Od 15. svibnja 2025. godine u Hrvatskoj je na snazi nova Vladina mjera kojom se supermarketima, hipermarketima, diskontima i cash&carry trgovinama uvodi obveza svakodnevnog objavljivanja maloprodajnih cijena proizvoda. Riječ je o pokušaju povećanja tržišne transparentnosti i obuzdavanja inflacije, a model je inspiriran izraelskim iskustvom, gdje su slične mjere dale konkretne rezultate.

Prema odluci, trgovci moraju objavljivati strojno čitljive cjenike na svojim internetskim stranicama. Podaci moraju uključivati naziv proizvoda, cijenu, barkod, jedinicu mjere te tzv. ‘sidrenu cijenu’ – cijenu zabilježenu 2. svibnja 2025. – koja služi za usporedbu.

Objava se odnosi na šest ključnih kategorija: hranu, piće, kozmetiku, sredstva za čišćenje, toaletne potrepštine i proizvode za kućanstvo, koje zajedno čine više od 30 posto potrošačke košarice prosječnog hrvatskog kućanstva.

Veliko istraživanje: više od 8 milijuna cijena u bazi

Uvid u stvarne učinke nove mjere donosi istraživanje Ekonomskog instituta Zagreb (EIZG), koje su proveli dr. sc. Marina Tkalec i dr. sc. Ivan Žilić. Analizirani su podaci s cjenika 11 najvećih maloprodajnih lanaca: Konzum, Lidl, Plodine, Spar, Kaufland, Eurospin, Studenac, Tommy, KTC, NTL i Metro. Ukupno je obrađeno više od 116 tisuća jedinstvenih proizvoda iz 776 trgovina, s ukupno više od 8 milijuna cijena.

Najviše trgovina obuhvaćenih analizom bilo je u Zagrebu (135), zatim u Splitsko-dalmatinskoj (85) i Primorsko-goranskoj županiji (74), dok su najrjeđe zastupljene Požeško-slavonska, Brodsko-posavska i Ličko-senjska županija.

Znatne razlike među županijama

Analiza pokazuje da su cijene u Hrvatskoj daleko od ujednačenih. Najskuplje županije su Zadarska (+7,9 %), Dubrovačko-neretvanska (+7,4 %) i Istarska (+5,8 %), u odnosu na referentnu Sisačko-moslavačku županiju. Grad Zagreb te Šibensko-kninska i Splitsko-dalmatinska također su među skupljima.

S druge strane, cijene su najniže u Koprivničko-križevačkoj, Požeško-slavonskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.

EIZG-ovi ekonomisti koristili su i regresijske modele koji su uključili zastupljenost pojedinih trgovačkih lanaca, a rezultati su ostali gotovo nepromijenjeni – priobalje i Zagreb skuplji su od kontinentalne unutrašnjosti.

Turistička mjesta na vrhu ljestvice cijena

Na još detaljnijoj razini – među općinama i gradovima – najskuplji su bili uglavnom turistički JLS-ovi poput Salija, Vira, Visa, Starigrada, Hvara, Vrsara, Tisnog i Vele Luke. To se objašnjava većim cijenama u sezonski orijentiranim sredinama gdje je potražnja ljeti znatno veća.

Jedan od primjera iz istraživanja odnosi se na kefir Vindija (1 kg), koji je imao čak 11 različitih cijena – od 2,09 do 3,19 eura. Coca-Cola Zero (1 l) pojavila se s 13 različitih cijena, od 1,40 do 1,85 eura.

Najizraženije varijacije zabilježene su kod deterdženta Persil gel za pranje rublja, gdje cijena varira od 9,99 eura u Bakru do čak 16,99 eura u Čazmi - razlika od gotovo 70 posto.

Značajne razlike prisutne su i kod osnovnih prehrambenih proizvoda. Tuna Rio Mare košta 4,49 eura u Cistoj Provi, dok u Dugoj Resi dostiže 7,03 eura. Kava Franck pokazuje varijaciju od 7,69 eura u Belišću do 11,49 eura u Salima, što predstavlja razliku od gotovo 50 posto.

Meso i mliječni proizvodi s velikim rasponima cijena

Pureće mljeveno meso Vindija najjeftinije je u Omišlju (3,71 eura), a najskuplje u Salima (6,29 eura)1. Slična situacija je i kod šunke u ovitku Pik Vrbovec, koja košta 3,49 eura u Omišlju, a 5,29 eura u Salima.

Kod mliječnih proizvoda, svježe mlijeko Vindija varira od 1,29 eura u Baški do 1,76 eura u Komiži1. Svježi sir iste marke kreće se od 4,87 eura u Biogradu na Moru do 6,29 eura u Svetom Križu Začretju.

Čokolada i slatkiši također pokazuju velike razlike

Nutella od 400 grama najjeftinija je u Baški (4,39 eura), a najskuplja na Hvaru (5,39 eura). Dorina mliječna čokolada Kraš varira od 3,49 eura u Bibinju do 5,19 eura u Komiži. Bajadera, također Kraš proizvod, kreće se od 6,95 eura u Župi dubrovačkoj do 8,69 eura u Vrsaru.

Velike razlike čak i unutar iste županije

Još jedna važna spoznaja iz istraživanja je da cijene istog proizvoda znatno variraju ne samo među različitim županijama, već i unutar iste županije te među trgovinama istog lanca. Ovakva cjenovna heterogenost utječe na životni standard građana jer pokazuje koliko mjesto stanovanja određuje izdatke za osnovne potrepštine.

Podaci također omogućuju razvoj alata za praćenje cijena u stvarnom vremenu. Platforme poput cijene.dev i usporedicijene.info već prikupljaju i prikazuju cijene po lokacijama, što može pomoći potrošačima u svakodnevnoj kupnji.

Može li dostupnost podataka sniziti cijene?

Iskustva iz Izraela, na koja se EIZG poziva, pokazuju da je povećanje transparentnosti pridonijelo smanjenju cjenovnih razlika među trgovinama, ali i općem padu cijena. Ipak, ključni čimbenik za uspjeh ostaje ponašanje potrošača – koliko su spremni tražiti informacije, mijenjati kupovne navike ili putovati zbog povoljnijih cijena.

EIZG u zaključku istraživanja predlaže daljnje širenje mjere – ne samo na maloprodaju, već i na druge dijelove opskrbnog lanca, uključujući distributere i proizvođače. Time bi se dodatno ojačala kontrola nad cjenovnim formiranjem i unaprijedilo oblikovanje ekonomskih politika.