PBZ ANALIZE

Vladin program nudi zdravu ekonomsku politiku

26.04.2010 u 14:06

Bionic
Reading

Program gospodarskog oporavka što ga je prošli tjedna predstavila predsjednica Vlade Jadranka Kosor nedvojbeno predstavlja značajan ekonomski događaj za Hrvatsku o čijoj će brzini i potpunosti realizacije ovisiti ne samo kratkoročni rast iduće godine, nego i kretanja u srednjem roku, ocjena je analitičara Privredne banke Zagreb (PBZ)

U najnovijim PBZ Tjednim analizama uz ostalo zamjećuju kako se ne radi o uskom antirecesijskom programu, nego o onomu što Hrvatska stvarno treba, a to su ozbiljne strukturne mjere koje mijenjaju ponašanje svih ekonomskih aktera.

Program, između ostalog, nudi niz mjera usmjernih na povećanje konkurentnosti zemlje, nužnog radi većeg gospodarskog rasta generiranog izvozom, naglašava se u osvrtu naslovljenom 'Gospodarski program Vlade RH: šansa da izbjegnemo grčku tragediju' kojeg potpisuje glavni ekonomist i strateg Banke Marko Škreb

Podsjeća da Program uz ostalo nudi mjere na fiskalnom planu, nastavku reformi mirovinskog sustava, povećanja efikasnosti javne uprave i uredna plaćanja javnog sektora.

'Bez obzira na sve njegove možebitne manjkavosti ovaj Program svakako valja podržati', ističe Škreb koji za to navodi četiri razloga.

Prvi je činjenica da se velika većina mjera može svrstati u 'zdravu ekonomsku politiku'. 'Nema dileme da će većina mjera (kad se provedu) značiti veću dobrobit za sve građane u srednjem roku, no ne nužno i za sve interesne skupine u kratkom roku. Program ne nudi 'maglu' i brza magična rješenja (kao primjerice 'devalvaciju' koja rješava sve gospodarske probleme), jer takvog recepta jednostavno nema'.

Drugi je razlog činjenica da se radi o mjerama koje će se nužno morati provesti (i nakon toga stalno provoditi) u Hrvatskoj. 'Dakle, bez obzira na političko i ekonomsko opredjeljenje ove ili budućih vlada, spisak mjera koje su tu navedene su nužne ne samo za brži gospodarski rast, već i za opstanak naše ekonomske suverenosti', poručuje Škreb.

Kao treći razlog navodi da je dio mjera u potpunom skladu s onim što se mora provesti i radi ulaska u EU, a kao četvrti da je sigurno da će i strani investitori/kreditori pozdraviti taj skup mjera (posebno ako dođe do brze i odlučne promjene).

Škreb napominje kako se Programu, kao i svakom, mogu naći prigovori. No, u ovom su času, nastavlja, ključne dvije stvari - opći smjer kretanja cjeline reformi, a smatra da je ta cjelina prezentirana u Programu dobra, te operacionalizacija i žurna provedba mjera.

'Valja upozoriti da stalno i detaljno preispitivanje pojedinih mjera ne bi urodilo željenim učinkom (promjenom ponašanja) u ovom času', naglašava Škreb.

Navodi pritom kako je u ekonomskoj politici poznat termin 'analiza-paraliza' kojom se želi reći da se uvijek može napraviti neka dodatna analiza što samo obično rezultira odgodom reformi te kako je danas nemoguće postići konsenzus svih stručnjaka, a još manje svih zainteresiranih za provedbu reformi.

Dio kritika, dodaje, dolazi (i dolazit će) i stoga što svaka mjera ekonomske politike dovodi do toga da netko gubi, a netko dobiva (tj. dovodi do preraspodjele).

'No, za Vladu je ključno kontrolirati smjer i cjelinu reformi te njihov utjecaj na održiv dugoročni rast', poručuje Škreb ističući i kako 'odgovorna makroekonomska politika mora znati razlikovati drvo od šume, te se kloniti kratkoročnog populizma'.

'Hoće li se Program (odnosno njegov veći dio) provesti? Nema dileme da to dobrim dijelom ovisi o odlučnosti (prvenstveno političkoj) Vlade RH. No valja naglasiti da bismo svi bili u zabludi ako bismo samo pasivno čekali mjere Vlade. Naravno Vlada je odgovorna u svom segmentu djelovanja, ali ne može nitko promijeniti ponašanje svih ekonomskih subjekata u Hrvatskoj doli oni sami. I tu je ključ uspjeha (i glavni rizik) ne samo ovih mjera, već dugoročnog gospodarskog prosperiteta ove zemlje.

U promjeni ponašanja svakog od nas ponaosob. Zaključno, moramo biti svjesni da zadržavanje istog ponašanja koje nas je i dovelo u krizu ne bi samo značilo 'stajanje u mjestu', odnosno zadržavanje statusa quo. Naprotiv ono bi značilo značajno nazadovanje i povećalo rizike približavanja 'grčkoj tragediji' sa svim dugoročnim posljedicama koje bi takva kriza sa sobom donijela', zaključuje Škreb.