ISTRAŽILI SMO

Zbunjuje vas arbitraža oko švicarca? Ovo je sve što trebate znati

  • Autor: Nikola Sučec
  • Zadnja izmjena 23.09.2016 06:29
  • Objavljeno 23.09.2016 u 06:29
Konvezija švicarski franak švicarac

Konvezija švicarski franak švicarac

Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia

Nakon što su Zagrebačka banka i njen vlasnik Unicredit pri arbitražnom sudu ICSID u Washingtonu pokrenuli proces protiv Hrvatske zbog konverzije kredita u švicarskim francima u eurske kredite rasplamsala se rasprava o tome može li Zaba uopće tužiti Hrvatsku u Washingtonu i koliko će cijeli postupak koštati hrvatske građane

ICSID je sud pri Svjetskoj banci na kojem zemlje članice te organizacije mogu rješavati razne poslovne sporove. Temelj za pokretanje arbitraže može biti ugovor o zaštiti ulaganja koji mora biti potpisan između dvije zemlje u postupku ili neki drugi dokument koji obvezuje obje stranke.

Paljbu je na Facebooku prvi otvorio SDP-ov Peđa Grbin, tvrdeći da talijanski Unicredit ne može pokrenuti arbitražu u Washingtonu jer je Italija raskinula Ugovor o zaštiti ulaganja. U Udruzi Franak tvrde da je ugovor raskinut 2013., a bankari pojašnjavaju da on vrijedi do 2018. Ministarstvo vanjskih poslova nije se službeno oglasilo po ovome pitanju – na stranicama MVP-a stoji da je prestao ugovor s Italijom.

Sunset klauzula štiti ulagače

Ugovor je dosta raskinut 2013. godine, no u sebi ima tzv. sunset klauzulukoja govori da u slučaju jednostranog raskida ugovora on ostaje na snazi pet godina od dana raskidanja ne bi li zaštitio ulagače – dakle taj ugovor doista vrijedi do 2018.

Kako god bilo, Unicredit je pokrenuo arbitražu preko svoje centrale u Austriji, inače nadležne za odnose sa Zabom, pa je priča o ugovoru s Italijom pala u vodu. No tada se poteže argument da je Europska komisija tražila od država članica EU-a da raskinu svoje ugovore o zaštiti ulaganja.

Komisija traži od država članica da raskinu svoje bilateralne ugovore o ulaganju unutar EU-a jer ne podliježu jedinstvenim pravilima EU-a. Međutim, do sada su te ugovore poništile jedino Irska i Italija, a druge zemlje ratuju protiv Komisije, koja je u lipnju prošle godine javno opomenula Austriju i četiri druge zemlje zato jer nisu raskinule sporne ugovore.

Što god Komisija mislila o sudu u Washingtonu i tvrdila da se takvi postupci moraju rješavati u Europi, sud je pun postupaka u kojemu spore po dvije stranke članice EU-a. Samo protiv Hrvatske, osim Unicreditove tužbe, vodi se pet postupaka.

Arbitraže protiv Hrvatske u Washingtonu

Najzvučniji je onaj u kojem mađarski MOL tuži Hrvatsku zbog neizdvajanja gubitaškog plinskog biznisa. Tu je i slučaj Georga Gavrilovića koji traži povrat imovine na koju se država upisala u Petrinji. Hrvatsku još u Washingtonu tuže trojica Belgijanaca povezanih s turističkim kompleksom, nizozemski B3 zbog kurirskih usluga te od prošlog mjeseca nizozemski Amlyn Holding zbog blokiranja projekta.

Cijeli slučaj ima još jednu dimenziju: Europska komisija prigovora zemljama članicama EU-a i tvrtkama zbog podizanja sporova u Washingtonu, ali i prigovara Hrvatskoj zbog konverzije.

Valdis Dombrovskis i Pierre Moscovici, financijski autoriteti Europske komisije Reuters

Valdis Dombrovskis i Pierre Moscovici, financijski autoriteti Europske komisije Reuters

Izvor: Reuters / Autor: Eric Vidal

Baš u četvrtak Komisija je objavila odgovor na pitanje eurozastupnice Dubravke Šuice koju je zanimalo što se misli postupiti po 'pitanju stranih banaka koje u zloj vjeri preko nezakonite valutne klauzule ostvaruju znatnu nezakonitu dobit'.

Komisija je odrezala kako je zabrinuta zbog izmjena zakona kojima je dopuštena konverzija:

'Tim je izmjenama predviđena mogućnost da zajmoprimci zatraže retroaktivnu konverziju svih kredita u švicarskim francima. (…) Po mišljenju Komisije, čini se da se takvom mjerom ograničava slobodno kretanje kapitala i sloboda poslovnog rasta na način koji bi mogao biti nerazmjeran za postizanje legitimnog cilja zaštite pogođenih zajmoprimaca i izbjegavanja dužničke krize potrošača. Štoviše, po mišljenju Komisije, takvom retroaktivnom konverzijom mogla bi se ugroziti pravna sigurnost.'

Stječe se dojam da Komisija prigovara
prigovaranja radi - najviše je smeta to što se slučaj seli u Ameriku te se može pretpostaviti da Hrvatska ne bi prošla puno bolje po pitanju konverzije ni da se s bankama spori na Europskom sudu u Luksemburgu. Podsjetimo, Komisija je u srpnju ove godine objavila mišljenje kako je izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o kreditnim institucijama prekršeno pravo Europske unije.

Treba dodati da valutna klauzula u kreditima sa švicarskim frankom pred domaćim sudovima nije proglašena nezakonitom, već su banke osuđene zbog jednostranog mijenjanja kamatnih stopa.

Lalovac: Banke uopće nisu oštećene, a tužile bi

Boris LalovacFotografija: Pixsell

Boris LalovacFotografija: Pixsell

Izvor: Pixsell / Autor: Sanjin Strukić

Boris Lalovac, bivši ministar financija i čovjek koji je donio zakone koji su omogućili konverziju, za tportal tvrdi: 'Pitanje je je li postupak u Washingtonu pravno valjan. Banke se uopće nisu dodirnule temeljnog pitanja, a to je jesu li one imale švicarce. Švicaraca nije ni bilo, niti ih je bilo u izvornim plasmanima te su zaradile na tečajnim razlikama. Zašto danas nema kredita u švicarcima ako su bili tako dobri? Sada se pozivaju na američko pravosuđe koje je dobilo spor s bankom Goldman Sachs, a ta banka mora platiti pet milijardi dolara zato što je plasirala vrlo sličan proizvod.'

Kao protumjeru na tužbe banaka, Lalovac bi uveo porez na imovinu banaka koji one plaćaju u Sloveniji, Mađarskoj, Njemačkoj ili Austriji.

'Banke se moraju urazumiti. Ne mogu tužiti državu koja im je najbolji kupac i svaki mjesec plaća milijardu kuna kamata. To nije partnerski odnos, pogotovo ako znamo da banke nisu oštećene. Pomogli smo im da riješe velik problem koji nisu znale riješiti, imale su udar na jednu godinu, a sve će im se vratiti. Ni banke ni Europska komisija nisu odgovorile na pitanje je li bilo švicaraca u Hrvatskoj. Nitko još nije opovrgnuo osnovnu hipotezu', zaključio je.

Što će se događati u idućim danima

Neslužbeno se doznaje da Vlada pregovara s bankama te da one traže 3,8 milijardi kuna odštete. Dogovara se mogućnosti nagodbe prema kojoj bi se troškovi konverzije podijelili popola (ukupni trošak konverzije iznosi 7,6 milijardi kuna), a banke bi se naplatile ili kroz porezne olakšice, smanjivanje rezervacija za loše kredite ili složenom shemom izdavanja državnih obveznica.

Kompromisno rješenje, dodaje sugovornik dobro upućen u problematiku, najbolje je za sve jer će arbitraža trajati barem tri godine, a uz troškove američkih i drugih odvjetnika, koji sat rada naplaćuju i do 2000 dolara, arbitraža državu može koštati i stotinjak milijuna dolara.

'Izgledno je da će i ostale banke pokrenuti arbitražu protiv Hrvatske, pitanje je samo koliko im dugo traje obavezni postupak mirenja. On može trajati od tri do šest mjeseci. Kada bi se Vlada i banke dogovorile, arbitraže bi se lako povukle, to su silni troškovi', rekao je dobro upućeni sugovornik za tportal.

Rokovi u slučaju Unicredita očito su trajali šest mjeseci jer se mogućnost arbitraže prvi put spominjala u ožujku ove godine.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!