoje mjesto svatko u svojoj nedosanjanoj budućnosti.
S autorom smo razgovarali o tom njegovu najnovijem romanu i spisateljskoj karijeri, razlici između književne i 'prave' istine, odgovornosti pojedinca i krivnji povijesti, te – snovima.
Za roman 'Dvostruki život Eve Braun' nedavno ste dobili nagradu 'Ksaver Šandor Gjalski' za najbolje prozno djelo. S piscem po kojemu je nagrada dobila ime vezuje vas širina tema i motiva, svojevrsna književna "neukalupljenost" koja ne dopušta da vas se svrstava u ladice. Gjalski je ustrajao na piščevoj slobodi i slobodi umjetnosti općenito; koliko vam je bitna spisateljska sloboda, 'sloboda nepripadanja'? Kako uspijevate 'ostati svojim'? Je li to uvijek lak zadatak?
- Vaše pitanje doživljavam kao kompliment. To što nazivate neukalupljenošću svakako je moje opredjeljenje – podjednako stilska odrednica koliko i zaziranje od afilijacija, različitih oblika kolektivnog povezivanja i pripadanja. U pogledu stila zastupam uvjerenje da moj tekst mora biti tečan i jasan, da se lako čita, ali da sadrži više slojeva, a ta višeslojnost omogućava da se moji tekstovi čitaju više puta i da se opetovanim čitanjem u mojim romanima mogu otkrivati nove stvari. Pritom svaki svoj novi roman, pa i svaki tekst druge vrste, vidim kao sasvim novi projekt koji nikako ne smije biti imitacija nekog prethodnog. U umjetničkom stvaranju ima i podosta zanata, a kod ovakvog pristupa pisac neprekidno svladava nove umjetničko-zanatske discipline. No, neukalupljenost ima i svoju cijenu. Takav pisac nije pripadnik interesnih skupina i stoga u javnom prostoru ostaje autsajder. Oni umreženi afirmiraju se međusobno, a za neumrežene površna javnost, a takva je danas uglavnom svaka, gotovo uopće ne zna – ma kako bili dobri.
Unatrag posljednjih desetak godina objavili ste jedno autobiografsko djelo, jednu komičnu fantastičnu satiru, jedan roman o ratu, jednu futurističku distopiju, jednu futurističku avanturu i jedan tzv. novopovijesni roman. Od čega polazite kad krećete u avanturu pisanja novoga rukopisa? Kako odabirete svoje priče i kako odlučujete u kojem ćete ih 'ključu' pisati?
- Uvijek u glavi nosim više ideja o svojim budućim knjigama. Neka vrsta aktualnosti, suvremenih događanja navodi me da od onoga što nosim u glavi odaberem nešto što je tada intrigantno. Ali to ne znači da pišem za neko kratko vrijeme. Svi moji romani traju dugo. Što se tiče onoga što nazivate ključem, za mene je riječ o nizu poetičkih karakteristika. Rekao bih da mi je na prvome mjestu stalo do toga da se ne ponavljam, da ne ponavljam stil i kompoziciju prethodnoga romana.
Kad biste trebali izdvojiti jedno, najvažnije pitanje vašeg kompletnog književnog opusa, koje bi to bilo? Jeste li pronašli odgovor na njega? Kad je riječ o pisanju, što vam je bitnije – put ili cilj?
- Pri stvaranju književnog djela, put i cilj podjednako su važni. Za onaj krajnji cilj koji može biti neka poanta književnog djela bitno je usmjerenje prema tom cilju, ali za užitak čitanja koji svakako želim pružiti svojim djelom, važan je i proces, važno je pisanje svake riječi i rečenice. Ostala najvažnija pitanja moga opusa svakako su da želim djelo i čitatelja obogatiti nekim spoznajnim kvalitetama, a kao treću bitnu oznaku naveo bih težnju da moje djelo bude inspirativno. Te moje tri težnje pretvorene u tematska usmjerenja vode prema traženju i izricanju književne istine o stvarima o kojima postoje neke nepouzdane, ali službene, često tobožnje istine.
