Smješten između Irana na sjevernoj obali te Omana i Ujedinjenih Arapskih Emirata na južnoj, Hormuški tjesnac povezuje Perzijski zaljev s Omanskim zaljevom i otvorenim Indijskim oceanom. Iako je najužem dijelu širok oko 33 kilometra, plovni koridori za tankerski promet široki su svega oko tri kilometra u svakom smjeru, uz tampon-zonu između njih.

Hormuški tjesnac predstavlja žilu kucavicu za međunarodni pomorski promet, a njegovo zatvaranje nije samo logistički problem za brojne brodarske tvrtke, već i golemi energetski promet za cijeli svijet.

Globalna energetska ovisnost o Hormuzu

Naime, Hormuz je najvažnije ‘usko grlo’ za transport nafte na svijetu. Prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA), kroz tjesnac je 2023. i 2024. godine dnevno prolazilo između 17 i 20 milijuna barela nafte i naftnih derivata, odnosno oko 20 posto globalne dnevne potrošnje nafte i oko 30 posto ukupne svjetske pomorske trgovine naftom.

Tjedno to iznosi između 120 i 140 milijuna barela nafte, odnosno do 600 milijuna barela mjesečno. Ove brojke dodatno variraju ovisno o globalnoj potražnji i proizvodnji, no Hormuz ostaje dominantna tranzitna točka bez realne zamjene u kratkom roku.

Najveći dio tog izvoza dolazi iz zemalja Perzijskog zaljeva: Saudijske Arabije, Iraka, Irana, Kuvajta i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Te zemlje gotovo u potpunosti ovise o Hormuzu za izvoz na svjetska tržišta, osobito prema Aziji.

Osim nafte, Hormuz je ključan i za transport ukapljenog prirodnog plina. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA), kroz tjesnac prolazi oko 20 do 30 posto globalne trgovine LNG-om. Katar, koji je među tri najveća izvoznika LNG-a na svijetu, gotovo sav svoj izvoz plasira upravo kroz Hormuz.

Postoje li alternative?

Kao što smo mogli vidjeti proteklih dana, zatvaranje Hormuškog tjesnaca predstavlja velik problem koji, kratkoročno gledano, nema konkretno rješenje. Od početka rata na Bliskom istoku, promet u Hormuškom tjesnacu, pao je za otprilike 95%. Određeni kopneni naftovodi, saudijski ‘East-West Pipeline’ (Petroline) (oko 5 milijuna barela dnevno) i naftovod Abu Dhabi – Fujairah (UAE) (oko 1,5 milijuna barela dnevno), mogu djelomično zaobići Hormuz i pružiti privremeno olakšanje, ali njihovi kapaciteti tek su 'kap u moru' dnevnih energetskih potreba svijeta.

Prema podacima američke mornarice (U.S. Naval Forces Central Command), kroz tjesnac, kad je otvoren za promet, svakodnevno prolaze deseci velikih tankera, što ga čini i logistički izuzetno zahtjevnim i osjetljivim na incidente.

Svaka nestabilnost u Hormuzu brzo se reflektira na globalna tržišta. U razdoblju od 27. veljače do 30. ožujka izvoz nafte iz Irana, Iraka, Kuvajta, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina potonuo je za 36,4 posto, na 7,833 milijuna barela dnevno, pokazala je analiza utjecaja zatvaranja Hormuškog tjesnaca na zemlje u regiji.

Prije rata izvozile su 12,323 milijuna barela nafte dnevno, navodi istraživački centar za energetiku TESPAM. Zemlje u regiji, zbog smanjenog su izvoza, izgubile od početka rata 15,275 milijardi dolara prihoda od nafte.

Posljedice će se osjećati još dugo

Osim energenata, Hormuz je važan i za širu trgovinu robom. Iako dominira promet nafte i plina, kroz njega prolaze i druge sirovine te industrijski proizvodi, osobito prema tržištima Azije.

U trenutku kad Hormuški tjesnac ponovno bude otvoren za sav promet, ključno će biti i da ostane otvoren, no situacija na svjetskim tržištima neće se odmah popraviti. Bit će potrebni mjeseci da se ponovno reguliraju potrebne razine opskrbe s obzirom na poremećaje u rafinerijskim kapacitetima na Bliskom istoku, koji su ključni dio globalne opskrbe.

Čak i kad se opskrbni lanci stabiliziraju, cijene sirove nafte, a onda i naftnih proizvoda i dalje će ostati više nego prije zatvaranja Hormuškog tjesnaca. A to znači i da bi svaki novi poremećaj mogao dodatno povećati cijene i gurnuti svijet u energetsku krizu, koju je, barem se tako trenutno čini, uspio izbjeći.