Dvotjedno primirje između SAD-a i Irana američki predsjednik Donald Trump opisao je kao 'potpunu pobjedu', no uvjeti dogovora pokazuju drukčiju sliku odnosa snaga. Ključni element primirja – ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca – potvrđuje koliko je Teheran zadržao snažan utjecaj nad jednim od najvažnijih energetskih koridora na svijetu, navodi se u analizi CNN-a
Dogovor o prekidu vatre uvjetovan je iranskim pristankom na otvaranje tog pomorskog prolaza, kroz koji inače prolazi oko petine svjetske opskrbe naftom i plinom. Time se implicitno priznaje moć Irana nad globalnim energetskim tokovima.
'Iranu nije potrebna velika vojna sila da izazove golem poremećaj u svjetskom gospodarstvu', upozorila je još prošlog mjeseca stručnjakinja za energetiku Samantha Gross iz Brookingsa.
vezane vijesti
Tržišta reagirala, ali rizici ostaju
Objava primirja kratkoročno je smirila tržišta. Cijene sirove nafte pale su između 15 i 20 posto dok su referentne cijene plina u Europi zabilježile sličan pad. Unatoč tome, analitičari upozoravaju da temeljni problemi nisu riješeni.
'Postoje značajne prepreke koje treba svladati prije nego što primirje između SAD-a, Izraela i Irana može prerasti u trajni kraj rata. Za tržišta najvažnije pitanje ostaje status Hormuškog tjesnaca', upozorio je Neil Shearing, glavni ekonomist Capital Economicsa, za CNN.
Pomorski promet i dalje je nestabilan. Nakon kratkog nastavka plovidbe Iran je navodno ponovno zaustavio promet poslije izraelskog napada na Libanon. Iranska vojska trenutačno kontrolira prolazak brodova, čime zadržava izravan utjecaj na globalna energetska tržišta.
Blokada koja je uzdrmala svijet
Iran je više od šest tjedana praktički blokirao većinu brodova u Hormuškom tjesnacu, što je scenarij koji se donedavno smatrao nezamislivim. Posljedice su globalne.
'Ovo je scenarij kojeg su se analitičari energetske sigurnosti oduvijek pribojavali', rekla je Gross.
Posljedice se osjećaju diljem svijeta. Filipini su proglasili izvanredno stanje u energetici zbog prijetnje nestašica goriva. Europa se suočava s rastom cijena električne energije dok u SAD-u rastu cijene benzina, unatoč domaćoj proizvodnji.
Prema ocjeni analitičara Oxford Economicsa Dana Alamariua, Iran je uspio iskoristiti kontrolu nad tjesnacem da bi osigurao primirje i istodobno vodio 'ekonomski rat'.
Nafta kao izvor prihoda i moći
Kontrola nad Hormuškim tjesnacem donijela je Teheranu dvostruku korist – politički pritisak na ostatak svijeta i povećane prihode od prodaje nafte.
Sjedinjene Države privremeno su čak ublažile sankcije na oko 140 milijuna barela iranske nafte da bi smanjile globalni manjak.
Izvoz iranske nafte dosezao je oko 1,85 milijuna barela dnevno do ožujka, a cijene su dodatno porasle. Na pojedinim tržištima, poput Kine i Indije, iranska nafta prodavala se i iznad cijene referentne nafte Brent.
'Veći broj kupaca i manjak konkurentske nafte s Bliskog istoka povećali su cijene iranske nafte', rekao je analitičar Kplera Homayoun Falakshahi.
Moguće uvođenje naplate prolaza
Iran sada pokušava dugoročno kapitalizirati svoju poziciju. U pregovorima sa SAD-om predložio je model kojim bi zadržao utjecaj nad pristupom tjesnacu čak i nakon završetka sukoba.
'Iranski režim učvrstio je političku kontrolu i pokazao sposobnost da globalna tržišta nafte i plina dovede na koljena', ocijenio je Karl Schamotta iz Corpay Currency Researcha.
Jedna od mogućnosti o kojoj se raspravlja jest uvođenje sustava naplate prolaska brodova kroz tjesnac. Prema prijedlozima analitičara, Oman bi mogao djelovati kao posrednik u naplati i raspodjeli sredstava.
Takav model već se djelomično provodi – pojedini brodovi navodno su platili i do dva milijuna dolara za prolazak.
'Za velik dio izvoznog kapaciteta Perzijskog zaljeva ne postoji stvarna alternativa', zaključuju analitičari Kplera, ističući da bi brodarske kompanije mogle brže prihvatiti takav sustav nego političari.
