Turska je povukla zahtjev kojim je željela standardizirati način pripreme doner kebaba u Europskoj uniji i zaštititi ga oznakom Traditional Speciality Guaranteed. Pokušaj da se jedinstvenim pravilima propiše koje meso i koje začine smije sadržavati jedno od najpopularnijih jela na europskim ulicama naišao je na žestok otpor, ponajprije u Njemačkoj, gdje je kebab odavno prerastao turske okvire i postao dio nacionalne kuhinje
Prema prijedlogu turskog Međunarodnog doner saveza (Udofed), doner bi se u cijeloj Uniji morao pripremati po unaprijed zadanim standardima. Pravila su uključivala obvezno korištenje mesa goveda starijeg od 16 mjeseci, janjeta starijeg od šest mjeseci te isključivo pilećih prsa i bataka. Puretina i teletina bile bi zabranjene, a čak bi i debljina rezanih komada morala biti između tri i pet milimetara. Regulirala bi se i vrsta noževa, kao i marinada kojom se meso začinjava.
Taj prijedlog izazvao je val kritika jer bi praktično zabranio popularne varijacije kebaba razvijene u Njemačkoj i drugim europskim zemljama.
Njemački doner kao nacionalno jelo
U Njemačkoj se doner kebab udomaćio zahvaljujući velikoj turskoj zajednici, no tijekom desetljeća prerastao je u jelo koje mnogi smatraju domaćim specijalitetom. Njemačka verzija često uključuje teletinu, povrće poput crvenog kupusa, kiselih krastavaca i luka, a sve se to servira u lepinji uz nekoliko vrsta umaka.
Upravo zato turski prijedlog dočekan je s nevjericom u Berlinu. Njemačko ministarstvo poljoprivrede prošle je godine BBC-ju poručilo da je tursku inicijativu primilo 's određenim čuđenjem'. Pritom se istaknuo bivši ministar Cem Özdemir, političar turskog podrijetla, jasno poručivši: 'Doner pripada Njemačkoj. Neka svatko odluči kako će ga jesti, ne trebaju nam smjernice iz Ankare.'
Industrija od milijardi eura
Otpor nije bio samo stvar nacionalnog ponosa. U Njemačkoj industrija kebaba zapošljava oko 60 tisuća ljudi i dnevno proizvede 400 tona mesa. Prema podacima Udruge turskih proizvođača donera u Europi (ATDID), godišnji promet kebaba u Europi doseže oko 3,5 milijardi eura, od čega čak 2,4 milijarde otpada na Njemačku.
Zbog tolikog ekonomskog značenja bilo je jasno da će njemačka vlada stati u obranu svojih verzija kebaba. Izostanak konzultacija s njemačkom industrijom donio je dodatno nezadovoljstvo, a prijedlog iz Turske ubrzo je naišao na niz formalnih prigovora unutar EU-a.
Povijest i simbolika jela
Turske vlasti pokušale su naglasiti da je doner kebab izvorno nacionalno jelo koje se na europskim ulicama proširilo zahvaljujući migrantima. Prema Udofedu, priprema mesa na vertikalnom ražnju datira još iz 16. stoljeća, a sam naziv doner povezan je s tehnikom okretanja mesa tijekom pečenja.
Međutim upravo se u Njemačkoj dogodila transformacija kebaba iz uličnog zalogaja turske dijaspore u jelo koje je postalo sinonim za brzu hranu u toj zemlji, rame uz rame s currywurstom ili bratwurstom. Time je doner dobio i novu kulturnu dimenziju, pa nije čudno to što su ga mnogi Nijemci prigrlili kao svoje jelo.
Kako je objavio turski savez, 23. rujna formalno je povučen zahtjev za europsku zaštitu donera. Iz Europske komisije poručeno je da je prijava ionako išla prema odbijanju jer nije postignut kompromis između Turske i država članica.