Treću godinu zaredom upravljačke strukture tradicionalnih kompanija otkrile su svoj stav i status organizacijske agilnosti. Tvrtka VETTURELLI provela je online istraživanje u kojem su sudjelovali predstavnici 32 kompanije, kako članovi Uprave, tako i direktori odjela ljudskih potencijala i korporativnih komunikacija.

Organizacijska agilnost se definira kao sposobnost kompanije da se prilagodi novim tržišnim uvjetima. Poistovjećuje se s pojmom brzine i fleksibilnosti i istovremeno stabilnosti u pristupu adaptacije na nove kompleksne situacije. Autori istraživanja ističu kako je za organizacijsku agilnost potrebna slika čovjeka kao odgovornog, motiviranog i kreativnog bića te organizacijski dizajn koji je definiran prema potrebi čovjeka i po mjeri klijenta odnosno tržišta.

Rezultati su pokazali kako 43,75 posto ispitanika svoju organizaciju doživljava donekle agilnom. Dok 90 posto ispitanih kompanija smatra kako su pozitivne i spremne na promjene što je porast od 16 posto u odnosu na prošlu godinu, od istih 66,6 posto ističe kako ne vladaju potrebnim znanjima i kompetencijama za postizanje organizacijske agilnosti.

Visoki i srednji menadžment se uglavnom slaže oko važnosti određenih načela koja iskazuju stupanj agilnosti, poput transparentnosti (>92 posto), tržišne orijentiranosti (>85 posto), tržišnog taktiziranja (>84 posto) ili protočnosti procesa na način da se isti organiziraju od tržišta prema unutrašnjosti organizacije (>89 posto).

Srednji menadžment dodatno ističe važnost timske autonomije sa 94,74 posto, a ona je ista bitna za 78,57 posto pripadnika visokog menadžmenta.

Zanimljivo je kako su odstupanja u stavovima između visokog i srednjeg menadžmenta o statusu uvođenja agilnosti slična prošlogodišnjim rezultatima te u pojedinim kategorijama bilježimo razliku i do 55 posto.

Tako npr. 69 posto visokog menadžmenta ističe visoku razinu postojanja timske autonomije. S istim se složilo 38,89 posto srednjeg menadžmenta. Praksu tržišnog taktiziranja potvrđuje 69 posto visokog menadžmenta s čime se složilo 27,78 posto srednjeg menadžmenta. Kod protočnosti procesa koji su prilagođeni tržištu omjer je 69,23 posto u odnosu na 38,89 posto.

Zabrinjavajuća je razlika u percepciji transparentnosti komunikacije čiju su važnost istaknuli svi ispitanici. Naime, dok 100 posto visokog menadžmenta smatra kako se u njihovoj organizaciji transparentno komunicira, to je potvrdilo svega 44,45 posto ispitanika srednjeg menadžmenta.

Dijana Vetturelli koja je provela istraživanje navodi: “Vodstvo tradicionalnih kompanija ima svijest o potrebi za organizacijskom agilnošću, no zapeli su u paradigmi upravljanja te s metodama i alatima žele upravljati kompleksnošću. Iz određenih segmenata ankete vidljivo je kako im nedostaje slika čovjeka koji je po svojoj prirodi motivirano, odgovorno i kreativno biće. Npr. iako 87,50 posto ispitanika ističe kako je majstorstvo iznimno bitno, svega 10 posto srednjeg menadžmenta smatra kako se proces donošenja odluka decentralizirao. Odluke na osnovu birokratskih okvira i vrha organizacijske piramide i dalje prednjače. Tek kada vrh shvati kako mrkva i batina te kontrola nisu odgovor na kompanijske probleme moći će prihvatiti ideju o agilnom organizacijskom dizajnu koji je prikladan za kompleksno doba.”