[VIDEO/FOTO] Otvara se prva tenkovska igraonica na svijetu. Za 30-ak kuna moći ćete zapovijedati njemačkim Tigerom ili američkim Shermanom

Proizvodnja svih 12 tenkova za Arenu je gotova. Riječ je o modelima omjera 1:10, teškim oko 25 kilograma i s daljinskim upravljanjem. Svaki ima dvije kamere (jednu za vozača, drugu za topnika), napredan senzorski sustav za precizno bilježenje oštećenja te se kreće kao pravi tenk, brže ili sporije, ovisno o kojem je tipu riječ. Iz njihovih topova ispaljuju se plastični projektili promjera šest milimetara te su precizni čak do 70 metara.

'Trenutno radimo inicijalna testiranja i podešavamo neke stvari. Imamo osam vrsta tenkova, četiri njemačka i četiri američka. Svaki ima svoje mane i prednosti, kao i pravi tenkovi tog tipa. Naprimjer, američki Jumbo bio je dobro oklopljen, ali je imao slab top i bio je spor, dok je njemački Panzer IV bio agilan, ali mu oklop nije bio baš izdržljiv. Sve će se to osjetiti u igri', objašnjava Imoćanin Mario Jukić (27), jedan od osnivača i direktor Iron Bulla.

Nalazimo se u prostorijama tvrtke, a ona je dio Zagrebačkog inovacijskog centra (ZICER) na Velesajmu. Osjeća se užurbanost i sve je prepuno različitih dijelova tenkova, žica, vijaka i alata. Mlada Iron Bulla ekipa broji deset članova. Svi su od reda tenkovski fanatici i, što je još važnije, svatko od njih ima specifično znanje potrebno kako za slaganje tenka, tako za izgradnju mapa i opremanje igraonice. U timu su tako programeri, inženjeri strojarstva, arhitekti, a dio ih dolazi s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, koji je završio i Jukić.

Posljednja tri i pol mjeseca svi su oni s nestrpljenjem čekali da im se izda građevinska dozvola kako bi krenuli s opremanjem igraonice u Areni. Ukupno će imati 750 kvadrata, od kojih će od gotovo 400 kvadrata biti mapa francuskog sela Arracourta, u kojem je 1944. vođena jedna od najvećih tenkovskih bitaka Drugog svjetskog rata.

'U finišu smo projekta. Intenzivno se radi od 7 pa sve do 1 ili 2 sata noću. Obično dolazim oko 15 sati, nakon što završim s poslom u Ini, u kojoj sam zaposlen kao naftni inženjer. Papirologija oko građevinske dozvole se, istina, odužila. Malo je sve to komplicirano i sigurno ima prostora da se pojednostavi. Ali dobro je. Nećemo se sad žaliti', kaže Jukić.

Paralelno sa Zagrebom ekipa Iron Bulla radi na otvorenju igraonice u Beču. Ona će biti još veća s ukupno 1000 kvadrata i 16 tenkova. Nalazit će se u sklopu šoping centra i trebala bi početi s radom u prvom kvartalu iduće godine. Ukupna vrijednost investicije u zagrebačkoj Areni iznosi oko dva i pol milijuna kuna, a ona u Beču nešto je skuplja.

'Novac dolazi dijelom iz osobnih izvora. Ja ulažem u projekt sve što imam kao i moje kolege. Prati nas ZICER, a imamo i privatnog investitora iz Hrvatske', govori Jukić.

Interes domaćih i stranih investitora je, ističe direktor Iron Bulla, velik. Drugu rundu ulaganja planiraju kad krenu s franšiznim poslovanjem. Planiraju skupiti do dva milijuna eura, što im treba za pripremanje sveg onog što bi pratilo franšizu.

'Radili bismo na principu ključ u ruke i osigurali sve potrebno franšizeru - mapu, softver za igraonicu, hardver, opremu, tenkove, upravljačke pultove, kasnije servisiranje i ostalo. Došli bismo s tri šlepera i postavili cijelu igraonicu za tjedan dana. Imamo odvjetnike koji su radili na franšizama i dobavljače koji imaju iskustvo s njima te znaju što i kako moraju isporučiti. Ali najbolja škola bit će nam igraonica u Beču', smatra Jukić.

Tenkovi i sve potrebno za tenkovske arene proizvodilo bi se u Hrvatskoj. Trenutno izrada jednog tenka košta desetak tisuća eura.

'Strašno je poskupio materijal, a neke komponente poskupjele su pet puta. To nam je stvorilo ogroman problem jer smo ušli u financijsku konstrukciju s cijenama otprije godinu dana. Potpisali smo ugovor s Arenom i krenuli s pripremama za otvorenje, a cijene su otišle u nebo', žali se Jukić.

Bez obzira na to, cijene ulaznica za igraonicu u zagrebačkoj Areni neće biti visoke i kretat će se od 30 do 40 kuna za sat igranja. Igrači će upravljati tenkovima s povišenih pultova, dugačkih 11 metara. Svaki tim imat će svoj pult. Svaka runda trajat će maksimalno devet minuta, što znači da će unutar sat vremena biti između tri i šest rundi borbe.

'Mislim da je tih 30 do 40 kuna prihvatljiva cijena da prosječan ljubitelj igre u Hrvatskoj dođe svakog tjedna odigrati jedan sat. Ideja je graditi bazu igrača, pratiti skorove svakog igrača i stvoriti ligu, ljestvicu najboljih, te na kraju godine organizirati završni turnir', objašnjava Jukić.

U Beču, u kojem će imati veću igraonicu sa 16 tenkova, cijena ulaznice bit će oko 25 eura.

Za Iron Bull izuzetno je važno to što će s tenkovskim arenama biti prvi u svijetu. Nešto slično su razvijali Kinezi, Ukrajinci, Nijemci i Finci no svi su pogriješili u jednome, puno vremena izgubili su pokušavajući napraviti tenk u standardnoj maketarskoj veličini. Što, tvrdi Jukić, za ovakve tenkove naprosto nije moguće.

'Maketarski standard je 1:16. Te su veličine sve igračke ili su pak 1:32. Međutim u takav model ne stane sve ono što je potrebno za tenk - sustav za gađanje, senzorni sustav, sustav za vožnju, elektroniku, baterije, sustav videoprijenosa… Dosta smo dugo eksperimentirali da bismo došli do sadašnjeg omjera 1:10, a koji se pokazao najboljim', objašnjava Jukić.

Za dobar gejming tenk važno je, naglašava direktor Iron Bulla, to da izgleda i kreće se kao pravi tenk, da precizno puca, da ima videoprijenos kako biste znali gdje ispaljuje projektile te, četvrto i najvažnije, da znate gdje, kad vas je i tko pogodio, kao i koliko je oštećenje.

'Naši tenkovi imaju sve to dok konkurenti u svijetu zadovoljavaju samo jednu ili dvije stvari. Zbog toga ustvari nemamo prave konkurencije. Naši tenkovi imaju od 13 do 18 osjetljivih područja, ploča. Kad ih drugi tenk pogodi, točno znate tko vas je pogodio. Nije isto ako primite pogodak od njemačkog Kinga ili Phantere jer imaju različite kalibre topova. Ovisno o tome, padaju vam životni bodovi za određeni postotak', ističe Jukić.

U razvoju tako osjetljivih senzora i točnoj detekciji pogodaka pomoglo im je znanje o širenju valova koje se primjenjuje u naftnom inženjerstvu. To zorno govori o tome da su tenkovi Iron Bulla daleko od običnih igračaka, već su sličniji sofisticiranim robotima.

Iron Bull tim u početku je želio samo proizvoditi i prodavati tenkove, no ubrzo su shvatili da njihov krajnji proizvod moraju biti igraonice. S idejom o tenkovskoj areni i modelom američkog Pershinga kao predstavnikom njihove tenkovske flote, predstavili su se na Bugovom natjecanju tehnoloških ideja Idea Knockout 2019. godine. Njihov projekt proglašen je najboljim, što ih je dovelo do američkog Las Vegasa na CES, na najveći svjetski sajam potrošačke elektronike, što je bila prekretnica za Jukića i njegovu ekipu.

Zaluđenost oklopnjacima prati Jukića od malih nogu. Još kao desetogodišnjak s najboljim prijateljem Antom Strinićem htio je napraviti tenk za igru. Kad su otišli na studije, a Strinić je završio strojarstvo u Splitu, postala je popularna igra World of Tanks.

'Prema nekim podacima, 2015. tu je igru u Hrvatskoj igralo oko 150 tisuća igrača, a u svijetu je bilo preko 130 milijuna aktivnih računa. Tih godina nisam uspijevao naći posao u struci i tad je Anti i meni pala na pamet ideja da World of Tanks s računala preselimo u stvarnost', prisjeća se Jukić.

Krajem 2015. po prvi put su svoje tenkove predstavili javnosti, na Infogameru, najvećem regionalnom gaming festivalu koji se održava na Velesajmu. Dvije godine kasnije, 2017. projektu su se pridružili inženjeri Ante Medić i Dajgoro Labinac čija se startup tvrtka Pulsar Laboratories bavi razvojem elektronike. To je znatno ubrzalo razvojne procese.

Nakon šest godina razvoja sad će konačno, s igraonicama u Zagrebu i Beču, izaći i na veliko svjetsko tržište. Interes ulagača, veliko zanimanje publike za njihove tenkove, kako na našem Infogameru, tako i na američkom CES-u, te inače velika popularnost računalnih tenkovskih igara za ekipu Iron Bulla znakovi su da imaju proizvod koji vrijedi.

S druge strane Jukić je svjestan toga da sve ima rok trajanja, pa i tenkovske igraonice.

'Naš kratkoročni plan je u deset godina franšiziranja stvoriti jaku bazu developera. Ideja je da okupljamo kvalitetne ljude s kojima možemo razvijati različite projekte u što kraćem vremenu. Možda jedan od smjerova budu roboti za različite industrijske namjene. Imamo već upite vezane uz šasiju, motore i pogon, upravljanje… Na tome možemo graditi budućnost tvrtke. Ali zasad smo u potpunosti fokusirani na tenkove', zaključuje Jukić.